Kihnu
| Kihnu | |
|---|---|
| Otok | |
 Svjetionik na otoku | |
| Položaj | |
| Koordinate | 58°07′35″N 23°59′17″E / 58.126462°N 23.987987°E |
| Država | |
| Zaljev | Riški zaljev |
| More | Baltičko more |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 17.1 km2[1] |
| Duljina | 7 km |
| Širina | 3.3 km |
| Duljina obale | 30.19 km |
| Najviši vrh | 8.9 m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | 487[2] (2011.) |
.png)  Kihnu Kihnu na zemljovidu Estonije  | |
Kihnu (njemački: Kühnö) je estonski otok u Baltičkom moru. Površina otoka je 17,1 km², te je najveći otok u Riškom zaljevu i sedmi po veličini estonski otok. Dužina otoka je 7 km, širina 3,3 km a najviša točka je na 8,9 m nadmorske visine. Prema podacima iz 2011. godine na otoku je živjelo 487 stanovnika[2] raspoređenih u četiri naselja (Lemsi, Linaküla, Rootsiküla i Sääre), prosječna gustoća naseljenosti 36,87 stan./km2. Zajedno sa susjednim otocima čini općinu Kihnu koja je jedna od najmanjih općina u zemlji s površinom od 16,8 km2.
Kihnu se na lokalnom dijalektu naziva i Kihnumua. Imena na drugim jezicima uključuju Ķīļu na latvijskom, Kynö na standardnom švedskom, Kin na estonskom švedskom i povijesno Kühnö na njemačkom. Na estonskom znakovnom jeziku, riječ za otok se piše oponašanjem okomitih pruga suknje Kihnu. Postoje različite teorije o etimologiji imena Kihnu, ali nema jedinstvenog mišljenja. Najranija zabilježena verzija imena je Kyne iz 1386.[3]
Baltički otoci Manija i Kihnu su naseljeni malenom skupinom autohtonog stanovništva čiji su muškarci godinama morali ribariti na otvorenom moru, dok su žene ostajale i skrbile za otok. Žene su postale zaštitnice tradicionalne kulture uključujući ručne radove, plesove, igre i glazbu. Vunene rukavice ülalistmine i prugaste suknje su poznate u mnogim zemljama. Glazba je osobito bila važna u tradiciji Kihnua, a podrazumijeva vjerske gozbe i druga slavlja, ali i drevne predkršćanske runo pjesme (Kalevalska ljestvica) koje se izvode u narodnoj nošnji ukrašenoj jakim bojama i simbolima drevnih legendi i epova.
Zahvaljujući geografskoj izolaciji i snažnom osjećaju duha zajednice i baštine predaka, stanovnici Kihnua su uspjeli sačuvati svoje obrte i običaje. Kulturni krajolik Kihnua je od 2003. godine po zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna svjetska baština.[4]
Obližnji otok Manilaid (ili Manija, Manõja na dijalektu Kihnu) nastanjen je ljudima iz Kihnua od 1933. i stoga dijeli njegovu kulturu.
Do Kihnua se može stići petnaestominutnim putovanjem avionom iz Pärnua ili trajektom, pri čemu putovanja traju tri sata iz Pärnua i jedan iz Manilaida. Kad je more zimi zaleđeno, do otoka se može voziti i preko leda.
Smatra se da dijalekt Kihnu pripada skupini otočnih dijalekata sjevernoestonskog, zajedno s dijalektima Saaremaa, Muhu i Hiiumaa. Neobično je među sjevernoestonskim dijalektima u očuvanju harmonije samoglasnika, poput većine drugih finskih jezika . U dijalekt spadaju tritonzi. Postoje švedski utjecaji u rječniku i intonaciji.
Otok ima pješčanu unutrašnjost i stjenovitu obalu koju čini više od pedeset otočića koji su važno gnijezdilište ptica. Uz dine, obalne grebene i pijesak istočnog dijela, otok doseže najveću visinu od 29,6 m nadmorske visine.[5]
| Klimatološki srednjaci za Kihnu | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| mjesec | sij | velj | ožu | tra | svi | lip | srp | kol | ruj | lis | stu | pro | godina |
| srednji maksimum, °C | 0,0 | −1,0 | 1,8 | 7,6 | 14,0 | 18,1 | 21,3 | 20,7 | 16,1 | 10,2 | 5,4 | 2,3 | 9,7 |
| srednja dnevna temperatura, °C | −1,7 | −2,9 | −0,5 | 4,5 | 10,5 | 14,9 | 18,3 | 18,0 | 13,8 | 8,3 | 3,8 | 0,8 | 7,3 |
| srednji minimum, °C | −3,6 | −4,9 | −2,7 | 2,1 | 7,7 | 12,3 | 15,6 | 15,4 | 11,5 | 6,4 | 2,1 | −1,0 | 5,1 |
| oborine, mm | 42 | 35 | 33 | 33 | 36 | 59 | 62 | 66 | 54 | 67 | 57 | 52 | 595 |
| oborine, dani | 9 | 7 | 7 | 7 | 7 | 8 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 11 | 106 |
| Izvor: Estonian Weather Service (precipitation days, 1971–2000)[6][7][8][9][10] | |||||||||||||
-
Morska obala Kihnua -
Muzej otoka Kihnu -
Crkva na Kihnuu -
Ubožnica na otoku -
Folklorna skupina Kihnu Virve, slavlje vatre 2009. god.
- ↑ Kihnu Eesti Looduse Infosüsteemis (estonski), pristupljeno 9. lipnja 2019.
- ↑ a b Rahvaloenduse tulemused näitavad asustatud saarte arvu kasvu. Statistikaamet, 9. siječnja 2013.
- ↑ Dictionary of Estonian Place names
- ↑ UNESCOv opis svjetske baštine Kihnua
- ↑ The islands in the Väinameri Sea and the Gulf of Riga. Estonica. Eesti Instituut. 28. rujna 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. kolovoza 2016. Pristupljeno 20. veljače 2018.
- ↑ Climate normals-Temperature. Estonian Weather Service. Pristupljeno 14. veljače 2021.
- ↑ Climate normals-Precipitation. Estonian Weather Service. Pristupljeno 14. veljače 2021.
- ↑ Climate normals-Humidity. Estonian Weather Service. Pristupljeno 14. veljače 2021.
- ↑ Kliimanormid-Sademed, õhuniiskus (estonski). Estonian Weather Service. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2012. Pristupljeno 14. veljače 2021.
- ↑ Rekordid (estonski). Estonian Weather Service. Pristupljeno 19. ožujka 2021.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kihnu |
| ||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||
