Rupni Do
| Rupni Do | |
|---|---|
 Spomen-obilježje u Rupnom Dolu | |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Hercegovačko-neretvanska županija |
| Općina/Grad | Ravno |
| Koordinate | 42°38′23″N 18°13′25″E / 42.6397851°N 18.2234827°E |
| Stanovništvo | |
| – naselje (2013.) | 2 |
 | |
  Rupni Do Rupni Do na zemljovidu BiH | |
Rupni Do je naseljeno mjesto u općini Ravno, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
Zemljopis[uredi | uredi kôd]
Nalazi se četiri kilometra entitetske granice s Republikom Srpskom i jedan kilometar od državne granice s Republikom Hrvatskom, sjeveroistočno od planine Malaštice.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Godine 1629. posjetio je Donju Hercegovinu biskup fra Dominik Andrijašević. Tada je bila sva Donja Hercegovina katolička, gusto načičkana župama i crkvama. Prigodom posjeta Donjoj Hercegovini, zabilježio je župe u Popovu polju i među njima župu Rupni Do u kojoj su 5 sela, 2 crkve i 40 katoličkih obitelji.[2]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
1991.[uredi | uredi kôd]
Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[3]:
ukupno: 20
- Srbi - 19
- Hrvati - 1
2013.[uredi | uredi kôd]
Nacionalni sastav stanovništva 2013. godine, bio je sljedeći[1]:
ukupno: 2
- Srbi - 2
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Na Glavici sv. Roka u Rupnom Dolu postoje temelji crkve sv. Roka, koja je prema narodnoj predaji premještena i nalazi se na današnjoj lokaciji u Trebimlji.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 17. svibnja 2019.
- ↑ Digitalni arhiv Infobiro.ba Krunoslav Draganović: Donja Hercegovina prije 300 godina , Kalendar Napredak 1. siječnja 1935. (pristupljeno 8. svibnja 2017.)
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
- ↑ Marko Dragić: Sveti Rok u tradicijskoj katoličkoj baštini Hrvata Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja, Vol. XI No.2, srpanj 2013. (pristupljeno 8. listopada 2018.)
| |||||