Antikrist

Antikrist ili Antihrist (također Lažni Mesija) jest izraz za protivnika Isusa Krista koji je oličenje zla i inkarnacija Satane koji kategorički odbija istinu. Antikrist može biti osoba, organizacija, pokret, vlada itd. Izraz antikrist se po prvi put spominje u Novom zavjetu u Evanđelju po Ivanu apostolu. Tokom vremena kroz srednji vijek ovaj pojam se koristio za protivnike Katoličke crkve, dok se kasnije pojam rasprostranio u svim kršćanskim zajednicama kao izraz za protivnike kršćanskih crkava te pridjev za nehumane vladare i državnike.

Termin je, međutim, proširen tako da označava veliku silu koja svijet ispunjava zlom, a čiji će poraz dovesti do Drugog dolaska. U tom, proširenom smislu, Antikristom su u različitim vremenima nazivani Rimsko carstvo, određeni carevi (npr. Neron), kao i same pape (npr. od Luthera).

Riječ antikrist je preuzeta iz grčkog αντίχριστος (antihristos), što bukvalno znači ne samo "protiv Krista", nego može da znači i "umjesto Krista".

U kršćanstvu, Antikrist je osoba, slika osobe ili neka druga pojava koja je oličenje zla i suprotstavljena istini, koja se postavlja kao potpuno dobra i vjerna istini.

U Novom zavjetu ovaj termin se koristi u poslanicama apostola Ivana, i tu naprosto znači "onaj koji poriče Krista".

– Djeco! Pošljednje je vrijeme, i kao što čuste da će doći antikrst, i sad mnogi antikrsti postaše; po tom poznajemo da je pošljednji čas.

– Ko je lažljivac osim onoga koji odriče da Isus nije Krst? Ovo je antikrst koji se odriče oca i sina.

– A svaki duh koji ne priznaje da je Isukrst u tijelu došao, nije od Boga, i ovaj je antikrstov, za kojega čuste da će doći, i sad je već na svijetu.

– Jer mnoge varalice iziđoše na svijet koji ne priznaju Isukrsta da je došao u tijelu; ovo je varalica i antikrst.

(Jov. I, 18, 22; 4. 3; II 7) u Vukovom prijevodu

Mnoge protestantske crkve smatraju papu Antikristom. To je Ian Paisley, pastor Prezbiterijanske crkve i zastupnik u Evropskom parlamentu i javno izjavio 1988. tokom papinog govora u ovom parlamentu, prekinuvši njegov govor riječima: "Antikriste; Odbacujemo tebe i tvoja lažna učenja."^[1][2] Posebno se okomio na tvrdnju da je papa navodno nepogrešiv od 1870, te da je Božiji namjesnik na Zemlji. Napisao je i knjigu u kojoj to obrazlaže.^[3] Isto mišljenje o papi imali su Martin Luther, Philipp Melanchthon, Jan Hus, Ulrich Zwingli, Matija Vlačić Ilirik, Hugh Latimer, Jean Calvin, Nicholas Ridley, John Hooper, John Philpot, John Bradford, Thomas Cranmer, John Knox, Girolamo Savonarola, Lord Cobham, te prva osoba koja je prevela Bibliju na engleski jezik John Wycliffe. Mnoge druge protestantske crkve, kao npr. neki adventisti, nezavisni baptisti i slobodni luterani, također dijele to mišljenje.

S druge strane, nijedna od većih tradicionalnih protestantskih crkava, poput evangelika (luterana), skandinavskih službenih luteranskih crkava, pa ni baptisti i metodisti, danas ne smatraju papu Antikristom. Štaviše, oni sarađuju s papom i njegovim uredima u zajedničkim komisijama, u zajedničkim radu na prevodu Svetog pisma i određivanju njegovog izvornog teksta (npr. Deutsche Bibel Geselschaft), te u ekumenskim molitvama i susretima. Njemački luterani s papinom teološkom komisijom potpisali su '90-ih godina zajedničku izjavu prema kojoj, između te dvije Crkve, nema razlike u nauku o opravdanju. Takvi odnosi ne bi bili mogući kada bi papu smatrali Antikristom.

Po Nostradamusuovim predskazanjima postojat će 3 Antikrista. Prema nekim tumačenjima, prvi je bio Napoleon Bonaparte, drugi Adolf Hitler, a treći Antikrist još nije poznat jer će njegova pojava na svjetskoj sceni označiti početak kraja svijeta.

U popularnoj kulturi, riječ antikrist se koristi u mnogim romanima i filmovima (npr. filmovi iz serijala Omen). Antikrist je također pozadina mnogih teorija zavjere, a nakon pojave Osame bin Ladena i terorističkog napada na New York 11. septembra 2001, priče o Antikristu dobijaju na snazi.

• Bezakonik Arhivirano 16. 10. 2019. na Wayback Machine (sr)