Holokaust

Jevrejska deca u holokaustu.
Židovska zvijezda koju su Židovi morali nositi pri izlasku van domova

Pojmovi holokaust (grčki: ὁλόκαυστος [holókaustos], "potpuno spaljen") i šoa (hebrejski: "katastrofa", "velika nesreća") označavaju u užem smislu pojam organiziranog, sistematskog genocida i ubistva oko 6 miliona evropskih Jevreja za vrijeme nacizma u Njemačkoj. Pojam holokausta se također odnosi na sistemsko istrebljenje Jevreja u zemljama saveznicama Nacističke Njemačke.

U širem smislu ti pojmovi označavaju također i sistematska ubistva Sintija, Roma, invalida, poljskih intelektualaca, sovjetskih vojnih zarobljenika, pripadnika slavenskih naroda, itd.

Provođenje holokausta u Nacističkoj Njemačkoj

Gering izdao nalog Hajnrihu da izvrši "sve potrebne pripreme za celokupno rešenje jevrejskog pitanja u Evropi". Ovim je započeto "konačno rešenje", odnosno, fizičko uništavanje evropskih Jevreja.[1]

– Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 31. jula 1941.

Iako je antisemitizam i eliminacija Židova iz društvenog života bili jedni od temelja nacističke ideologije, te iako su Židovi, prvo u samoj Njemačkoj, a potom u okupiranim i satelitskim zemljama, bili izloženi različitim vrstama progona pa i o povremenih pogroma (od kojih je najpoznatija Kristalna noć), fizička eliminacija Židova - tzv. Konačno rješenje židovskog pitanja - je kao službena politika Nacističke Njemačke ustanovljena tek na konferenciji u Wansee početkom 1942. godine.

Holokaust je imao različite forme, ali je najčešća i najzloglasnija bilo masovno hvatanje Židova i njihovo trpanje u vlakove koji su ih dovozili do posebnih koncentracijskih logora - tzv. logora smrti - u Njemačkoj, Austriji i Poljskoj. Dio - najčešće žene, djeca i starci - je pri dolasku odmah likvidiran, dok je dio privremeno ostavljen na životu kao robovska radna snaga. Metode likvidacije su postupno evoluirala u masovno gušenje u gasnim komorama, a leševi su se spaljivali u krematorijima.

Cijeli je proces bio u nadležnosti Adolfa Eichmana, koji je pokazao velike organizacijske sposobnosti i bitno doprinio da ubijanje ide sve brže i sve efikasnije. Bez obzira na njegove napore, Holokaust je s vremenom ipak počeo crpiti velike logističke resurse Reicha i tako posredno utjecati na situaciju na bojnom polju. To je bio jedan od razloga zašto zapadni saveznici i SSSR, iako raspolažući s podacima što se događa, nisu uložili bitne napore u cilju da zaustave Holokaust. Holokaust se nastavio sve do samog kraja rata, odnosno sloma Nacističke Njemačke.

Konačno rješenje jevrejskog pitanja (Endlösung der Judenfrage)

Glavni članak: Wannsee konferencija
Adolf Eichmann na suđenju u Izraelu

Pod ovim nazivom je od 1941. (zapis Adolf Eichmanna od 12. marta 1941, i naredba RSHA od 29. maja 1941) u Nacističkoj Njemačkoj poznata masovna deportacija Jevreja u koncentracione logore širom Evrope.

Već u antisemitičkim diskusijama krajem 19. vijeka, javlja se pojam fizičkog uništenja Jevreja i njihove kulture na području Njemačke. Prvi prijedlozi ograničavaju se na oduzimanje građanskih prava i njihovo iseljavanje. Dolaskom Adolfa Hitlera na vlast i nacional-socijalista, ove misli dobijaju oblik u stvarnosti. Prve mjere deportacije počinju se sprovoditi poslije napada Njemačke na SSSR, 22. juna 1941. godine. U dnevnoj naredbi za svoje jedinice SD-a (njemački: Sicherheitsdienst-jedinice za osiguranje), dijela nacističke organizacije SS, njen komandant Reinhard Heydrich naređuje Pogrom nad jevrejskim stanovništvom istočnih provincija. Pored toga, daje naredbu da se Jevreji koji se nalaze u političkim partijama ili na državnim položajima na mjestu likvidiraju. Dolazi do masovnih ubijanja muškaraca, te prevođenja žena u tzv. radne logore na zapad, pogotovo u osvojenim baltičkim zemljama. Da bi se spriječila osveta od strane jevrejskog stanovništva, od augusta 1941. dolazi do sveukupne deportacije bez obzira na pol. Pored specijalnih jedinica SD i SS u ove akcije se uključuju i jedinice policije i Gestapoa, u glavnom slučaju komandovane od strana viših oficira SS. Podršku im daju i regularne jedinice njemačke vojske Wehrmachta, koje za transport daju svoje kamione. Razmjer ubistava se može vidjeti u izvještajima ovih specijalnih jedinica. EK3 (Einsatzkommando 3-Specijalna jedinica 3) u svom izvještaju navodi:

Znak SS
  • Od početka jula 1941. do danas (datum izvještaja je 1. decembar 1941.) je konačnom rješenju privedeno [likvidirano] 133.346 Jevreja sa područja Latvije i Minska. Daljnih 4.000 je pri akcijama lokalnih policijskih jedinica i pri sprovođenju sigurnosnih mjera likvidirano na mjestu događaja

U daljnjem tekstu, šef ove jedinice, SS-Standartenführer Jäger navodi:

  • ...cilj rješenja jevrejskog problema na području Latvije, može se smatrati dostignutim. U Latviji sada više nema Jevreja osim radnika-Jevreja. Ove sam također želio eliminirati, ali mi je to onemogućeno od strane vojne uprave Wehrmachta.

Dok se holokaust već nalazio u punom jeku, Göring traži od strane Heydricha (31. juli 1941.) jedan prijedlog za rješenje ovog problema, te pripremu za cjelokupnu teritoriju Evrope pod kontrolom Njemačke. Poslije završetka plana, Heydrich 20. januara 1942. poziva sve upućene ministre i vođe relevantnih odsjeka na konferenciju i prezentaciju u Berlinu (Wannsee konferencija). Plan je u glavnom predviđao deportaciju i ubistvo Jevreja u koncentracionim logorima te privođenje za rad sposobnih njemačkoj ratnoj privredi. Sa deportacijom njemačkih Jevreja je početo već u oktobru 1941. Njih se sprovodi u geta na istoku, pretežno u gradove Minsk, Riga i Lodz koji su pri početku iseljavanja njemačkih Jevreja već bili slobodni.

Varšavski geto

Ako na mjestu dolaska nije bilo mogućnosti smještaja, nacisti su ih likvidirali pri dolasku. Od 19. transporta iz Berlina u Rigu, od 1.500 deportiranih muškaraca, ubijeno je 1.440 dok ih je samo 60 pošteđeno kao radna snaga. Iako je za ratnu industriju bilo neophodno držati vagone slobodnim, nacisti su samo iz Berlina sa 22. transporta prevezli preko 13000 Jevreja u Lodz, Minsk, Kovno, Travniki i Reval.

Pri izboru mjesta za koncentracione logore, istakao se sam šef njemačke policije i SS-a, Heinrich Himmler. jedno od njegovih forsiranih mjesta je bio Koncentracioni logor Auschwitz skupa sa ženskim logorom Auschwitz-Birkenau.

Himmlerov leš poslije samoubistva

Pri razgovoru sa Himmlerom i predstavnicima RSHA, Eichmann se odlučuje za likvidaciju plinom, kao učinkovitim i jeftinim sredstvom za masovnu likvidaciju. Ovaj plin, Ciklon-B, se od tada koristi u posebno uređenim prostorijama, takozvanim gasnim komorama, u skoro svim većim logorima. Jevreji su u ove prostorije uvođeni sa obrazloženjem da će biti posuti sredstvima za dezinfekciju i protiv buha, te je poslije zatvaranja komora kroz tuševe umjesto vode i sredstva puštan otrovni plin. Leševi mrtvih Jevreja su poslije toga bacani u jame ili spaljivani u krematorijima logora. Prije Ciklon-B je korišten ugljični monoksid u pokretnim gasnim komorama. Na ovaj način je u samom Auschwitzu ubijeno 145.500 Jevreja. Do 1945. godine u Auschwitzu je bilo 7 gasnih komora tako da se broj ubijenih samo može procjeniti. U logoru Treblinka je 700.000 leševa iskopano od strane Jevreja-radnika i spaljeno. 4. novembra 1943. Kada se Crvena armija već nalazila na putu prema zapadu, Glabocnik javlja Himmleru:

  • 19.10.1943 završio sam operaciju Reinhard (uništenje logora i zatvorenika) koju sam vodio na području Generalgouvernementa (Poljska).

Po pridržanoj procjeni u Poljskoj je u ovoj akciji ubijeno oko 1,75 miliona Jevreja.

U novembru 1943. je samo iz Lublina u Majdanek deportirano oko 17.000 Jevreja koji su sa već zatvorenim likvidirani. Geto u Lodzu je evakuiran u augustu i septembru 1944. pred dolaskom Crvene armije pri čemu je likvidirano oko 62.000 Jevreja. Prije toga je Himmler već 1942. naredio likvidaciju geta Pinsk čime je Ukrajina postala od Jevreja slobodna.

Nemoguće je utvrditi tačan broj likvidiranih Jevreja za vrijeme Nacističke Njemačke, tako da procjene variraju između 4,5 i 6 miliona stradalih.

Ulaz u logor Auschwitz-Birkenau

Provođenje holokausta na Balkanu

Nacisti i podrška koju su oni dobili na Balkanu doveli su do drastične transformacije etničke kompozicije u regionu. Jevrejsko stanovništvo palo je sa 856.000 u 1930. godini na manje od 50.000 u 1950.[2]

Kada su u Grčkoj uvedene mere protiv Jevreja, niz različitih organizacija i institucija, uključujući crkvu, atinsku policiju i komuniste, pružio je efikasnu i jasnu podršku. Arhiepiskop Damaskin sreo se sa opunomoćenikom Rajha u Grčkoj i uložio snažan prigovor u vezi s merama koje se preduzimaju protiv Jevreja u Solunu. Narodnooslobodilačka fronta, najsnažnija među grčkim organizacijama otpora, bila je najefikasnija u pružanju pomoći Jevrejima da se sakriju ili da pobegnu, i tako prežive. Pripadnici ove organizacije izigravali su planove nacista uništavajući podatke o jevrejskoj zajednici u Atini, a pomogli su i rabinu da prebegne na slobodnu teritoriju. EAM-ova ilegalna štampa redovno je objavljivala pozive stanovništvu da pomaže jevrejskim sugrađanima, dok je sama organizacija omogućavala grčkim Jevrejima da se prebace na Bliski istok ili ih regrutovala kao dobrovoljce u svoje redove.[2]

Broj židovskih žrtava

žrtve, na Muhlhausenu
Zemlja minimum maksimum
Austrija 58.000 60.000
Belgija 25.000 28.000
Čehoslovačka (1936) 233.000 243.000
Francuska 60.000 65.000
Grčka 57.000 60.000
Italija 8.500 9.500
Jugoslavija 55.000 58.000
Luksemburg 3.000 3.000
Mađarska (u granicama od 1938) 180.000 200.000
Nizozemska 104.000 104.000
Norveška 200 700
Njemačka (u granicama od 1938) 160.000 180.000
Poljska 2.350.000 2.600.000
Rumunjska (u granicama od 1940) 200.000 220.000
SSSR (u granicama od 1939) i baltičke države 700.000 750.000
UKUPNO ŽRTVE AKCIJE "KONAČNOG RJEŠENJA" 4.194.200 4.581.200

Navedeni najniži i najviši broj žrtava, do kojih se došlo istraživanjima koja su provedena neovisno jedno o drugome, odnose se na fazu iskorjenjivanja židovstva u tijeku "konačnog rješenja židovskog pitanja" (izvori: dokumentation zur Massenvergasung – dokumentacija o masovnom trovanju, izd. Savezna centrala domovinskih službi, 1958. godine. G. reitlinger, Die Endlösung - Konačno rješenje židovskog pitanja, Berlin, 1956). Pritom nisu uzete u obzir žrtve koje se na posredan način mogu pripisati nacionalsocijalističkim progonima. Zbog toga je sveukupni broj žrtava još mnogo veći, te se vjerojatno može računati s više od pet milijuna židovskih žrtava.

(Preneseno iz: Keller, Werner: Povijest Židova, Zagreb:1992, str. 511)

Posljedice

Pregled dobiti po zatvoreniku u koncentracionim logorima (original).
Pregled dobiti po zatvoreniku u koncentracionim logorima (prevod).

Holokaust je iza sebe ostavio trajne posljedice. Računa se da je u njemu ubijeno pet do šest milijuna Židova, odnosno trećina svih Židova koji su prije rata živjeli u svijetu. Demografska slika u Europi se bitno promijenila, pogotovo u Istočnoj i Srednjoj Europi gdje su židovske zajednice prestale postojati. Najveći dio preživjelih je odlučio emigrirati u SAD, odnosno u Palestinu, gdje je stvorena židovska nacionalna država zvana Izrael.

Romi su druga grupa koja je bila objekt genocida. Broj njihovih žrtava procjenjuje se na 220.000 ili više (do 800.000), između četvrtine i polovice njihovog ukupnog broja u Europi. Sa svim drugim grupama koje su sustavno istrebljivane, broj žrtava holokausta (u širem smislu riječi, ne uključujući samo Židove) obično se procjenjuje na devet do 11 milijuna, iako neke procjene idu i do 26 milijuna.

Slično kao i prvi svjetski rat, Holokaust je predstavljao veliki šok za tadašnju zapadnu civilizaciju. Mnogi su se teško mirili s time da je ubijanje u takvom opsegu i s takvom razinom bešćutnosti moguće u 20. stoljeću, pogotovo kada dolazi od strane tako napredne, prosvijećene i civilizirane države kao što je Njemačka. Još se teže bilo pomiriti s činjenicom da su u svrhu tog projekta korištena najmodernija dostignuća znanosti.

Zato se Holokaust često opisuje kao jedinstveni događaj u svjetskoj povijesti, odnosno odgovornost za njega se pripisuje ograničenom broju ljudi – najčešće samom Adolfu Hitleru i uskom krugu njegovih pristaša – i specifičnom spletu okolnosti za koje je malo vjerojatno da će se ikada ponoviti.

S druge strane, u posljednje vrijeme se sve više iznose teze da Holokaust ne bi bio moguć, barem ne u tako masovnom opsegu, da nacisti nisu uživali prešutnu ili otvorenu podršku nežidovskog stanovništva, čak i u okupiranim zemljama poput Poljske, motiviranu pohlepom i latentnim antisemitizmom.

Povezano

Izvori

  1. ↑ „Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta”. Arhivirano iz originala na datum 2016-08-03. Pristupljeno 2012-11-10. 
  2. ↑ 2,0 2,1 „Historijska čitanka, Drugi svjetski rat”. Arhivirano iz originala na datum 2014-01-09. Pristupljeno 2012-11-28. 

Literatura

Allen, Michael Thad (2002). The Business of Genocide: The SS, Slave Labor, and the Concentration Camps. London and Chapel Hill: The University of North Carolina Press. 
Bauer, Yehuda (1982). A History of the Holocaust. New York: Franklin Watts. 
——— (1989). „Rescue by negotiations? Jewish attempts to negotiate with the Nazis”. u: Michael R. Marrus. The Nazi Holocaust, Part 9: The End of the Holocaust. Walter de Gruyter. str. 3–21. 
——— (1998) [1994]. „Gypsies”. u: Yisrael Gutman; Michael Berenbaum. Anatomy of the Auschwitz Death Camp. Bloomington, IN: Indiana University Press. str. 441–455. 
——— (2002). Rethinking the Holocaust. New Haven, CT: Yale University Press. 
Benz, Wolfgang (2007). Die 101 wichtigsten Fragen- das dritte Reich (2nd izd.). C.H. Beck. 
Berenbaum, Michael (2005). The World Must Know: The History of the Holocaust as Told in the United States Holocaust Memorial Museum. United States Holocaust Memorial Museum , Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0801883583. 
Bergen, Doris (2009). The Holocaust: A Concise History. Rowman & Littlefield. 
Berghahn, Volker R. (1999). „Germans and Poles, 1871–1945”. Yearbook of European Studies 13: 15–36. 
Black, Edwin (2001). The Transfer Agreement: The Dramatic Story of the Pact Between the Third Reich and Jewish Palestine. New York, NY: Carroll & Graf Publishers. 
Bloxham, Donald (2000). 'Extermination through work: Jewish Slave Labour under the Third Reich. Holocaust Educational Trust Research Papers, vol.1, no. 1, pp. 01-37. 
Brechtken, Magnus (1998). Madagaskar für die Juden: antisemitische Idee und politische Praxis 1885–1945 (2nd izd.). Munich: Oldenbourg Wissenschaftsverlag. 
Breitman, Richard (1991). The Architect of Genocide: Himmler and the Final Solution. New York: Alfred A. Knopf. 
Browning, Christopher (1986). „Nazi Ghettoization Policy in Poland: 1939–41”. Central European History 19 (4): 343–368. DOI:10.1017/s0008938900011158. ISSN 0008-9389. JSTOR 4546081. 
——— (1992). Ordinary Men: Reserve Police Battalion 101 and the Final Solution in Poland. New York: HarperCollins. 
——— (2004). The Origins of the Final Solution: The Evolution of Nazi Jewish Policy, September 1939 – March 1942. Jerusalem: Yad Vashem. 
Buchheim, Hans (1968). „Command and Compliance”. u: Helmut Krausnick; Hans Buchheim; Martin Broszat ; Hans-Adolf Jacobsen. The Anatomy of the SS State. New York: Walker and Company. str. 303–396. 
Buchholz, Werner (1999). Pomern. Deutsche Geschicte im Osten Europas. Berlin: Siedler. 
Burleigh, Michael (2000). „Psychiatry, Society and Nazi 'Euthanasia'”. u: Omer Bartov. The Holocaust: Origins, Implementation, Aftermath. London: Routledge. str. 43–62. 
Burleigh, Michael (2001). The Third Reich: A New History. 
———; Wippermann, Wolfgang (1991). The Racial State: Germany 1933–1945. Cambridge: Cambridge University Press. 
Cesarani, David (2004). Holocaust: From the Persecution of the Jews to Mass Murder. London: Routledge. 
——— (2005). Eichmann: His Life and Crimes. London: Vintage. 
Cooper, Robert (2010). The Red Triangle: The History of the Persecution of Freemasons. Bungay: Lewis Masonic. 
Czech, Danuta (1989). Kalendarium der Ereignisse im Konzentrationslager Auschwitz-Birkenau 1939–1945. Rowohlt, Reinbek. 
Dawidowicz, Lucy (1975). The War Against the Jews. New York: Bantam. 
——— (1981). The Holocaust and the Historians. Cambridge, MA: Harvard University Press. 
Dear, Ian; Foot, Richard D. (2001). The Oxford companion to World War II. Oxford: Oxford University Press. 
Diamant, Adolf. (1998). Zerstörte Synagogue vom November 1938: Ein Bestandaufnahme. Frankfurt-am-Main: Selbstverlag. 
Domarus, Max (2004). Hitler: Speeches and Proclamations (4 volumes). Wauconda, IL: Bolchazy-Carducci Publishers. 
Ehrenreich, Eric (2007). The Nazi Ancestral Proof: Genealogy, Racial Science, and the Final Solution.. Bloomington: Indiana University Press. 
Evans, Richard J. (1989). In Hitler's Shadow. New York, NY: Pantheon. 
——— (2005). The Third Reich in Power. New York: Penguin. 
——— (2002). Lying About Hitler: The Holocaust, History and the David Irving Trial. London: Verso Books. 
——— (2008). The Third Reich at War. London: Allen Lane. 
Farbstein, Esther (1998). „Diaries and Memoirs as a Historical Source: The Diary and Memoir of a Rabbi at the 'Konin House of Bondage'”. Yad Vashem Studies 26: 87–128. 
Fest, Joachim (1999). Speer: The Final Verdict. San Diego, CA: Harcourt. 
Finkelstein, Norman (2003) [2000]. The Holocaust Industry: Reflections on the Exploitation of Jewish Suffering. London & New York: Verso Books. 
Fischer, Conan (2002). The Rise of the Nazis. Manchester: Manchester University Press. 
Fischer, Klaus (1995). Nazi Germany: A New History. New York: Continuum. 
Fitzgerald, Stephanie (2011). Children of the Holocaust. Mankato, MN: Compass Point Books. 
Fleming, Gerald (1987). Hitler and the Final Solution. Berkeley & Los Angeles, CA: University of California Press. 
Fogelman, Edith (1994). Conscience and Courage: Rescuers of Jews During the Holocaust. Doubleday. 
Förster, Jürgen (1998). „Complicity or Entanglement?”. u: Michael Berenbaum; Abraham Peck. The Holocaust and History. Bloomington, IN: Indiana University Press. str. 266–283. 
Frank, Anne (2007) [1947]. The Diary of a Young Girl. London: Penguin Books. 
Friedlander, Henry (1994). „Step by Step: The Expansion of Murder, 1939–1941”. German Studies Review 17 (3): 495–507. DOI:10.2307/1431896. JSTOR 1431896. 
——— (1995). The Origins of Nazi Genocide: From Euthanasia to the Final Solution. Chapel Hill, NC: University of North Carolina Press. 
——— (1997). „Registering the Handicapped in Nazi Germany: A Case Study”. Jewish History 11 (2): 89–98. DOI:10.1007/BF02335679. JSTOR 20101303. 
Friedländer, Saul (1997). The Years of Persecution: Nazi Germany and the Jews 1933–1939. London: Weidenfeld & Nicolson. 
——— (2007). The Years of Extermination: Nazi Germany and the Jews 1939–1945. London: Weidenfeld & Nicolson. 
Fritz, Stephen (2011). Ostkrieg: Hitler's War of Extermination in the East. Lexington: The University Press of Kentucky. 
Garbe, Detlef (2001). „Social Disinterest, Governmental Disinformation, Renewed Persecution, and Now Manipulation of History?”. u: Hans Hesse. Persecution and Resistance of Jehovah's Witnesses During the Nazi-Regime 1933–1945. Bremen: Edition Temmen. str. 251–265. 
Gellately, Robert (2001). Backing Hitler: Consent and Coercion in Nazi Germany. Oxford: Oxford University Press. 
——— (2001). Social Outsiders in Nazi Germany. Princeton University Press. 
Gerwarth, Robert (2011). Hitler's Hangman: The Life of Heydrich. New Haven & London: Yale University Press. 
Gilbert, Martin (1986). The Holocaust: The Jewish Tragedy. London: HarperCollins. 
——— (1988). Atlas of the Holocaust. 
Giles, Geoffrey J. (1992). „The Most Unkindest Cut of All: Castration, Homosexuality and Nazi Justice”. Journal of Contemporary History 27 (1): 41–61. DOI:10.1177/002200949202700103. JSTOR 260778. 
Goldensohn, Leon (2005). Nuremberg Interviews. New York, NY: Vintage Books. 
Gramel, Hermann (1992). Antisemitism in the Third Reich. London: Wiley-Blackwell. 
Hagen, William W. (2012). German History in Modern Times: Four Lives of the Nation. Cambridge: Cambridge University Press. 
Hancock, Ian (2004). „Romanies and the Holocaust: A Reevaluation and Overview”. u: Dan Stone. The Historiography of the Holocaust. New York, NY: Palgrave-Macmillan. str. 383–396. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2015-04-14. 
Harran, Marilyn J. (2000). The Holocaust Chronicles: A History in Words and Pictures. Lincolnwood, IL: Publications International. 
Hedgepeth, Sonja M.; Saidel, Rochelle G. (2010). Sexual Violence against Jewish Women During the Holocaust. Lebanon, NH: University Press of New England. 
Hilberg, Raul (1980). „The Ghetto as a Form of Government”. Annals of the American Academy of Political and Social Science 450: 98–112. DOI:10.1177/000271628045000109. JSTOR 1042561. 
——— (1995) [1992]. Perpetrators Victims Bystanders: The Jewish Catastrophe 1933–1945. London: Secker & Warburg. 
——— (1996). The Politics of Memory: The Journey of a Holocaust Historian. Chicago, IL: Ivan R. Dee. 
——— (2003). The Destruction of the European Jews (3rd izd.). New Haven, CT: Yale University Press. 
Hildebrand, Klaus (2005) [1984]. The Third Reich. Routledge. 
Hitchcock, William I. (2009). Liberation: The Bitter Road to Freedom, Europe 1944–1945. London: Faber and Faber. 
Höhne, Heinz (2001). The Order of the Death’s Head: The Story of Hitler’s SS. New York: Penguin. 
Jacobs, Neil G. (2005). Yiddish: A Linguistic Introduction. Cambridge: Cambridge University Press. 
Jeffery, Keith (2010). MI6: The History of the Secret Intelligence Service, 1909–1949. London: Bloomsbury Publishing. 
Johnson, Paul (1988). A History of the Jews. Harper Perennial. 
Jones, Adam, ur. (2010). Genocide: A Comprehensive Introduction (2nd izd.). Abingdon: Routledge. 
Karski, Jan (2012). Story of a Secret State: My Report to the World. London: Penguin Classics. 
Kats, Alfred (1970). Poland's Ghettos at War. New York, NY: Twayne Publishers. 
Kárný, Miroslav (1998) [1994]. „The Vrba and Wetzler Report”. u: Yisrael Gutman; Michael Berenbaum. Anatomy of the Auschwitz Death Camp. Bloomington, IN: Indiana University Press. str. 553–568. 
Kennedy, David M., ur. (2007). The Library of Congress World War II Companion. New York, NY: Simon & Schuster. 
Kermish, Joseph, ur. (1968). „Emmanuel Ringelblum's Notes, Hitherto Unpublished”. Yad Vashem Studies 7: 173–183. 
Kershaw, Ian (1998). Hitler 1889–1936: Hubris. London: Penguin Books. 
——— (2000). Hitler 1936–1945: Nemesis. London: Allen Lane. 
——— (2008). Hitler, the Germans, and the Final Solution. New Haven, CT: Yale University Press. ISBN 978-0-300-15127-5. 
Klempner, Mark (2006). The Heart Has Reasons: Holocaust Rescuers and Their Stories of Courage. Cleveland, OH: The Pilgrim Press. 
Kogon, E.; Langbein, H.; Rueckerl, A., ur. (1993). Nazi Mass Murder: A Documentary History of the Use of Poison Gas. New Haven, CT: Yale University Press. 
Krakowski, Shmuel (1989). „The Death Marches in the Period of the Evacuation of the Camps”. u: Michael R. Marrus. The Nazi Holocaust, Part 9: The End of the Holocaust. Walter de Gruyter. str. 476–490. 
Krausnick, Helmut (1968). „The Persecution of the Jews”. u: Helmut Krausnick; Hans Buchheim; Martin Broszat; Hans-Adolf Jacobsen. The Anatomy of the SS State. New York, NY: Walker and Company. str. 1–125. 
Kudryashov, Sergei (2004). „Ordinary Collaborators: The Case of the Travniki Guards”. u: Mark Erickson; Ljubica Erickson. Russia: War, Peace and Diplomacy Essays in Honour of John Erickson. London: Weidenfeld & Nicolson. str. 226–239. 
Kwiet, Konrad (1998). „Rehearsing for Murder: The Beginning of the Final Solution in Lithuania in June 1941”. Holocaust and Genocide Studies 12 (1): 3–26. DOI:10.1093/hgs/12.1.3. 
Lador-Lederer, Joseph (1980). „World War II: Jews as Prisoners of War”. Israel Yearbook on Human Rights (Tel Aviv: Tel Aviv University) 10: 70–89. 
Leff, Laurel (2005). Buried by The Times: The Holocaust and American's Most Important Newspaper. New York, NY: Cambridge University Press. 
Lemkin, Raphael (2005). Axis Rule in Occupied Europe: Laws of Occupation, Analysis of Government, Proposals for Redress. New York, NY: Lawbook Exchange. 
Lévy-Hass, Hanna (2009) [1946]. Diary of Bergen Belsen: 1944–1945. Chicago, IL: Haymarket Books. ISBN 978-1-931-85987-5. 
Lewis, Jon E. (2002). The Mammoth Book of Heroes. London: Constable & Robinson. 
Lichten, Joseph L. (1984). „Adam Czerniakow and His Times”. The Polish Review 29 (1 & 2): 71–89. JSTOR 25778050. 
Lifton, Robert J. (2000) [1986]. The Nazi Doctors: Medical Killing and the Psychology of Genocide. New York: Basic Books. 
Linn, Ruth (2004). Escaping Auschwitz: A Culture of Forgetting. Ithaca, NY: Cornell University Press. 
Longerich, Peter (2003) [2001]. The Unwritten Order: Hitler's Role in the Final Solution. Stroud: Tempus Publishing. 
——— (2010). Holocaust: The Nazi Persecution and Murder of the Jews. Oxford: Oxford University Press. 
——— (2012). Heinrich Himmler. Oxford: Oxford University Press. 
Lower, Wendy (2006). „The 'reibungslose' Holocaust? The German Military and Civilian Implementation of the 'Final Solution' in Ukraine, 1941–1944”. u: Gerald D. Feldman; Wolfgang Seibel. Networks of Nazi Persecution: Bureaucracy, Business, and the Organization of the Holocaust. New York & Oxford: Berghahn Books. str. 236–256. 
Lumsden, Robin (2002). A Collector's Guide To: The Allgemeine — SS. Ian Allan Publishing, Inc. ISBN 0-7110-2905-9. 
Lusane, Clarence (2003). Hitler's Black Victims: The Historical Experience of Afro-Germans, European Blacks, Africans and African Americans in the Nazi Era. London; New York: Routledge. 
Maier, Charles S. (1988). The Unmasterable Past. Cambridge, MA: Harvard University Press. 
Mann, Michael (2005). The Dark Side of Democracy: Explaining Ethnic Cleansing. New York: Cambridge University Press. 
Marrus, Michael R. (1995). „Jewish Resistance to the Holocaust”. Journal of Contemporary History 30 (1): 83–110. DOI:10.1177/002200949503000104. JSTOR 260923. 
——— (2000). The Holocaust in History. Toronto: KeyPorter. 
Mason, Tim (1995). Nazism, Fascism and the Working Class. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-43212-2. 
Matthäus, Jürgen (2004). „Operation Barbarossa and the Onset of the Holocaust, June–December 1941”. In Christopher Browning . The Origins of the Final Solution: The Evolution of Nazi Jewish Policy, September 1939 – March 1942. Jerusalem: Yad Vashem. str. 244–308. 
Mayer, Arno (2012). Why Did the Heavens Not Darken?: The “Final Solution” in History. London and New York: Verso Publishing. 
Mazower, Mark (2008). Hitler's Empire: Nazi Rule in Occupied Europe. London: Allen Lane. 
Michael, Robert; Doerr, Karin (2002). Nazi-Deutsch/Nazi-German: An English Lexicon of the Language of the Third Reich. Greenwood Press. 
Milton, Sybil (1990). „The Context of the Holocaust”. German Studies Review 13 (2): 269–283. DOI:10.2307/1430708. JSTOR 1430708. 
Mojzes, Paul (2011). Balkan Genocides: Holocaust and Ethnic Cleansing in the 20th Century. Rowman & Littlefield Publishers, Inc.. Pristupljeno 23 December 2012. 
Montague, Patrick (2012). Chelmno and the Holocaust: A History of Hitler's First Death Camp. London: I.B.Tauris. 
Möller, Horst (1999). Der rote Holocaust und die Deutschen. Die Debatte um das 'Schwarzbuch des Kommunismus'. Munich: Piper Verlag. 
Mommsen, Hans (2003). „The New Historical Consciousness”. u: Ernst Piper. Forever in the Shadow of Hitler?. Humanities Press, Atlantic Highlands. str. 114–124. 
Müller, Rolf-Dieter; Ueberschär, Gerd R. (2002). Hitler's War in the East, 1941–1945: A Critical Assessment. New York & Oxford: Berghahn Books. 
Müller-Hill, Benno (1998). Murderous Science: Elimination by Scientific Selection of Jews, Gypsies, and Others in Germany, 1933–1945. Plainview, NY: Cold Spring Harbor Laboratory Press. 
Murray, Williamson; Millett, Allan R. (2000). A War To Be Won. Cambridge, MA: Harvard University Press. 
Naimark, Norman M. (2001). Fires of Hatred. Cambridge, MA: Harvard University Press. 
Neugebauer, Wolfgang (1998). „Racial Hygiene in Vienna 1938”. Wiener Klinische Wochenschrift (Special Edition). Arhivirano iz originala na datum 2012-12-21. Pristupljeno 2015-04-14. 
Nicosia, Francis R. (2000). The Third Reich & the Palestine Question. New Brunswick, NJ: Transaction Publishers. 
Niewyk, Donald L. (2012). „The Holocaust: Jews, Gypsies, and the Handicapped”. u: Parsons, Samuel; Totten, William S.. Centuries of Genocide: Essays and Eyewitness Accounts. New York, NY: Routledge. str. 191–248. 
———; Nicosia, Francis R. (2000). The Columbia Guide to the Holocaust. New York, NY: Columbia University Press. 
Noakes, Jeremy; Pridham, Geoffrey (1983). Nazism: A History in Documents and Eyewitness Accounts, 1919–1945. Schocken Books. 
Novick, Peter (1999). The Holocaust in American Life. New York, NY: Houghton Mifflin Harcourt. 
Pelt, Robert Jan van (2002). The Case for Auschwitz: Evidence from the Irving Trial. Bloomington, IN: Indiana University Press. 
Petrie, Jon (2000). „The Secular Word 'HOLOCAUST': Scholarly Myths, History, and Twentieth Century Meanings”. Journal of Genocide Research 2 (1): 31–63. DOI:10.1080/146235200112409. 
Peukert, Detlev (1987). Inside Nazi Germany: Conformity, Opposition and Racism In Everyday Life. London: Batsford. 
——— (1994). „The Genesis of the 'Final Solution' from the Spirit of Science”. u: David F. Crew. Nazism and German Society, 1933–1945. London: Routledge. str. 274–299. 
Phayer, Michael (2000). The Catholic Church and the Holocaust, 1930–1965. Bloomington, IN: Indiana University Press. 
Pinkus, Benjamin (1990). The Jews of the Soviet Union: The History of a National Minority. Cambridge: Cambridge University Press. 
Pinkus, Oscar (2005). The War Aims and Strategies of Adolf Hitler. Jefferson, NC: McFarland & Company. 
Piotrowski, Tadeusz (1998). Poland's Holocaust: Ethnic Strife, Collaboration With Occupying Forces and Genocide in the Second Republic, 1918–1947. Jefferson, NC: McFarland & Company. 
Piper, Franciszek (1998) [1994]. „Gas chambers and Crematoria”. u: Yisrael Gutman; Michael Berenbaum. Anatomy of the Auschwitz Death Camp. Bloomington, IN: Indiana University Press. str. 157–182. 
Poprzeczny, Joseph (2004). Odilo Globocnik: Hitler's Man in the East. Jefferson, NC: McFarland & Company. 
Porat, Dina (2002). „The Holocaust in Lithuania: Some Unique Aspects”. u: David Cesarani. The Final Solution: Origins and Implementation. London: Routledge. str. 159–174. 
Proctor, Robert (1988). Racial Hygiene: Medicine Under the Nazis. Cambridge, MA: Harvard University Press. 
Rhodes, Richard (2003). Masters of Death: The SS-Einsatzgruppen and the Invention of the Holocaust. New York: Vintage. 
Ryan, Donna F.; Schuchman, John S. (2002). Deaf People in Hitler's Europe. Washington, DC: Gallaudet University Press. 
Samuels, Simon (2001). „Applying the Lessons of the Holocaust”. u: Alan S. Rosenbaum. Is the Holocaust Unique?. Boulder, CO: Westview Press. str. 472–494. 
Sereny, Gitta (1995) [1974]. Into That Darkness: From Mercy Killing to Mass Murder. London: Pimlico Books. 
Snyder, Timothy (2010). Bloodlands: Europe Between Hitler and Stalin. London: The Bodley Head. 
Steinweis, Alan E. (2001). „The Holocaust and American Culture: An Assessment of Recent Scholarship”. Holocaust and Genocide Studies 15 (2): 296–310. DOI:10.1093/hgs/15.2.296. 
Strous, Rael D. (2007). „Psychiatry during the Nazi Era: Ethical Lessons for the Modern Professional”. Annals of General Psychiatry 6 (8): 8. DOI:10.1186/1744-859X-6-8. PMC 1828151. PMID 17326822. 
Suhl, Yuri (1987). They Fought Back. New York: Schocken. ISBN 978-0-8052-0479-7. 
Swiebocki, Henryk (1998) [1994]. „Prisoner Escapes”. u: Yisrael Gutman; Michael Berenbaum. Anatomy of the Auschwitz Death Camp. Bloomington, IN: Indiana University Press. 
Tooze, Adam (2006). The Wages of Destruction: The Making and Breaking of the Nazi Economy. London: Allen Lane. 
Trunk, Isaiah (1996) [1972]. Judenrat: The Jewish Councils in Eastern Europe under Nazi Occupation. Lincoln, NE: University of Nebraska Press. 
Vrba, Rudolf (2006) [2002]. I Escaped from Auschwitz. London: Anova Books. 
Wachsmann, Nikolaus; Caplan, Jane., ur. (2010). Concentration Camps in Nazi Germany: The New Histories. New York: Routledge. 
Wiesel, Elie (2002). After the Darkness: Reflections on the Holocaust. New York, NY: Schocken Books. 
——— (2012) [1960]. Night. London: Penguin Books. 
Wood, Thomas E.; Jankowski, Stanisław M. (1994). Karski: How One Man Tried to Stop the Holocaust. 
Yahil, Leni (1991). The Holocaust: The Fate of European Jewry, 1932–1945. Oxford: Oxford University Press. 
Zuccotti, Susan (1999). The Holocaust, the French, and the Jews. Lincoln, NE: University of Nebraska Press. 

Vanjske veze

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Holokaust&oldid=42104979