Rendgensko zračenje

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Rendgensko zračenje, poznate i kao X-zrake, rentgenske ili rendgenske zrake, područje su elektromagnetskog zračenja s talasnim dužinama između 10 i 0,01 nm, što približno odgovara području između ultraljubičastog i gama zračenja. Najpoznatija njihova primjena je u dijagnostičkoj radiografiji i kristalografiji. Zbog svoje energije ubrajaju se u ionizirajuće zračenje.

Wilhelm Conrad Röntgen objavljuje 1895. da je u modificiranoj Crookesovoj cijevi otkrio nevidljive zrake koje izazivaju fluorescenciju, prolaze kroz materiju, te se ne otklanjaju u magnetskom polju. Röntgen je te zrake nazvao X-zrake zbog njihove nepoznate prirode.

Rendgensko zračenje nastaje kada elektroni velikom brzinom udaraju u metal, pri čemu dolazi do njihovog naglog usporavanja. Svoju kinetičku energiju usporavanjem predaju elektronima iz unutrašnjih ljuski atoma metala. Elektroni iz unutrašnjih ljuski atoma metala će zbog primljene energije prijeći u viši energetski nivo, pa će elektron iz metala pri prelasku iz višeg u niži energetski nivo emitirati foton (elektromagnetsko zračenje). Usporavanjem se stvara kontinuirani spektar zakočnog zračenja (bremsstrahlung), a popunjavanjem mjesta sa kojih su izbijeni elektroni nastaju spektralne linije.

Uobičajeni način dobijanja je u rendgenskoj cijevi. To je vakuumska cijev u kojoj se s jedne strane nalazi anoda, a s druge katoda uz koju se nalazi žarna nit. Katoda je na visokom naponu u odnosu na anodu. Kada žarnom niti teče električna struja ona se užari pa katoda izbacuje elektrone koji se ubrzavaju u električnom polju između katode i anode. Elektroni udaraju u u anodu koja je načinjena od materijala koji su otporni na visoku temperaturu, poput molibdena i volframa, a ujedno se i vrti kako bi imala što bolje hlađenje. Pri tome se 99 % energije elektrona pretvara u toplotu, a samo 1 % odlazi u obliku ionizirajućeg zračenja koje pod pravim uglom izlazi kroz mali otvor na rendgenskoj cijevi.

Nedovršeni članak Rendgensko zračenje koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons ima datoteke na temu: Rendgensko zračenje