Helidrom

Helidrom

Helidrom (od heli(kopter) + -drom), posebna kategorija aerodroma namenjena za sigurno baziranje, voženje, polijetanje i slijetanje helikoptera. Jedan helidrom mora imati sve elemente kao i aerodrom s razlikom što pored poletno-sletne staze, posebno ima i određen broj sletišta.

Prema Konvenciji za međunarodni civilnu avijaciju ICAO,[1][2] helidromi se dijele na;

  • helidrome za javni zračni saobraćaj (razvrstavaju se u 3 kategorije: A, B i C)
  • helidrome za obučavanje letačkog osoblja
  • helidrome za potrebe pojedinih struktura uprava i organizacija (helidromi za vlastite potrebe)

Manevarske površine helidroma

[uredi | uredi kod]

Načelno jedan helidrom posjedovati sljedeću infrastrukturu:

  • poletno-sletnu stazu (PSS)
  • sletišta ili prostor, poznat kao helipad
  • objekte, uređaje i opremu za rukovođenje letenjem
  • mjesta i objekte za specijalne potrebe

Poletno-sletna staza

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Aerodrom

Poletno-sletna staza na helidromu ima sva obilježja kao na ostalim aerodromima. Poletno-sletnu stazu helikopteri koriste za poletanje sa zaletom i slijetanje s protrčavanjem.

Sletišta

[uredi | uredi kod]

Sletišta su određene površine na zemlji dimenzije dva dijametra glavnog rotora helikoptera. U centralnom dijelu sletišta uređena je platforma veličine 10x15 metara na koju helikopter pristaje. Udaljenost između dva susjedna sletišta mora biti najmanje 50 metara. Nagib zemljišta na sletištima ne smije biti veći od 5°, a podloga sletišta mora biti čvrsta, bez prepreka u okolini, a rastinje mora biti niže od visine repnog rotora.

U građevinskom pogledu sletišta se dijele na;

  • sletišta s umjetnom podlogom – od betona, asfalta, čelika,
  • sletišta s prirodnom podlogom – travnate, zemljane ili vodene površine, ugaženi snijeg
  • sletišta na plovnim objektima – brodovi, nosači aviona, platforme

Sletišta su namjenjena za vertikalno polijetanje i slijetanje helikoptera, uvježbavanje lebdenja sa nošenjem i bez nošenja vanjskog tereta i parkiranje. Polijetanje sa sletišta može biti vertikalno (obuhvaća kraće lebdenje iznad zemlje s prelaskom u progresivni let) ili sa zaletom (kod preopterećenog helikoptera ili u cilju obuke), a uvjetovano je veličinom letjelišta, preprekama oko njega, atmosferskim uvjetima i ukupnom težinom helikoptera.

Na svakom aerodromu, bez obzira na kategoriju, gdje baziraju i druge vrste zrakoplova, određuju se sletišta kružnog oblika koja sa obavezno označavaju oznakom H u sredini. Sletišta se mogu, po istom principu (s oznakom H u sredini, urediti i van aerodroma i helidroma (u bolnicama, na poslovnim zgradama, skijalištima, autodromima, industrijskim i drugim poslovnim objektima...).

Također, sletišta mogu biti locirana i na plovnim objektima razne namjene (putnički, teretni i ratni brodovi, nosači aviona, platforme za eksploataciju nafte na moru...). U avijacijsko-tehničkom pogledu ova sletišta imaju sve karakteristike zemaljskih, izuzev procedure sletanja koja je za pilote nešto specifičnija nego na zemaljskim sletištima i helidromima.

Objekti, uređaji i oprema za rukovođenje letenjem

[uredi | uredi kod]

Mjesta i objekti za specijalne potrebe

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Aerodrom

Drugi uobičajeni dijelovi helidroma su hangari, prostori za gorivo, objekti za prijem putnika i osoblja kao i drugi objekti specifične namjene.

Kao i aerodromi helidromi se razmještaju u blizini naselja, s tim da se oni zbog manjeg potrebnog prostora mogu locirati i bliže gradskim naseljima. Sletišta se mogu locirati i u većim gradskim aglomeracijama (gradski centar, kompleksi hotela i sl.). Veliki i važni objekti, poput velikih državnih kompleksa, velikih luksuznih hotela ili velikih regionalnih bolnica, mogu imati sletišta i na njihovom krovu.

Galerija

[uredi | uredi kod]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Pravilo letenja oružanih snaga, SSNO, Beograd, 1979.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]