Bor (biljka)

Alois Kirnig

Rod borovi (lat. Pinus) obuhvata zimzeleno drveće iz porodice Pinaceae. Postoji između 105 i 120 vrsta bora, rasprostranjenih u različitim staništima uglavnom sjeverne hemisfere.[1][2]

Obični bor

[uredi | uredi kod]

Obični bor ili beli bor (lat. Pinus sylvestris) je Crne Gore vrsta drveća iz porodice Pinaceae.

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kod]
Rasprostranjenje roda Pinus

Raste u širokom području Europe i Sjeverne Azije.

Opis izgleda

[uredi | uredi kod]
Iglice običnoga bora

Visok je do 40 m. Drvo obiluje smolom. Ima mnogo formi i geografskih oblika.

Kora je na gornjem dijelu debla i na ograncima tanka, crvenkastožuta, a ljušti se u tankim ljuskama. Donji dio debla ima sivosmeđu, izbrazdanu, debelu koru. Debla starijih stabala su crvenkasta i tanka.

Korijenov sustav ima jaku žilu srčanicu.

Pupovi nisu smolasti. Po obliku su jajasto-valjkasti i zaobljeni. Ljuske su priljubljene sa više-manje slobodnim sesastim vrhovima, a duge su 6-2 mm.

Iglice (četine) stoje na kratkim izbojcima po dvije u bjeličastom rukavcu, duge 4 do 8 cm i do 2 mm široke. Gipke su i tanke, šiljate, često blago uvijene (usukane), svijetlosivo-zelene, zelena ili tamnozelene boje. Ostaju na granama 2-3 godine, a na višim nadmorskim visinama i duže.

Cvjetovi su jednospolni. Muški cvjetovi su jajasti, sumpornožuti, do 1 cm dugi, a ženski su u obliku malih smeđih ili crvenih šišarica.

Šišarke (češeri) su svjetlosmeđi ili sivkasti, sa izraženom kratkom drškom na kojoj vise. Jajasto-čunjastog su oblika, često asimetrične, 3 do 8 cm duge i 2–3 cm široke, rombična štitića, bez šiljka. Apofiza je ravna ili piramidalno izvučena, sa grbicom na vrhu.

Sjeme je tamnosmeđe, 3–4 mm dugo, sa 3-4 puta dužim prozirnim kriocetom koje obuhvaća sjeme kao kliještima i od njega se lako odvaja. Sazrijeva u listopadu druge godine, a ispada u proljeće treće godine. Klije sa 4 do 8, a najčešće sa 6 supki.

Ekološka svojstva

[uredi | uredi kod]

Voli puno svjetlosti, što ga ograničava i smanjuje mu konkurentnost prema ostalim vrstama drveća. Prilagodljiv je na ekološke uvjete temperature, vlage i tla. Doživi do 250 godina. Počinje plodonositi između 10-te i 20-te godine na osami, a 20 godina kasnije u sastojini. U mladosti je osjetljiv na snijeg. Dobro podnosi mraz, sušu i zimske studeni i zagađenja.

Crni bor

[uredi | uredi kod]

Crni bor (lat. Pinus nigra) je crnogorično drvo iz porodice Pinaceae.

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kod]

Raste u južnoj Europi, sjeverozapadnoj Africi i Maloj Aziji.

Izgled

[uredi | uredi kod]

Naraste do 40 m. Krošnja je jajasta, a u starijoj dobi i na kamenitom tlu široko zaobljena ili kišobranasta, gotovo horizontalno zaravnjenog vrha.

Kora je debla tamno-siva i izbraždena. U starijoj dobi je duboko raspucala na nepravilne izdužene ploče. Debela je i do 10 cm.

Pupovi su smolasti, okruglasti, u pršljenovima, prekriveni tankim sivim ljuskicama. Dugi su 1 do 2 cm.

Cvjetovi su jednospolni. Muški cvjetovi su žućkasti, oko 2 cm dugi, u grupama. Ženski su cvjetovi pojedinačni. Cvjeta u svibnju.

Iglice su tvrde, blago povijene, tamno-zelene, 8–15 cm duge, 1.5 – 2 mm debele, naglo ušiljenog žućkasta vrha. Nalaze se u bjelkastom, oko 1 cm dugom rukavcu, po 2 u grupi.

Češeri su simetrični, 5–8 cm dugi i do 4 cm debeli, žuto-smeđi, dozrijevaju u 3. godini. Češerne su ljuske odrvenjene, odozdo čađavocrne. Zriju druge godine, a otvaraju se u proljeće treće godine.

Razmnožava se sjemenom. Sjeme klije sa 6-10 , većinom 8 supaka. Sivosmeđe je boje, dugo 5–7 mm, široko oko 4 mm, sa oko 2 cm dugim krilcem. Jedan kilogram sjemena sadrži oko 53 000 sjemenki, čija je klijavost preko 80%.

Ima korijensku mrežu sa žilom srčanicom. Korijenje prodire između kamenja i poboljšava uvjete za ostale vrste. Živi do 500 godina.

Drvo obiluje smolom. Ima veliku bjeliku, a razmjerno malu srž.

Stanište

[uredi | uredi kod]

Naseljava kserotermna staništa, pretežno na vapnencu, dolomitu i serpentinu, većinom na toplijim ekspozicijama, brdskog i gorskog pojasa. Tvori čiste ili miješane sastojine.

Rasporstranjen je u srednjoj i južnoj Europi i zapadnoj Aziji.

Ekološka svojstva

[uredi | uredi kod]

Vrsta je polusvjetla, može podnijeti postranu zasjenu obližnjeg drveća. Pomladak treba dosta svjetla za razvoj, ipak podnosi više zasjene od pomlatka običnog bora. Što je sastojina kvalitetnija, zahtjevi za svjetlom su manji. Otporan je na sušu te dobro podnosi mraz. Umjereno je osjetljiv na zimske studeni. Nije osjetljiv na dim, tvorničku prašinu i štetne plinove pa je pogodan za osnivanje zelenih površina u blizini industrijskih centara. Vrlo je značajan za pošumljavanje, jer je skroman u zahtjevima na vodu i svojstva tla. Popravlja tlo, podnosi sušu, žegu i buru.

Varijeteti i forme

[uredi | uredi kod]

Crni bor ima ima više varijeteta i formi. U Hrvatskoj rastu Pinus nigra var. austriacaaustrijski crni bor i Pinus nigra var. dalmaticadalmatinski crni bor (Brač, Hvar i Pelješac). Postoje i krimski, kalbrijski, balkanski, zlatiborski varijeteti crnog bora.

Klasifikacija

[uredi | uredi kod]

Podrod Strobus (sin. Haploxylon)

[uredi | uredi kod]

Sekcija Strobus

[uredi | uredi kod]

Subsección Cembra

Podsekcija Flexilis

Podsekcija Strobi

Sekcija Cembroides

[uredi | uredi kod]

Podsekcija Cembroides

Podsekcija Balfouriana

Podsekcija Gerardiana

Sekcija Nelsonii

[uredi | uredi kod]

Podrod Pinus (sin. Diploxylon)

[uredi | uredi kod]

Sekcija Pinus (sin. Sylvestris)

[uredi | uredi kod]

Sekcija Pinaster

[uredi | uredi kod]

Sekcija Pinea

[uredi | uredi kod]

Sekcija Banksiana

[uredi | uredi kod]

Sekcija Australis

[uredi | uredi kod]

Sekcija Leiophylla

[uredi | uredi kod]

Sekcija Oocarpae

[uredi | uredi kod]

Sekcija Ponderosa

[uredi | uredi kod]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Literatura

[uredi | uredi kod]
  1. Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12 February 2014. 
  2. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2007). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]