Nikola Zrinski
Nikola Zrinski | |
|---|---|
 Hrvatski političar, ratnik i pisac | |
| Rođenje | 1. maj 1620. |
| Smrt | 18. novembar 1664 (44 godine) Kuršanec, Kraljevina Ugarska |
Nikola Zrinski (mađarski: Zrínyi Miklós; 1. maj 1620 – 18. novembar 1664) bio je hrvatski plemić iz porodice Zrinski.
Bio je hrvatski ban od 1647. do 1664. Rođen je u Čakovcu, u Međimurju. Praunuk je Nikole Šubića Zrinskog, heroja odbrane tvrđave Sigeta od turske najezde. Njegov otac, hrvatski ban Juraj V Zrinski, umro je 1626. u dobi od 27 godina u vojnom logoru u Požunu (današnja Bratislava), ostavivši mladu suprugu i dvoje male djece.
Uspješno je, kao i njegov mlađi brat Petar Zrinski, ratovao protiv Osmanlija, te učestvovao i u 30-godišnjem ratu. Zbog pokazanog herojstva i vojne vještine, hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand III Habsburgovac imenovao ga je 1647. hrvatskim banom, što je bio sve do svoje smrti 1664.
Zrinski je bio mudar političar, intelektualac i pjesnik. Govorio je najmanje šest jezika: hrvatski, njemački, mađarski, turski, latinski i italijanski.
Napisao je na mađarskom jeziku knjigu lirike Sirena Jadranskog mora (Adriai tengernek syrenaia, 1651). Također je autor i prvog epa na mađarskom jeziku Propast Sigeta (Opsidio Szigetiana/Szigeti veszedelem, 1647–1648). U Mađarskoj je smatran jednim od najvećih mađarskih književnika.
Godine 1661. izgradio je blizu ušća rijeke Mure u Dravu modernu tvrđavu Novi Zrin. Osmanlije su tokom iduće tri godine nekoliko puta pokušali da je zauzmu, ali im to nije uspjelo. Početkom juna 1664. brojna vojska pod komandom velikog vezira Fazil Ahmed-paše Ćuprilića opsjela ju je i nakon gotovo mjesec dana duge opsade zauzela, te lagumima razvalila.
Nezadovoljan politikom bečkog dvora, osobito nepovoljnim Vašvarskim mirom, udružio se s mađarskim feudalcima i bio jedan od vođa urote poznate pod nazivom Zrinsko-frankopanska urota. Međutim, ubrzo je poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u lovu na vepra, sa sumnjom da je u njegovu smrt umiješan bečki carski dvor. To se dogodilo 18. novembra 1664. u Kuršanečkom lugu, južno od Čakovca. Pokopan je u kapeli Pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni kod Čakovca.
Nikolu Zrinskog je nakon njegove smrti naslijedio sin Adam Zrinski, kasniji bečki dvorski komornik i potpukovnik carske vojske. On je preuzeo i knjižnicu svog oca poznatu pod imenom Bibliotheca Zriniana.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Grof Nikola Zrinski u enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža
- Nikola Zrinski osnovao je porodičnu biblioteku
- Smrt Nikole Zrinskog u lovu na vepra[mrtav link]
- Ive Mažuran: "Povijest hrvatske od 15-18. stoljeća"
- Bitke Nikole i Petra Zrinskog protiv Turaka[mrtav link]
- Odbrane tvrđave Novi Zrin Arhivirano 28. 3. 2014. na Wayback Machine