Most (mozak)
| Most Pons | |
|---|---|
 Trodimenzijski prikaz moždanog mosta (crveno) | |
 Produžena moždina i moždani most | |
| Detalji | |
| Dio od | Moždano stablo |
| Arterija mosta | |
| Poprečne i bočne vene | |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.785 |
| MeSH | A08.186.211.132.810.428.600 |
| NeuroLex ID | Pons |
| TA | A14.1.03.010 |
| FMA | 67943 |
| Anatomska terminologija | |
Most (lat. pons = most) ili moždani most – poznat i kao Varolijev most – je dio moždanog stabla, ljudi i drugih dvonožaca, koji se nalazi između srednjeg mozga (gore) i produžene moždine (ispod) i ispred malog mozga.[1][2][3]
Embriološki gledano, to je dio primarnog (trećeg) mjehura zadnjeg mozga, zajedno s malim mozgom, koji se nalazi odmah iznad mosta, od kojeg je odvojen šupljinom četvrte komore.[4]
Anatomija
[uredi | uredi izvor]Struktura mosta ima loptast oblik, a nalazi se iznad bulbusa, odvojen sadržaja mosta i ispod srednjeg mozga, od kojih je odijeljene ponto-mezencefalnim dijelom. U poprečnom profilu je konveksan, a blago konveksan u uzdužnom. Težina mu varira, prema količini malog mozga, a prosjeku iznosi 18 g, uz visinu od oko 27 mm i širinu oko 38 mm. Njegovo ime dolazi od činjenice da nastavlja niz moždanog stabla, pokrivenog masivnim poprečnim ventralnim nervnim vlaknima iz malog mozga, prelazeći graničnu liniju poput mosta.[5]
Gornji sloj se nalazi odmah ispod "turskog sedla" (sella turcica) sfenoidne kosti, a most se nalazi između dva petrozna (kamenasta) uzvišenja. Prednja trbušna strana na površini ima vertikalnio ulegnuće pod nazivom osnovni (bazni) žlijeb u kojem obično počiva istoimena arterija; na stranama žlijeba, postoje dva jastučića, piramidnih rogova, koji potiču iz kore i koji kasnije vode do mosta. Bokovi grane mosta sa drškom malog mozga u sredini, imaju velike snopove mijelinskih vlakana povezanih s bijelom masom u malom mozgu. Iz ugla veze mali mozak-most izlazi glosofarnksni nerv, vestibulokohlearni i lični (‘’facialis’’), a iz srednjeg dijela mosta izlazi trigeminusi i nerv abducens. Poleđina površine mosta je u vezi sa malim mozgom.[6][7]
Pons sadrži jezgra koja su relej signala iz prednjeg mozga u mali mozak, zajedno sa jedrima koje su prvenstveno odgovortna za spavanje, disanje, gutanje, kontrolu mjehura, sluha, ravnoteže, okusa, pokreta očiju, te za izražavanje i osjetljivost lica i držanja.[8][9][10]
U okviru mosta je pneumotaksni centar koji se sastoji od subparabranhijskog i srednjeg parabranhijskog jezgra. Ovaj centar uređuje promjenu udisanja i izdisanja.
Pons je umiješan u paraliza sna, a također igra ulogu u stvaranju snova.
Struktura
[uredi | uredi izvor]Pons može biti široko podijeljen u dva dijela: osnovni dio mosta, koji se nalazi ventralno, a tegmentum mosta se nalazi dorzalno.
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Tokom embrionskog razvoja, telencepalon se razvija iz rombencefalona i nastaju do dvije strukture:most i mali mozak. Alarna ploča proizvodi senzorne neuroblaste, što će dovesti do folmiranja usamljemljenog jezgra i njegovih specijalnih uzlaznih utrobnih stubova. Kohleino i vestibulsko jezgro, koja čine druga specijalna aferentna vlakna vestibulokohlearniog nerva, kičmena i glavna jezgra trigeminusa, koja čine generalni somatska aferentni stubac (GSA) u trigeminusu, a jezgro mosta prenosi impulse do malog mozga.
Bazna ploča neuroblasta dolazi do abducensnog jezgra, koje čini opća somatska eferentna vlakna (GSE); facijalis i motorno jezgrotrigeminusa, čine specijalni utrobni eferentni stubac ( i gornje pljuvačno jezgro, čine opća silazna vlakna facijalisa.
Jezgra
[uredi | uredi izvor]U moždanom mostu se nalaze brojna lobanjska nervna jezgra:
- srednji most: glavni ili ponsno senzorno jezgro nerva trigeminus (V)
- sedinji pons: motorno jezgro trigeminusa (V)
- donji pons: jezgro abducensa (VI)
- donji pons: jezgro facijalisa (VII)
- donji pons: vestibulokohlearnio jezgro (vestibulskoo jezgro i kohlearno jezgro) (VIII)
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Funkcije ova četiri glavena nerava (V-VIII) uključuju senzorne uloge u sluhu, ravnoteži, i okusu, te u osjetilima lica, kao što su dodir i bol, kao i motorne uloge u pokretanju oka, izrazima lica, žvakanju, gutanju i lučenje pljuvačke i suza.
Klinički značaj
[uredi | uredi izvor]Centrana mijelinoza mosta je demijelinacijska bolest koja je izazvana teškoćama u ravnoteži čula, kretanj, dodira, gutanja i govora. U kliničkom podešavanju često je povezana sa transplantom ili brzom korekcijom krvnog natrija. Ako se na vrijeme ne dijagnosticira, može dovesti i do smrti (sindrom zaključavanja).
Evolucija
[uredi | uredi izvor]Tokom evolucije, pons se prvi puta razvio kao izdanak moždinske mrežaste formacije. Postoji već kod zmijuljica, a tvrdi se da je morao evoluirati kao regija koja se razlikuje od produžene moždine do trenutka kada subezviličnjače (Agnatha), prije oko 505 miliona godina.[11]
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Položaj i topografija moždanog mosta -
Osovinski presjek mosta na gornjem dijelu -
Zadnji i srednji mozak – bočni izgled zadnjeg dijela -
Leđno-trbušni presjek mozga -
Jezgra mozga i moždanog stabla -
Duboka disekcija donjeg dijela kore velikog mozga
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
- ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
- ^ Saladin K. S.(2007): Anatomy & physiology the unity of form and function. Dubuque, IA: McGraw-Hill.
- ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC[mrtav link] |ref=refPritchard.}}
- ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4: http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22. |ref=refButler.}}
- ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
- ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
- ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
- ^ Butler and Hodos :Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]