Henri Queuille
| Henri Queuille | |
|---|---|
 | |
133. premijer Francuske | |
| Mandat 11. rujna 1948. – 28. listopada 1949. | |
| Predsjednik | Vincent Auriol |
| Prethodnik | Robert Schuman |
| Nasljednik | Georges Bidault |
135. premijer Francuske | |
| Mandat 2. srpnja 1950. – 12. srpnja 1950. | |
| Predsjednik | Vincent Auriol |
| Prethodnik | Georges Bidault |
| Nasljednik | René Pleven |
137. premijer Francuske | |
| Mandat 10. ožujka 1951. – 11. kolovoza 1951. | |
| Predsjednik | Vincent Auriol |
| Prethodnik | René Pleven |
| Nasljednik | René Pleven |
| Rođenje | 31. ožujka 1884. Neuvic, Francuska |
| Smrt | 15. lipnja 1970. Pariz, Francuska |
| Politička stranka | PR |
Henri Queille (31. mart 1884 - 15. jun 1970) bio je francuski radikalni političar, koji je u doba vrijeme Četvrte republike tri puta služio kao premijer.
Odrastao je u plemićkoj porodici, a politikom se počeo baviti nakon završenog studija medicine, kada je zbog ljevičarskih pogleda od svojih protivnika prozvan "crvenim ljekarom". Kao ljekar je služio u francuskoj vojsci za vrijeme prvog svjetskog rata, a nakon toga je postao jedan od najpoznatijih i najuticajnijih političara Treće republike, koji se na nizu ministarskih funkcija gotovo neprekidno izmjenjivao od 1925. do 1940. Iako je početkom 1930-ih bio uključen u zloglasnu aferu Stavisky, krajem iste decenije je sudjelovao u projektu nacionalizacije francuskih željeznica.
Vladu je napustio primirja s nacističkom Njemačkom 1940. godine, a 1941. ga je s mjesta načelnika rodnog mjesta Neuvic smijenio vichyjski režim. U proljeće iste godine ga je u tajnoj akciji RAF-ov avion prebacio u London gdje se priključio De Gaulleovim Slobodnim Francuzima.
Njegovi premijerski mandati su bili obiželjeni uključenjem Francuske u NATO, radom na obnovi turističke industrije, kao i nastojanjem da se zakonskim sredstvima suzbije djelovanje francuskih komunista. Političku karijeru mu je 1958. okončao neuspio pokušaj da suzbije dolazak De Gaullea na vlast i uspostavu Pete republike.