Ustilaginomycotina
| Ustilaginomycotina (Poddivizija snijeti) | |
|---|---|
 Exobasidium rhododendri parazit na Rhododendron hirsutum | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Fungi |
| Divizija | Basidiomycota |
| Poddivizija | Ustilaginomycotina |
| Razredi | |
Ustilaginomycotina je grupa gljiva, jedna od poddivizija divizije Basidiomycota, koja obuhvata oko 115 rodova i 1.700 vrsta [1] To su obično paraziti vaskularnih biljaka, koje se obično nazivaju „snijeti“ i njihove spore se nazivaju teliospore.
Pojavljuju se kao kvrge, zadebljale složene loptaste nakupine ili mrlje na listovima biljaka. Njihovp poučavanje ima ekonomski značaj za potrebe zaštite poljoprivrede, posebno od rodova Ustilago i Tilletia. Većina su dimorfne gljive koji mogu biti u obliku plijesni i hifa (micelija) , ovisno o temperaturi kojoj su izloženi.
Opis
[uredi | uredi izvor]_Corda_183839.jpg)
Ustilaginomycotina su morfološki vrlo raznolika skupina. Sastoji se od dva stanja: anamorfne plijesni i filamentoznog teleomorfnog. Ova dva stanja u životnom ciklusu mogu izgledati vrlo različito.[2]
Definicija i svojstva
[uredi | uredi izvor]Ustilaginomycotina ima različitu ultrastrukturnu morfologiju koja definira potpodjelu, a neke od njih se također koriste za razgraničenje razreda u pddiviziji.[3]
Ćelijska interakcija
[uredi | uredi izvor]Ćelijske interakcije odnose se na interakciju između hifa i ćelija biljke domaćina. Ove zone daju koristan ultrastrukturni karakter za razgraničenje razreda u Ustilaginomycotina. Zone interakcije domaćina mogu biti lokalne interakcijske zone, a zatim karakterizirati egzobazidiomicete ili proširene zone interakcije koje karakteriziraju ustilaginomicete.
Struktura
[uredi | uredi izvor]Ustilaginomicete imaju karakterističan sastav ćelijskog zida koji se sastoji uglavnom od glukoze i odsustvu ksiloze. Ovaj pojava odvaja Ustilaginomycotina od Pucciniomycotina i Agaricomycotina.[4]
Pregradne pore
[uredi | uredi izvor]Arhitektura pregradnih pora (na septama) ima važnu ulogu u razgraničenju potpodjele Basidiomycota. Za razliku od Pucciniomycotina, Ustilaginomycotina ili ima septne pore sa membranskim poklopcem ili je pregrada neporozna. Nemaju dolipora ili parenteza poput Agaricomycotina.[5]
5S rRNK
[uredi | uredi izvor]U 1985., Gottschalk i Blanz su uradili studiju o 5S ribosomskoj RNK i razlikovali dvija tipa struktura u Basidiomycota. Nazvani su sekundarna struktura 5S rRNK tipa A i sekundarna struktura tipa B. Ovo je korisno sredstvo za razgraničenje odnosa između poddivizija bazidiomiceta. Ustilaginomycotina ima sekundarnu strukturu tipa B i dijeli ovaj lik sa Agaricomycotina, a razdvaja ih od Pucciniomycotina koji ima sekundarnu strukturu tipa A.[6] Análisis moleculares respaldan estas relaciones entre subdivisiones.[7][8]
Filogenija
[uredi | uredi izvor]Prema molekulskim analizama, filogenetski odnosi razreda bili bi sljedeći:[6][7][8]
| Basidiomycota |
| ||||||||||||||||||||||||||||||
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Hibbett, D.S. et al. 2007, A higher-level phylogenetic classification of the Fungi. Z. Mycological Research 111. pp. 509–547.
- ^ Bauer, R., Mendgen, K. and Oberwinkler, F. (1995). "Cellular interaction of the smut fungus Ustacystis waldsteiniae" (PDF). Canadian Journal of Botany. 73 (6): 867–883. doi:10.1139/b95-095.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Bauer, R., Oberwinkler, F. and Vánky, K. (1997). "Ultrastructural markers and systematics in smut fungi and allied taxa". Canadian Journal of Botany. 75 (8): 1273–1314. doi:10.1139/b97-842.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Begerow, D., Stol,l M., Bauer, R. (2006). "A phylogenetic hypothesis of Ustilaginomycotina based on multiple gene analyses and morphological data". Mycologia. 98 (6): 906–916. doi:10.3852/mycologia.98.6.906.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Bauer, R., Begerow, JP., Samp, M., Weiß, M., Oberwinkler F. (2006). "The simple-septate basidiomycetes: a synopsis". Mycological Progress. 5 (1): 41–66. doi:10.1007/s11557-006-0502-0.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ a b Gottschalk, M.; Blanz, P.A. (1985). "Untersuchungen an 5S ribosomalen Ribonucleinsäuren als Beitrag zur Klärung von Systematik und Phylogenie der Basidiomyceten". Zeitschrift für Mykologie. 51: 205–243. Arhivirano s originala, 5. 2. 2018. Pristupljeno 8. 7. 2020. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ a b Basidioascus undulatus: genome, origins, and sexuality Ima fungus, BMC
- ^ a b A six-gene phylogenetic overview of Basidiomycota and allied phyla with estimated divergence times of higher taxa and a phyloproteomics perspective Springer link.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
