Geb
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Geb (Keb, Seb) je egipatski mitološki bog Zemlje i vegetacije. On je sin boga zraka Šua i božice vode i kiše Tefnut. Njegova sestra, a i žena, je božica neba, Nut. Nut i Geb imaju četvero djece - Ozirisa, Izidu, Seta i Neftis. Zvali su ga ocem bogova, jer je imao mnogobrojnu djecu. Naime, smatran je ocem Thotha, Mjeseca i Raa, Sunca.
Geb, kralj svijeta
[uredi | uredi izvor]Geb je postao kralj bogova nakon što je pobijedio Šua. Gebovo je tijelo Zemlja. On je savio ruke i noge te su tako nastale planine i doline. Kad bi se Geb smijao, nastao bi potres. Geb je silovao svoju majku i postao kralj. Šu je nakon toga stvorio oluje i tamu, ali je Geba priznao za kralja. Geb je žalovao zbog svog čina te je dozvolio ljudima da se nasele na njemu. Poučio ih je gradnji gradova, a na svoju glavu je stavio zmiju kako bi ojačao. Obećao je bogovima i ljudima da će vladati još bolje od svog oca i svog djeda Ra. Geb je još mnogo poživio, pa je vlast dao Setu i Ozirisu. Oziris je dobio plodno tlo uz Nil, a Set pustinje. Kad se trebalo riješiti pitanje ko će naslijediti mrtvog Ozirisa, Geb je priznao svog unuka Horusa. Geb je i član vijeća bogova kojim upravlja Ra. Faraonsko prijestolje se nazivalo "Gebovo" zbog njegovog dugog i uspješnog vladanja.
