Florilegij

Florilegij (latinski: florilegium) označava zbirku odlomaka iz različitih spisa. Ta riječ potječe od latinskog flos ("cvijet") i legere ("skupljati") te doslovno označava "skup cvijeća", odnosno zbirku lijepih izvoda iz nekog većeg djela. Riječ je prijevod grčke riječi "antologija" (ἀνθολογία), koja ima isto etimološko značenje.

Srednjovjekovni florilegiji predstavljaji su sustavne zbirke izvadaka preuzetih uglavnom iz spisa crkvenih otaca i ranokršćanskih autora, ali i antičkih filozofa poput Aristotela, a ponekad i iz klasičnih spisa. Glavni je primjer Manipulus florum Tome Irskog, koji je dovršen početkom 14. stoljeća. Svrha je bila uzeti odlomke koji su ilustrirali određene teme ili učenja. Nakon srednjovjekovnog razdoblja, pojam je proširen kako bi se primijenio na svaku zbirku ili kompilaciju književnog ili znanstvenog karaktera.

Izraz florilegium također se primjenjivao doslovno na raspravu o cvijeću ili na srednjovjekovne knjige koje su obrađivale ukrasno cvijeće, za razliku od herbara, koji su se bavili ljekovitim ili utilitarnim biljkama.^[1] Pojava botaničke ilustracije kao umjetničkog žanra datira iz 15. stoljeća, kada su tiskani herbari (knjige koje opisuju kulinarsku i ljekovitu upotrebu biljaka) s ilustracijama cvijeća. Kako su tehnike tiska napredovale, a nove biljke dolazile u Europu iz osmanske Turske u 16. stoljeću, bogati pojedinci i botanički vrtovi naručilivali su od umjetnika da zabilježe ljepotu ove egzotike u florilegijima.^[2] Takvi su frolilegiji procvjetali u 17. stoljeću, kada su stvarani da prikažu rijetke i egzotične biljke iz udaljenih krajeva svijeta. Moderni florilegiji nastoje zabilježiti zbirke biljaka, često sada ugroženih, unutar određenog vrta ili mjesta. Florilegiji pripadaju među najraskošnije i najskuplje knjige zbog velikog rada koji je potreban za njihovu produkciju.