Etrursko pismo

Etruščansko pismo (rasensko pismo) je izvedeno iz eubejske ("crvene") varijante grčkog pisma. Od Etruščana (Rasena) su pismo vjerojatno preuzeli Rimljani, što je dalo današnju latinicu. Za pisanje brojeva su postojali posebni simboli, nalik slovima.

Pismo je izvedeno od "crvenog" grčkog alfabeta (eubejskog pisma) u kojoj su simboli Χ i Ψ imali drugačiju upotrebu nego u suvremenom grčkom pismu, a postojali su i simboli digama, kopa i san. Smjer pisanja je uglavnom bio zdesna nalijevo. U literaturi se uglavnom pojedina slova nazivaju odgovarajućim nazivima za grčka slova.

Interesantno svojstvo pisanja je upotreba različitih znakova za isti glas, npr. C, Q i K su označavali /k/. To je preuzeto u latinski, pa se i danas odražava na mnoge pravopise.

Čini se da etruščanski jezik nije razlikovao zvučne-bezvučne parove (/b/ – /p/) već samo neaspirirane-aspirirane (/p/ – /p^h/), tako da zapravo između delta i pi nije bilo nikakve razlike. U kasnijim natpisima se takvi redudantni simboli (beta i delta) manje koriste.

Glas /f/ se pisao na različite načine (F, FH), a kasnije je kreiran simbol vrlo sličan brojci 8.

Sjeverni krajevi su koristili druge simbole za sibilante (koji su bili vjerojatno slični hrvatskim s i š) nego južni; neki autori različito transliteriraju^[1] takvu dvojaku upotrebu.

Pretpostavlja se da latinični nazivi slova (a, be, de...) potječu iz etruščanskog pisma; za neka slova nazivi počinju samoglasnikom (el, em, en, es).

Postojao je poseban sustav pisanja brojeva, načelno vrlo sličan rimskim brojevima. Pismo je protumačio srbski svještenik Vojislav Bilbija.

Neka slova su imala više varijanti, koje su u ovoj tablici prikazane usporedno:

Etr. slovo	Grčko slovo	Lat. slovo	Transliteracija	vj. izgovor	napomene
	Α alfa	A	a	/a/
	Β beta	B	b, p	/p/
	Γ gama	C, G	c, k	/k/	ispred e i i
	Δ delta	D	d, t	/t/
	Ε epsilon	E	e	/e/
	Ε epsilon		ê	neka varijanta /e/?	pojavljuje se na Cortonskom natpisu[2]
	digama	F	v	/w/	u starijim natpisima i /f/
	Η zapadno eta	H	h	/h/
	Ι jota	I	i	/i/, /j/
	Κ kapa	K	k, c	/k/	ispred a
	Λ lambda	L	l	/l/
	Μ mi	M	m	/m/
	Ν ni	N	n	/n/
	Ο omikron	O	u, o	/u/, /o/	etruščanski nije imao izvorno /o/
	Π pi	P	p	/p/
	Ϙ kopa	Q	q, c	/k/	ispred u
	Ρ ro	R	r	/r/
	Σ sigma	S	σ́ (Rix), ś	/ʃ/	sjeverni krajevi
			s	/s/	južni krajevi
	Τ tau	T	t	/t/
	Υ ipsilon	V	u	/u/
	Χ zapadno ksi	X	ks, x	/ks/
	Ζ zeta	Z	z	/t͡ʃ/ ili /t͡s/?
	Φ fi		φ	/pʰ/ (aspir. /p/)
	Θ theta		θ	/tʰ/ (aspir. /t/)
	Ψ zapadno hi		χ	/kʰ/ (aspir. /k/)
			f	/f/	u kasnijim natpisima
	san		ś (Rix), s	/s/	sjeverni krajevi
			σ (Rix), ś	/ʃ/	južni krajevi

Napomene uz tablicu^[1]:

• sjeverni krajevi su Vetulonia, Populonia, Volterra, Fiesole, Arezzo, Chiusi, Perugia, Cortona; također i na Lanenoj knjizi;
• južni krajevi se odnosi na gradove Tarquinia, Veii, Volsinii, Vulci, Rusellae i pokrajinu Kampaniju;
• Helmut Rix u svojoj knjizi Etruskische Texte koristi detaljnu transliteraciju, označenu u tablici s (Rix)

U ranim zapisima se glas /f/ pisao dvoslovom FH (ilustriran je i smjer pisanja s desna nalijevo):

a kasnije je uveden simbol sličan arapskoj brojci 8^[3].

Između riječi se pisala točka u sredini visine slova; rečenice, a ponekad i riječi su odvajane i dvotočkom.

Glavni članak: Etrurski brojevi

Koristili su se posebni simboli za 1, 5, 10, 50 i 100, po principu vrlo sličnom rimskim brojevima:

Simb.	Vrijednost
	1
	5
	10
	50
	100

Simboli su najvjerojatnije simbolički povezani: 1 je jednostavna crta, 5 izgleda kao donja polovica od 10, a 50 kao donja polovica od 100.

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: etruščansko pismo

Etrursko pismo na Wikimedijinoj ostavi

• Etruscan Texts Project Arhivirano 2005-03-30 na Wayback Machine-u: baza etruščanskih natpisa ((eng.))
• Old Italic Unicode ((eng.))
• The Etruscan alphabet (Omniglot) ((eng.))
• Old Italic alphabets (Omniglot) ((eng.))
• Etruscan (Ancient Scripts) ((eng.))