Cycas

Cycadaceae
Muška šišarka Cycas revoluta
Muška šišarka Cycas revoluta
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaSpermatophyta
RazredGymnospermae
PotklasaCycadidae
RedCycadales
PorodicaCycadaceae
RodCycas
Vidi tekst:#Vrste

Cycas je i tipski rod i jedini priznati rod u porodici Cycadaceae. Prihvaćeno je oko 113 njegovih vrsta.[1] Cycas circinalis, endemska vrsta za Indiju bila je prva opisana vrsta cikada sa rodovkim imenom Cycas. Najpoznatija vrsta roda je Cycas revoluta. Cycas je vrlo drevni rod stablašica. Grupa je postigla svoju najveću raznolikost u jurskom i krednom razdoblju, kada je bila rasprostranjena gotovo u cijelom svijetu. Na kraju krede, kada su neptičji dinosauri izumrli, isto se dogodilo i većini ciklusa na Sjevernoj hemisferi.

Rasprostranjenje

[uredi | uredi izvor]

Rod je autohton u Starom svijetu, s vrstama koncentriranim oko ekvatorijalnih regija – istočne i jugoistočne Azije, uključujući Filipine s 10 vrsta (od kojih je 9 endemskih), istočna Afrika (uključujući Madagaskar), sjevernoj Australiji, Polineziji i Mikroneziji. Australija ima 26 vrsta, a indo-kineska oblast ih ima oko 30. Indija ima 9 vrsta. Najsjevernija vrsta (C. revoluta) nalazi se na 31 ° S na jugu Japana. Najjužnijia (C. megacarpa) je na 26 ° J na jugoistoku Queenslanda. Zbog pojave velikog broja vrsta cikasa u Kini, Australiji i Indiji, te zemlje smatraju se centrima raznolikosti roda Cycas.[2]

Muški češer Cycas orixensis sa jedinstvenim viličastim mikrosporofilom

Evolucija

[uredi | uredi izvor]
Cycas sp.

Najraniji fosili[ roda "Cycas" pojavljuju se u kenozoiku, iako se fosili poput cikasa mogu pripadati i porodicu Cycadaceae i proširiti i u mezozoik. "Cycas" nije usko povezan sa ostalim rodovima cikada, a filogenetske studije su pokazale da je Cycadaceae sestrinska grupa svih ostalih postojećih cikada.[3] Smatra se da je rod Cycas zadržao određeni broj predčkih svojstava koji su modificirani u ostalim cikadama (Stangeriaceae i Zamiaceae): posebno, ovulacijskai ('žensk') češer ima vrlo velike ovule vezane za megasporofile, koji se drže u laganoj rozeti, a ne u uskom konusu koji se nalazi kod drugih cikada,

Morfologija

[uredi | uredi izvor]

Biljke cikasa su diecijske, a porodica Cycadaceae00 jedinstvena je među cikadama po tome što ne formira sjemenke u šišarkama na ženskim biljkama, već skupinu lisnatih struktura nazvanih megasporofili, od kojih je svake sa sjemenkama, na donjim marginama, a polenski češeri ili strobilusi su na muškim jedinkama.

Megasporofili Cycas media sa približno zreli sjemenkama na divljoj biljci, sjeverni Queensland, Australija
Šumarak Cycas media, sjeverni Queensland
Cycas platyphylla, sjeverni Queensland, s novim zamahom listanja tokom kišne sezone, još uvijek s zelenkastoplavim cvjetom

Muški cvijet je cilindrična, okružena trajnim peteljčicama. Većina vrsta formira različita razgranata ili nerazgranata debla, ali kod nekih vrsta glavno deblo može biti podzemno, s tim da izgleda da listovi krošnje potiču direktno iz zemlje. Postoje dvije vrste lišća – lisnati i ljuskavi. Lisnati lsu pernatni (ili rjeđe bipinatni) i smješteni spiralno, s debelim i tvrdim keratinozama. Nisu trajni i otpadaju napuštajući poleđinu lisne osnove. Listovi su zglobni, imaju srednji greben, ali nemaju sekundarne vene. Ljuskasti listovi su postojani, smeđi, sa zaštitnom ulogom. Megasporofili nisu nakupljeni u šišarkama. Oprašivanje odvija se vazduhom.

Razmnožavanje

[uredi | uredi izvor]

Biljci je potrebno nekoliko godina da raste, da bi bila sposobna za spolno razmnožavanje, što se obično događa nakon 10 godina ekskluzivnog vegetativnog rasta, od gomolja koji nastaju u dnu debla.

Muški češer Cycas circinalis

Konzervacijski status

[uredi | uredi izvor]

Vrsre roda Cycas ugrožene su širom svijeta i gotovo su sve vrste navedene u Crvenoj listi IUCN-a. Cycas beddomei jedina je vrsta roda „Cycas“ navedena u Dodatku I CITES-a. Cycas rumphii i Cycas pectinata imaju najrašireniju distribuciju. ៛==Vrste==

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ The World List of Cycads
  2. ^ "Kew World Checklist of Selected Plant Families". Arhivirano s originala, 13. 4. 2020. Pristupljeno 28. 2. 2020.
  3. ^ Nagalingum, N. S.; Marshall, C. R.; Quental, T. B.; Rai, H. S.; Little, D. P.; Mathews, S. (20. 10. 2011). "Recent synchronous radiation of a living fossil". Science. 334 (6057): 796–799. doi:10.1126/science.1209926. PMID 22021670.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]