Bribirski (Šubići)
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Šubić | |
|---|---|
 | |
| hrvatska plemićka porodica | |
| Država | Hrvatska |
| Etničko porijeklo | hrvatsko |
| Matična kuća | Šubić |
| Titule | župani, knezovi, banovi |
| Osnivanje | 11. vijek |
| Osnivač | Budec |
| Sadašnji rodonačelnik | izumrli |
Knezovi Bribirski (Šubići) su vlastela koja pripada najstarijim hrvatskim plemenima. Živjeli su na prostoru između Vranskog jezera, rijeke Krke i Skradinskog buka. Njihov centar nalazio se u Bribiru i Ostrovici. Starješine plemena su se nazivali Bribirskim knezovima, odnosno Šubićima. Kada su se preselili u središnju Hrvatsku, u grad Zrin na padinama Zrinske gore, zapadno od Hrvatske Kostajnice, uzeli su naziv Zrinski, odnosno Zrinjski.
Bribirski (Šubići) su od ugarskog kralja Bele III dobili potvrdu svojih posjeda. Značajnije se uzdižu u doba Pavla I (hrvatski ban 1272-1312) i Mladena II (ban 1312-1322). Oni su ostvarili značajan uticaj na bosanske Hrvatiniće i gospodarili dijelom Bosne krajem 13. i početkom 14. vijeka. Uz pomoć ostalih hrvatskih velikaša te bosanskog bana Stjepana II Kotromanića hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I Anžuvinski porazio je Mladena II. godine 1322. Njihovi dotadašnji posjedi bili su im jednim dijelom oduzeti, a u zamjenu su dobili posjed između rijeka Une i Korane sa utvrđenim gradom Zrinom. Prema dostupnim historijskim izvorima, prvi koji se nazivao Zrinski, bio je Juraj I (odnosno prema genealogiji Knezova Bribirskih zvao se Juraj III Šubić Bribirski), a kao godina preuzimanja utvrde Zrin bilježi se 1347.