Lava

300px€Fontane lave dosežu visinu i oko 10 metara, Hawaii, Sjedinjene Države
Tok lave nakon erupcije rascjepa na Krafli, Island, 1984.

Lava je otopljena stijena (magma) koja je izbačena iz unutrašnjosti nekih planeta, (uključujući Zemlju) i neke njihove satelite. Magma nastaje zbog unutrašnje topline planete ili mjeseca i izbacuje se kao vulkanska lava ili kroz rascjepe u kori , obično na temperaturama od 700 do 1.200 oC. Čvrsta stijena koja je posljedica naknadnog hlađenja također se često opisuje kao "lava".

Lavin tok je pokretni izliv lave stvoren tokom neeksplozivne erupcije. Kad se prestane kretati, lava se očvrsne u obliku magmatske stijene. Termin "tok lave" obično se skraćuje na "lava". Iako lava može biti i do 100.000 puta viskoznija od vode, zbog svojih tiksotropije i stanjivanja razblaženosti, lava može proći velike udaljenosti prije hlađenja i očvršćavanja.[1][2]

Eksplozivna erupcija proizvodi mješavinu vulkanskog pepela i drugih fragmenata zvanih tefra, umesto da teče kao lava. Riječ "lava" dolazi od talijanskog i vjerovatno je izvedena od latinske riječi "labes" koja znači pad ili klizanje.[3][4] Prva upotreba u vezi sa izbačenom magmom (rastopljenim kamenjem ispod Zemljine površine) očigledno je bila u kratkom opisu koji je napisao Francesco Serao o erupciji Vezuv, 1737.[5] Serao opisao je „tok vatrene lave“ kao analogiju protoku vode i blata niz bočne strane vulkana prateći snažne kiše.

Na Pāhoehoe i ʻaʻā lava je uporedo tekla na Hawaiima, septembra 2007.

U gotovo svim lavama Zemljine kore dominiraju silikatni minerali: većinom feldspari, olivin, pirokseni, amfiboli, liskun i kvarc.[6]

Lava Kilauee

Ponašanje lave avisi od mnogih faktora, kao što su:

Sastav se kreče između krajnje baznog (45%-50% silicija) i krajnje kiselosti (70%-75% silicija). Sitene, kao posljedica prelaska lave u čvrsto stanje (stijena) održavaju taj sastav. Veoma čeasto imaju velike kristale koji dokazuju da su prethodno bilr u magmatskoj komori i koji su uronjeni u finu masu mikroskopskih minerala. Najbaznije stijene, kao što su bazalti, crne su boje i sadrže minerale sa malim procentom silicijuma, kakav je olivin. Stene koje se nalaze u međuprostoru, kao što je andezit, manje su tamne (tamnosive) i imaju dosta ortoklasa. Najkiselije stijene, kao što je riolit, svjetlije su i imaju boju mnogo kvarca. U zavisnosti od viskoznosti lave i ispoljavanja eksplozijskih fenomena, kod kontinentalnih vulkana postoji nekoliko tipova vulkanskog toka, koji često postoje u istom vulkanu u zavisnosti od njegovih aktivnih faza. Hawaiiski tip proizvodi, prije svega, veoma fluidne tokove lave. Vulkanski tip je poseban po tome što ima snažne erupcije izmrvljene viskozne lave plina i pepela. Strombolski tip lave alternativno stvara tokove lave i piroklastične izlive. Pelejski tip karakteraju veoma viskozne lave, sa veoma teškim izlivom, uz izbacivanje užarene lave.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Pinkerton, H.; Bagdassarov, N. (2004). "Transient phenomena in vesicular lava flows based on laboratory experiments with analogue materials". Journal of Volcanology and Geothermal Research. 132 (2–3): 115–136. Bibcode:2004JVGR..132..115B. doi:10.1016/s0377-0273(03)00341-x.
  2. ^ "Rheological properties of basaltic lavas at sub-liquidus temperatures: laboratory and field measurements on lavas from Mount Etna". cat.inist.fr. Arhivirano s originala, 2. 11. 2015. Pristupljeno 19. 6. 2008.
  3. ^ "Lava". Merriam-Webster Online Dictionary. 31. 8. 2012. Pristupljeno 8. 12. 2013.
  4. ^ "Lava". Dictionary.reference.com. 7. 12. 1994. Pristupljeno 8. 12. 2013.
  5. ^ "Vesuvius Erupts, 1738". Lindahall.org. Arhivirano s originala, 4. 5. 2016. Pristupljeno 21. 10. 2015.
  6. ^ "Lava Flows" (PDF). UMass Department of Geosciences. University of Massachusetts Amherst. 11. 2. 2004. str. 19. Pristupljeno 5. 6. 2018.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]