Mato Vodopić

Mato Vodopić

Rođen 13. prosinca 1816.
Dubrovnik
Umro 13. ožujka 1893.
Dubrovnik
Služba biskup dubrovački
Sređivanje infokutija

Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. - Dubrovnik, 13. ožujka 1893.), hrvatski teolog, biskup, književnik i prirodoslovac.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru. Bio je dubrovački biskup od 1882. do 1893. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak realizmu. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao B. Šuleku. Nakon 1849. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) Antun Kaznačić, Ivan August Kaznačić, Antun Pasko Kazali, Mato Natali, Pero Marinović, Ivo Vojnović, Frano Supilo i mnogi drugi.

Njegov prvi rad, roman Marija Konavoka pisan prema istinitom događaju,[1] ostao je nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Niko Vodopić (Matov brat), Juraj Carić i Marcel Kušar. Njegov drugi rad, kratki roman, Tužna Jele je završen 1868. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima, mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.

Od 1878. do 1884. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu Slovinac. Još dvije knjige koje je poslije napisao su Đenevrija, tiskana u časopisu Srđ.[2]

Djela

[uredi | uredi kod]
  • "Marija Konavoka", roman
  • "Tužna Jele" (1868.), roman
  • "Robinjica" (1875.), romantična poema

Povezano

[uredi | uredi kod]
Prethodnik: Dubrovačka biskupija
Trebinjsko-mrkanska biskupija, apostolski upravitelj
Nasljednik:
Ivan Zafron Josip Marčelić

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Dubrovački vjesnik, 200.obljetnica rođenja biskupa i književnika Mata Vodopića, objavljeno 14. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2018.
  2. Hrvatska enciklopedija, Mato Vodopić, pristupljeno 22. srpnja 2018.