Kantarion

Kantarion
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredMagnoliopsida
RedMalpighiales
PorodicaClusiaceae
RodHypericum
VrstaH. perforatum
Dvojno ime
Hypericum perforatum
L.
Kantarion ili gospina trava
Znakovite tačkice na listovima i cvjetnim laticama
Hemijska struktira hipericina
List kantariona
Sazrijevanje sjemena kantariona

Hypericum perforatum (poznat i kao kantarion ili kantarija, žuta kantarija, gospin cvijet, bogorodična trava i gorac) jest cvjetnica iz porodice Clusiaceae / Hypericaceae.

Uobičajeno ime "kantarion" se može odnositi na bilo koju vrstu roda Hypericum. Zato se Hypericum perforatum ponekad naziva "obični kantarion" ili "perforatni kantarion", kako bi se razlikovao od ostalih. To je ljekovita biljka sa antidepresivimnim aktivnostima i potentnim antiupalnim svojstvima, kao inhibitor arahidonat 5-lipoksigenaze i inhibitor COX-1.[1][2][3]

Hypericum perforatum je porijeklom iz Evrope i Azije, ali se proširio širom svijeta kao invazivna vrsta, uključujući i područja SAD, Kanade, Indije, Kine.

Naziv roda Hypericum potiče od grčkih riječi hiper = gore + eikon = na slici, u odnosu na tradicijsku upotrebu biljke za rastjerivanje zala, vješanjem biljke preko vjerske ikone u kući za vrijeme svetog Jovandana (St John's Day). Peforatni kantarion je zeljasta višegodišnja biljka sa velikim, puzajućim rizomom. Stabljika je uspravna, razgranata u gornjem dijelu, a može narasti do visoke oko 1 m. Ona ima nasuprotne, sjedeće, uske, duguljaste listove dužine oko 1–2 cm. Listovi su žuto-zeleni, s upadljivim prozirnim tačkicama, dajući im 'perforirani' izgled, po kojem je biljka dobila latinsko ime.

Cvijetovi su prečnika do 2,5 cm; imaju pet jarko žutih latica, s upadljivim crnim tačkama. Pojavljuju se u širokim cimama na krajevima gornjih grana, između kasnog proljeća, početkom i sredinom ljeta. Čašični listići su istaknuti, sa crnim žljezdanim tačkicama. Cvjetovi imaju mnogo prašnika, koji su ujedinjeni u bazi u tri snopa. Polenova zrna su elipsoidna. Kada se slome pupoljci (ne i sam cvijet) ili mahuna, proizvodi se crvenkasto / ljubičasta tečnost. Kantarion se razmnožava i vegetativno i spolno.

Kemija

[uredi | uredi izvor]

Otkriće u tjelesnim tekućinama

[uredi | uredi izvor]

Hipericin, pseudohipericin i hiperhorin mogu biti kvantificirani u plazmi kao potvrda korištenja kantariona i za procijenu uzete doze. Ova tri aktivna supstituenta kod ljudi imaju poluvrijeme eliminacije iz plazmeu rasponu od 15-60 sati. Nijedan od njih tri nije otkriven u uzorcima urina.

Hemijski sastav

[uredi | uredi izvor]

Kemijska struktura hipericina

[uredi | uredi izvor]

Biljka sadrži sljedeće sastojke:

Među brojnim biološki aktivnim sastojcima, smatra se da su posebno djelotvorni mafthodiantronski hipericin i pseudohipericin, uz floroglucinolni derivat hiperhorin. Kantarion također sadrži aktivna eterska ulja sastavljena uglavnom od seskviterpena.

Mehanizam djelovanja

[uredi | uredi izvor]

Kantarion, slično kao i druge biljke, sadrži čitav niz različitih hemijskih sastojaka koji mogu biti od značaja za terapeutske efekte. Hiperhorin i adhiperforin su dva floroglucinolna sastojaka kantariona, koji su antagonisti TRPC6 receptora. Shodno tome, oni izazivaju nekonkurentno ponovno preuzimanje inhibicije monoamina (konkretno, dopamina, norepinefrina i serotonina), GABA (glutamat) kada aktiviraju ovaj ionski kanal. U ljudi, aktivni sastojak hiperhorin je također inhibitor PTGS1, arahidonat 5-lipoksigenaze, SLCO1B1 i induktor a cMOAT. Hiperhorin je također protuupalni spoj sa anti-angiogenim, antibiotskim i neurotrofnim svojstvima. Hiperhorin također ima antagonistički učinak na NMDA receptore, koji su tip glutamatnih receptora. Osim toga, kantarion je poznat ragulator obaranja β1 adrenergina i regulira postsinapsne [[5-HT1A]] i [[5-HT2A receptore, od kojih su oba vrste serotoninskih receptora. Njegovi drugi spojevi mogu također imati ulogu u antidepresivnim efektima kantariona, kao što su: oligomerni procijanidini, flavonoidi (kvercetin), hipericin i pseudohipericin.

Ekologija

[uredi | uredi izvor]

Hypericum perforatum uspijeva u područjima sa dominantnim padavinama i tokom ljeta ili tokom zime. Međutim, rasprostranjenje mu je ograničeno preniskom temperaturom za klijavost ili opstanak sadnica. Uspijeva na visinama većim od 1500 m, sa padavinama manjim od 500 mm, a srednjom dnevnom januarskom temperaturom (u južnoj hemisferi) većom od 240 C, što se smatra ograničavajućim pragovima. Ovisno o ekološkim i klimatskim uvjetima i starosti rozeta, kantarion će izmijeniti oblik rasta i prilagodbe za promociju opstanka. Kišna ljeta posebno usporavaju vegetativni rast biljaka, nakon čega dolazi do opadanja lišča (defolijacije), inposebno usljed najezde insekata ili ispašom. Sjeme može trajati decenijama u prirodnoj banci sjemena tla.

Invazivna vrsta

[uredi | uredi izvor]

Iako se Hypericum perforatum uzgaja komercijalno u nekim regijama jugoistočne Evrope, navedi se i kao štetni korov u više od dvadeset zemalja. Unesena je vrsta u Južnoj i Sjevernoj Americi, Indiji, Novom Zelandu, Australiji i Južnoj Africi. Na pašnjacima, kantarion djeluje i kao toksični i invazivni korov. Zamjenjuje prirodne biljne zajednice i stočnu hranu i dominira u toj vegetaciji. Tako postaje invazivna vrsta u prirodnim staništima i ekosistemima. Stočna ispaša može izazvati fotosenzibilizaciju, depresiju centralnog nervnog sistema, spontani pobačaj, a može dovesti i do smrti. Efektivni herbicidi za kontrolu vrsta roda Hypericum uključuju 2,4-D, pikloram i glifosat. U zapadnoj Sjevernoj Americi, tri insekta: Chrysolina quadrigemina, Chrysolina hyperici i Agrilus hyperici su uvedena kao biokontrolni agensi.

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]

Medicinska upotreba

[uredi | uredi izvor]

Glavni depresivni poremećaj

[uredi | uredi izvor]

Studije su potvrdile efikasnost kantariona za tretman depresije kod ljudi. Jedna meta-analiza u 2015. je našla da ima bolju efikasnost na placeboa u liječenju depresije; efikasan je kao standardni farmaceutski antidepresiv, a ima manje neželjenih efekata od drugih antidepresiva. Autori su zaključili da je teško odrediti sistemsku poziciju kantariona u liječenju depresije zbog ograničenja u dostupnim bazama podataka, uključujući i velike varijacije u efikasnosti u ispitivanjima koja su obavljena u njemačkom govornom području u odnosu na druge zemlje. Predloženo da je mehanizam djelovanja gospine trave ide preko inhibicije ponovnog preuzimanja pojedinih neurotransmitera. U 2008., u Cochraneovom pregledu 29 kliničkih ispitivanja je zaključeno da je superioran u odnosu na placebo u bolesnika s glavnomdepresijom, efikasan kao standardni antidepresiv, ali sa manje neželjenih efekata. Prema podacima Nacionalnog centra za komplementarno i integrativno zdravlje (NCCIH) Nacionalnog instituta za zdravlje, "može pomoći u nekim vrstama depresije, iako dokazi nisu definitivni" ; može ograničiti efikasnost recepture lijekova, a psihoze se mogu javiti kao rijetka nuspojava. NCCIH napominje da kombiniranje kantariona sa određenim standardnim antidepresivima može dovesti do "porasta serotonina potencijalno opasnog po život", jer je mozak meta hemijskih antidepresiva. Ako se unese u velikim količinama, kod konja, ovaca i goveda, biljka može biti otrovna. U Nemačkoj, ponekad je propisivan za liječenje blage do umjerene depresije, posebno kod djece i adolescenata.

Neželjeni efekti

[uredi | uredi izvor]

Kantarion se općenito dobro podnosi, uz negativan efekat sličan placebu. Neželjeni efekti obično uključuju gastrointestinalne simptome (mučnina, bol u trbuhu, gubitak apetita i dijareja), vrtoglavicu, zbunjenost, umor, sedaciju, [[usta|suha usta, nemir i glavobolju. Sistemi organa u vezi sa neželjenim reakcija na kantarion i fluoksetin (SSRI) imaju analognu učestalost profila; većins tih reakcija uključuje centralni nervni sistem. Kantarion također smanjuje razine estrogena, kao što je estradiol, ubrzava metabolizam, a ne treba da ga uzimaju žene istovremano sa hormonskim pilulama jer upregulira CYP3A4 citohromom P450 sistem u jetra|jetri]]. Iako rijetko, kantarion može izazvati fotosenzitivnost. To može dovesti do vizualne osjetljivost na svjetlo i na opekotine u situacijama koje ne dolaze u normalnim okolnostima.

Kantarion je povezan sa otežavanjem psihoza kod osoba koje imaju šizofreniju.

Interakcije

[uredi | uredi izvor]

Potrošnja kantarion nije preporučljiva za one s bipolarnim poremećajem (BP). Postoji zabrinutost da takve osobe s bipolarnom depresijom uzimanjem gospine trave mogu biti pod većim rizikom za manije. Kantarion je interakcija s više lijekova, kao što su SSRI antidepresivi, varfarin i kontrolor rađanja. Kombinirajući sladovina i SSRI antidepresivi i St John-a moglo dovesti do povećane razine serotonina, kada izaziva serotoninski sindrom. Kombinacija estrogena koji sadrže oralne kontraceptive s kantarion može dovesti do smanjenja efikasnosti kontraceptivnih supstanci i na kraju neplanirane trudnoće. Poznato je i da kantarion smanjuje efikasnost lijekova za HIV i povišen holesterol, kao i transplantacijskih lijekova.Valja napomenuti, međutim, da tradicijski SSRI antidepresivi kao što je fluvoksamin imaju slične kontraindikacije.

Farmakokinetičke interakcije

[uredi | uredi izvor]

Dokazano je da kantarion uzrokuje više interakcija putem indukcije enzima citohrom P450, CYP3A4 i CYP1A2 (samo žene). Ovaj lijek za metaboličku indukciju enzima rezultatira u povećanom metabolizmu nekih lijekova, što dovodi do smanjenja koncentracije u plazmi i potencijalnih kliničkih učinaka. Smatra se da su za to, kao glavni sastojci, odgovorni hiperforin i amentoflavon. Za kantarion je također dokazano da uzrokuje interakcije putem indukcije P-glikoproteinskog efluksnog transportera. Povećana razina P-glikoproteina rezultira smanjenom apsorpcijom i većim razmakom uzimanja određenih lijekova, što dovodi do niže koncentracije u plazmi i moguće kliničke efikasnosti

  • Primjeri lijekova (po klasama) čiju efikasnost kantarion može smanjiti[4][5]
Klasa Lijek
Antiretroviralne supstance Nenukleozidni inhibitori reverznih transkriptaza, inhibitrori proteaza
Benzodiazepini Alprazolam, Midazolam
Hormonska kontracepcija Kombinirani oralni kontraceptivi
Imunosupresanti Inhibitori kalcineurina, Ciklosporini, Takrolimus
Antiarithmici Amiodaron, Flecainid, Meksiletin
Beta-blokatori Metoprolol, Karvedilol
Blokatori kalcijevog kanala Verapamil, Diltiazem, Amlodipin
Statini (Lijekovi koji reduciraju holesterol) Lovastatin, Simvastatin, Atorvastatin
Ostali Digoksin, Metadon, Omeprazol, Fenobarbital, Teofillin, Warfarin, Levodopa, Buprenorfin, Irinotekan

Farmakodinamičke interakcije

[uredi | uredi izvor]

U kombinaciji s drugim lijekovima koji mogu podići razinu 5-HT (serotonin) u centralnom nervnom sistemu (CNS), kantarion može doprinijeti razvoju serotoninskog sindroma, nuspojave koja je potencijalno opasna po održavanje lijeka. Lijekovi koji sa kantarionom mogu doprinijeti razvoju serotoninsko sindroma

Lijekovi (po klasama) koji stupaju u interakcije sa kantarionom

Klasa Lijek
Antidepresanti MAOI, TCA, SSRI, SNRI, Mirtazapin
Opioidi Tramadol, Petidin (meperidin), Levorfanol
CNS stimulanti Fentermin, Diethlpropion, Amphetamini, Sibutramin, Kokain
5-HT1agonisti Triptani
Psihodelični lijekovi Metilenedioksimethamfetamin (MDMA), LSD, Dimetiltriptamin (DMT), MDA, 6-APB
Ostali Selegilin, Ttriptofan, Buspiron, Litij, Linezolid, 5-HTP, Dekstrometorfan

Djelovanje na stoku

[uredi | uredi izvor]

Trovanje

[uredi | uredi izvor]

U velikim dozama, kantarion je otrovan za ispašu stoke (goveda, ovce, koze, konji). Znaci trovanja su opći nemir i iritaciju kože. Nemir se često iskazuje kao valjalje po tlu, mahanje, uvrtanje i trljanje glavom i povremena slabost zadnjih udova sa klecanjem,, zadihan, zbunjenost i depresija. Manija i hiperaktivnost također se mogu pojaviti, uključujući i vrtnje u krug, do iscrpljenosti. Životinje obično traže hlad i smanjuju apetit. Navedena je i preosjetljivost na vodu je, iako neke životinje mogu tražiti vodu za olakšanje, a mogu se javiti i konvulzije nakon udarca u glavu.

Teška iritaciju kože je fizički vidljiva, uz crvenilo nepigmentna i nezaštićena područja. Ovo naknadno dovodi do svrbeža i trljanja, zatim dalje upale, sa eksudacijom i formiranjem krasta. Oštećenja i upale koje se javljaju liče na simptome slinavke i šapa. Kod ovaca nisu uočeni otok licea, dermatitis i otpadanje vune zbog trljanja. Laktacijia životinja može prestati ili se smanjili proizvodnju mlijeka; bremenite životinje mogu pobaciti plod. Često su vidljiva oštećenja vimena. Konji mogu iispoljavati znakove anoreksije, depresije (sa komatoznim stanjem), proširenje zjenica i oticanje konjunktiva.

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Među ranim znacima trovanja kantarionom su ubrzano disanje i otkucaji srca nenormalan porast temperature tijela. Pogođene životinje će izgubiti težinu ili ne dobijaju na težini; mlade životinje su više pogođene nego starije. U teškim slučajevima može doći do smrti, kao direktna posljedica gladi ili zbog sekundarnih bolesti ili septihemijskih oštećenja. Neke pogođene životinje se mogu slučajno utopiti. Zabilježene su i slabe mogućnost sisanja janjadi (pigmentiranih i nepigmentnih), što ukazuje na smanjenu proizvodnju mlijeka ili prijenos otrova u mlijeku.

Fotosenzitivnost

[uredi | uredi izvor]

Većina kliničkih znakova u životinja izaziva fotosenzitivnost. Biljke mogu izazvati ili primarnu ili sekundarnu fotosenzitivnost:

  • primarni fotosenzitivnost nastaje direktno od progutanih hemikalija u biljkama;
  • srednja fotosenzitivnost od biljnih efekata povezanih sa oštećenjem jetre.

Araya i Ford (1981) su istražili promjene u funkciji jetre i zaključili da nema dokaza da Hypericum ima transakcije koje su povezane sa učinkom na izlučivanje kapacitet jetre ili je bilo koja smetnja bila minimalna i privremena. Međutim, u krvnoj plazmi su pronađeni dokazi oštećenja jetre, na visokim i dugim razinama doziranja.

Fotosenzitivnost izaziva upalu kože, čiji mehanizam uključuje pigmentne ili fotodinamske spojeve, koji kada se aktiviraju određene valne dužine svjetlosti dovode do oksidacijske reakcije in vivo. To dovodi do oštrćenja tkiva, posebno uočljivih na i oko dijelova kože koji su izloženi svjetlu. Lagano pokrivena ili slabo pigmentirana područja su najupadljivija. Sklanjanje životinje sa intenzivne sunčeve svjetlosti ublažava simptome trovanja.

Istraživanja

[uredi | uredi izvor]

Kantarion je proučavan u vezi sa efikasnošću u liječenju nekih somatoformniijh poremećaja. Rezultati početne studije su mješoviti i dalje neuvjerljivi; neka istraživanja nisu našla nikakvu učinkovitost, dok su druga pronašla blago ispoljanje simptoma. Zato su potrebna dalja istraživanja, osobito zbog prikazanog bogatstva biološki aktivnim tvarima.

Glavni sastavni hemijski spoj, hiperhorin, može biti koristan za liječenje alkoholizma, iako nije proučavanoi doziranje, sigurnost i efikasnost. Hiperhorin je također ispoljio antibakterijska svojstva protiv gram-pozitivnih bakterija, iako doziranje, sigurnost i efikasnost takođen nisu ispitivani. Ovaj biljni lijek je također testiran na lipofilne ekstrakte iz kao tematska lijek za rane, ogrebotine, opekotine i bol u mišićima. Pozitivni efekti, koji su uočeni, uglavnom se pripisuju hiperhorinu zbog njegovih eventualnih antibakterijskih i antiupalnih efekata. Zato bi hiperhorin mogao biti upotrebljiv u liječenju inficiranih rana i upalnih bolesti kože. U odgovoru na uključivanje hiperhorina u novo ulje za kupanje, studija za procjenu potencijala iritacije kože je pokazala dobru toleranciju kože za kantarion. Hipericin i pseudohipericin su se pokazali antivirusnu i antibakterijsku aktivnost. Smatra se da se ove molekule vežu nespecifično na virusne i mobilne membrane i mogu dovesti do fotografske oksidacije i uništenja patogena.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Enzymes". Hyperforin. Human Metabolome Database. 3.6. University of Alberta. 30. 6. 2013. Pristupljeno 12. 12. 2014.
  2. ^ Wölfle U, Seelinger G, Schempp CM (2014). "Topical application of St. John's wort (Hypericum perforatum)". Planta Med. 80 (2–3): 109–20. doi:10.1055/s-0033-1351019. PMID 24214835.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Klemow KM, Bartlow A, Crawford J, Kocher N, Shah J, Ritsick M (2011). "Chapter 11: Medical Attributes of St. John's Wort (Hypericum perforatum)". u Benzie IFF, Sissi WG (ured.). Herbal Medicine Biomolecular and Clinical Aspects (2nd izd.). CRC Press. ISBN 9781439807163. Pristupljeno 3. 12. 2014.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Gurley BJ, Swain A, Williams DK, Barone G, Battu SK (2008). "Gauging the clinical significance of P-glycoprotein-mediated herb-drug interactions: comparative effects of St. John's wort, Echinacea, clarithromycin, and rifampin on digoxin pharmacokinetics". Mol Nutr Food Res. 52 (7): 772–9. doi:10.1002/mnfr.200700081. PMC 2562898. PMID 18214850.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Wenk M, Todesco L, Krähenbühl S (2004). "Effect of St John's wort on the activities of CYP1A2, CYP3A4, CYP2D6, N-acetyltransferase 2, and xanthine oxidase in healthy males and females" (PDF). Br J Clin Pharmacol. 57 (4): 495–499. doi:10.1111/j.1365-2125.2003.02049.x. PMC 1884478. PMID 15025748.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Vasa Pelagić, Pelagićev Narodni Učitelj, 1888.
  • Dr. Enes Hasanagić E. (1984): Ljekovito bilje i jetra str.193. Svjetlost, Sarajevo, 1984.
  • Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs,1988 (Američko izdanje)
  • Brit. Herb.Pharm. (1983)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]