Mein Kampf
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Mein Kampf | |
|---|---|
 Omot izdanja iz 1926. pa do 1927. godine | |
| Autor | Adolf Hitler |
| Prijevod | Moja borba |
| Država | Njemačka |
| Jezik | njemački |
| Žanr | autobiografija, politička teorija |
| Izdavač | Eher Verlag |
| Datum izdanja | 18. juli 1925. |
| Vrsta korica | tvrdi povez |
| Broj stranica | 720 |
| ISBN broj | 978-1495333347 |
Mein Kampf (Moja borba) je knjiga napisana od Adolfa Hitlera,u kojoj se kombiniraju elementi autobiografije i Hitlerovih političkih i ideoloških gledišta, koja su kasnija postala načela nacističke ideologije.
Pisanje knjige
[uredi | uredi izvor]Prvi pasus je nazvan "Eine Abrechnung" (Obračun), i izdan je 18. jula 1925. godine. Drugi pasus je nazvan "Die nationalsozialistische Bewegung" (nacionalsocijalistički pokret) i izdan je 1926. godine. Hitler je knjigu nazvao "Viereinhalb Jahre des Kampfes gegen Lüge,Dummheit und Feigheit" (Četiri i pol godine borbe protiv laži, gluposti i kukavičluka). Njegov izdavač Max Amman odlučio je da je naslov predug i prekompliciran i knjigu je objavio pod imenom "Mein Kampf".
Iako je doslovno značenje njemačke riječi "Kampf" borba, neki tumače značenje ove riječi u ovom kontekstu i kao napad, obračun ili čak i rat (u mnogim je njemačkim borbenim jedinicama tokom Drugog svjetskog rata stajala i riječ "Kampf"( Panzerkampfwagen, Sturzkampfflugzeug), pa to dalje upućuje na činjenicu da se naziv ove knjige može shvatiti i kao "Moj rat" a ne samo "Moja borba".
Hitler je počeo diktirati svoju knjigu svom prijatelju u zatvoru Landsberg Emilu Maurice, onda nakon jula 1924. godine Rudolfu Hessu, koji je kasnije knjigu objavio sa još nekoliko izdavača. Za knjigu se u početku govorilo da je teška za čitati i teška za razumjeti, pa je kasnije u idućih 20 godina nekoliko puta preuređivana.
Sadržaj
[uredi | uredi izvor]Knjiga odražava većinu ideja i djela koja su kasnije došla do izražaja u Drugom svjetskom ratu. Pogotovo je došao do izražaja Hitlerov antisemitizam. Hitler je govorio da je jezik Esperanto jezik Židova i da ga zato treba ukinuti. U knjizi se još i ogleda ideja koja je živjela u Nijemaca još i ranije, a to je ideja "Drang nach Osten" (Težnja prema istoku), koja zapravo zahtjeva od Nijemaca proširenje na istok i stvaranje tzv. "Lebensraum" za generacije koje dolazi (Lebensraum je životni prostor, koji bi se nalazio na istoku Evrope, pogotovo Rusije).
Hitler u knjizi govori mnogo o "Židovskoj zavjeri", ideji koja je i ranije bila zastupljena, a odražavala se kroz to da Židovi hoće da zauzmu svjetsko prijestolje i vode svjetsku ekonomiju. Ona odražava Hitlerovo djetinjstvo i njegovu mladost, kada je studirao u Beču, gdje je čitao mnoge antisemitske knjige i divio se mnogim antisemitskim ideolozima i piscima koji su pozivali na uništenje Židova. Jedan od najvećih takvih ideologa je bio njemački kompozitor Richard Wagner, koji je u svojim muzičkim djelima uvijek bio militaristički nastrojen prema Židovima, pozivajući na njihovo istrebljenje iz Evrope. Hitler je u knjizi napisao da je jednom prilikom vidio Židova i upitao se "Je li ovo Nijemac?". Tu se rodila njegova mržnja prema Židovima (inače Židovi su u to vrijeme živili jako dobro, držali su neke od najvažnijih društvenih i ekonomskih firmi i medija).
Hitler tako u poglavlju svoje knjige "poziv na hitnu akciju" spominje upotrebu gasa nad Židovima: "Da je početkom rata (misli se na Prvi svjetski rat) 12 ili 15 hiljada Židova smješteno u gasne komore i pobijeno, onda milioni žrtava koje je podnijela Njemačka ne bi bili uzalud, već bi bili blagoslovljeni."
U knjizi je, u političkom smislu, Hitler najaviom i pozivao na ono što on naziva zlim bliznacima: komunizam i Židovstvo. Pozivao je njemački narod da komuniste i Židove izbrišu sa lica zemlje, i rekao da ako se niko drugi ne angažira za to, one je voljan prihvatiti tu svetu ulogu za njemački narod i arijevsku rasu. Također je krivio i njemačku vladu, koju je smatrao saradnikom Židova i komunista, i držao ju je odgovornom za tadašnju krizu u svakom smislu koja je tada vladala u Njemačkoj. Zato je pozivao i da se skine sa vlasti ova vlada i da se svi njeni pripadnici smaknu na najokrutniji način.
Što se tiče vanjske politike, pozivao je na savez sa Ujedinjenim Kraljevstvom i fašističkom Italijom, i tako zbacivanje sramote Versajskog sporazuma.
