Diatomeje
| Diatomeje (Diatomeae) | |
|---|---|
 Raznolikost diatomeja | |
| Sistematika | |
| Domena | Eukaryota |
| Carstvo | Chromalveolata |
| Koljeno | Heterokontophyta |
| Razred | Bacillariophyceae |
| Sinonimi | |
| |
.jpg)
Dijatomeje (lat. Diatomeae, Bacillariophyceae) su alge kremenjašice iz carstva Protisti. Ćelijska membrana im je inkrustrirana (prožeta) kremenom ili silicij dioksidom , a označava se kao frustulum. Ovi jednoćelijski organizmi sastavljeni su od dvije valve (poklopca): gornje (veće) i donje, koje su međusobno bočno vezane pleurom.[5]
Razmnožavanje
[uredi | uredi izvor]Kremene alge se razmnožavaju vegetativno i spolno. Vegetativnog se odvija tako da se valve razmaknu, protoplazma se podijeli, a zatim i jedro, u procesu mitoze. Obje novonatale ćelije dobiju po jednu roditeljsku valvu, koja postaje gornja ili veća valva, dok manju valvu same obnove. Ovim putem postepeno dolazi do smanjivanja veličine ćelije. Kada to dode do veličine kod koje se ne može dalje dijeliti, nastupa posebni način dijeljenja tzv. auksosporulacija i spolni proces. Auksosporulacija rezultira stvaranjem zigot u vidu velike auksospore koja zatim luči veći oklop. Zapaženo je i spolno razmnožavanje muškim spolnim ćelijama koje imaju po jedan bič. U nepovoljnim uvjetima, stvaraju trajne spore sa tvrdom silificiranom ljušturicom koja kod raznih vrsta ima karakterističe nastavke. Trajne spore padnu na morsko dno gdje mogu preživjeti nepovoljnnu sezonu i uvjete i aktivirati se kada nastupe povoljne okolnosti.
Ekologija i rasprostranjenje
[uredi | uredi izvor]Diatomeje se hrane autotrofno. Sadrže pigmente hlorofil a i c, karotenoidi i ksantofil (fukoksantin). Proizvod fotosinteze je hrizolaminarin, polimer glukoze.
Procjenjuje se da danas na Zemlji ima oko 100 miliona vrsta algi kremenjašica, koje se razvrstavaju u 250 rodova.
Staništa su im razna: na kopnu, u stajaćim i tekućim vodama, u slobodnoj vodi (plankton) ili na dnu (bentos). Mogu i obrastati potopljene predmete različitog porijekla. Općenito naseljavaju hladnija mora, a u toplijim su ćešće zastupljene u hladnijem dijelu godine.
Podjela
[uredi | uredi izvor]Prema strukturi ljušturice dijele se na
- Centricae – koje imaju zrakastu (radijalnu) strukturu u odnosu na centralnu tačku, i
- Pennatae – koje su bilateralno izdužene. Prve su pretežno planktonske dok druge uglavnom bentoske.
Uginuli organizmi, sa ljušturama padaju na dno, gdje se tokom miliona godina na stvara dijatomejska zemlja. Alge kremenjašice upotrebljavaju se za proizvodnju izolacijskih materijala, izradu paste za zube i brušenje metala.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Dumortier, B.-C. (1822). Commentationes botanicae. Observations botaniques, dédiées à la Société d'Horticulture de Tournay (disponible at Algaebase). pp. [i], [1]-116, [1, tabl., err.]. Tournay: Imprimerie de Ch. Casterman-Dieu, Rue de pont No. 10.
- ^ Rabenhorst, L. Flora europaea algarum aquae dulcis et submarinae (1864-1868). Sectio I. Algas diatomaceas complectens, cum figuris generum omnium xylographice impressis (1864). pp. 1-359. Lipsiae [Leipzig]: Apud Eduardum Kummerum.
- ^ Haeckel, E. (1878). Das Protistenreich.
- ^ Engler, A. & Gilg, E. (1919). Syllabus der Pflanzenfamilien: eine Übersicht über das gesamte Pflanzensystem mit besonderer Berücksichtigung der Medizinal- und Nutzpflanzen, nebst einer Übersicht über die Florenreiche und Florengebiete der Erde zum Gebrauch bei Vorlesungen und Studien über spezielle und medizinisch-pharmazeutische Botanik, 8th ed., Gebrüder Borntraeger Verlag, Berlin, 395 p.
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]