Luka Tripković

Luka Tripković (Zagreb, 1947. – Pariz, 30. siječnja 2013.[1]) bio je hrvatski športaš, novinar i publicist.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Luka Tripković rodio se je u Zagrebu 1947. godine. Osim u Zagrebu živio je i radio u Parizu, Torontu i Tokiju. U mladosti se bavio stolnim tenisom[2] i nogometom. Prošao je dobne selekcije u zagrebačkome Dinamu gdje je došao sve do juniora.[3] Sve ga je to usmjerilo ka športskom novinarstvu, a poslije se bavio i drugim temama. U Domovinskom je ratu ostao zapamćen po zapaženim izvješćima. Bio je višegodišnji dopisnik Hrvatske televizije i Hrvatskog radija iz Pariza.[2] Osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća radio je u športskoj rubrici Večernjega lista. Poslije je otišao raditi u Pariz. Bio je strastveni publicist. Pisao je o nogometu i zagrebačkim športskim velikanima.[3] U knjizi Football Connexion sabrao je svjedočanstva, sjećanja i maštanja 79 autora različitih nacionalnosti, dobi i zanimanja.[4]

Obitelj

[uredi | uredi kôd]

Iz razdoblja rada u Japanu datira Tripkovićev brak. Supruga Sonoko mu je Japanka.[5] U braku rodilo im se troje djece, dvojica sinova i kćer.[6] Sin Edouard Tripković Katayama rodio im se u Parizu, gdje je i završio studij francuskoga jezika. Edouard Tripković Katayama prvi je voditelj ureda Hrvatske turističke zajednice u Tokiju, od otvorenja tog ureda 21. siječnja 2008. godine. Bio je voditelj ureda Hrvatske turističke zajednice u Tokiju, zadužen za Japan, Koreju, Tajvan i Hong Kong, do 2015. godine.[7] Živi i radi u Tokiju. Osim materinskog japanskog, očinskog hrvatskog, francuskog koji je studirao, govori i engleski jezik.[8]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Vremenske zone: razgovori, susreti, Jaspra, Zagreb, 1995.
  • Zašto volim nogomet, suautor Zvonimir Vukelić, Jaspra, Zagreb, 1997.
  • Neponovljivi Dražan Jerković, Jaspra, Zagreb, 1997. (Luka Tripković i suradnici ↓1)
  • Football Connexion, Jaspra, Zagreb, 2000.
  • Tebi, Zagrebe, govorim, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.
  • Hrvatski testament, Jaspra, Zagreb, 2005.
  • Čarli: život koji traje, Durieux, 2009.
  • Zagrebačke istine, Jaspra, Zagreb, 2011.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑1 "Suradnici: Darko Draženović, Mladen Ivanišević, Robert Junaci, dr. Mirko Gjurašin, Fredi Kramer, Zvonimir Magdić, Miroslav Rede, Anton Samovojska, Ante Stamać, Ante Vrdoljak, Zvonimir Vukelić, Tonko Vukušić"[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Necrologium, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 14. rujna 2016.), (pristupljeno 30. rujna 2017.)
  2. ↑ a b Net.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. rujna 2016. (Wayback Machine) Autor: Net.hr U Parizu umro novinar Luka Tripković, 31. siječnja 2013. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  3. ↑ a b Večernji list zv: Novinar Luka Tripković umro u 66. godini u Parizu, 31. siječnja 2013. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  4. ↑ Nogometplus  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2016. (Wayback Machine) Magdalena Mrčela: Luka Tripković: Football Connexion, 8. srpnja 2015. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  5. ↑ Slađana Bukovac, Tokio, Pariz i dvojezičnost  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2017. (Wayback Machine), vijesti.hrt.hr, 27. veljače 2013., (pristupljeno 30. rujna 2017.)
  6. ↑ Romana Eibl, Neumrli Žarko, Boris i Luka, autograf.hr, 1. siječnja 2014., (pristupljeno 30. rujna 2017.)
  7. ↑ (engl.) Edouard Tripkovic Katayama, Make a good choice, tourism.jp, 12. srpnja 2016., (pristupljeno 30. rujna 2017.)
  8. ↑ Slobodna Dalmacija Ivica Neveščanin/epeha: Konnichiwa! Japanci su ludi za Hrvatskom, 10. kolovoza 2009. (pristupljeno 4. rujna 2016.)
  9. ↑ Luka Tripković i suradnici, Neponovljivi Dražan Jerković, Jaspra, Zagreb, 1997., ISBN 953-96453-2-8, str. 2.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Luka_Tripković&oldid=6399081"