Ohmov zakon

Ohmov zakon (po Georgu Ohmu) je fizički zakon po kojem je električna struja (I) određena kao odnos napona (U) i otpora (R):^[1]

${\displaystyle I={\frac {U}{R}}}$

Na primer, ako znamo koliku struju može da podnese komponenta a da ne pregori, i koliki napon daje izvor napajanja, tada pomoću Omovog zakona možemo izabrati odgovarajući otpornik, koji će sprečiti da struja bude iznad dozvoljenog nivoa.^[2]

Omov zakon, jedan od osnovnih zakona u oblasti električne struje, je opisao Om u svom spisu iz 1827. godine.

Prema Omovom zakonu, napon je jednak proizvodu struje i otpora:

${\displaystyle U=I\cdot R}$

U skladu sa načelim algebre, možemo prerasporediti veličine, tako da uvek izračunamo nepoznatu veličinu na osnovu dve poznate. Recimo, jačina struje je jednaka količniku napona i otpora, to jest:

${\displaystyle I={\frac {U}{R}}}$

Ako su nam poznate vrednosti struje i napona, možemo izračunati otpor. Dakle, otpor je jednak količniku napona i jačine struje:

${\displaystyle R={\frac {U}{I}}}$

gde je:

I - električna struja, merena u amperima (A)

U - električni napon, meren u voltima (V)

R - električni otpor u omima. (Ω)

Recimo da imamo bateriju napona 12 volti i sijalicu. Izmereni otpor kola je 9 oma. Na osnovu toga, jačinu struje možemo izračunati po formuli:^[3]

I = V / R

I = 12 volti / 9 oma = 1.3 ampera

Ohmov zakon u mikroskopskom obliku opisuje jakost električne struje s pomoću svojstava čestica koje prenose električni naboj:^[1]

I = nvqS,

gdje je n broj slobodnih čestica koje prenose električni naboj, v srednja brzina gibanja nosilaca električnoga naboja, q električni naboj nosilaca električnoga naboja, S ploština poprečnoga presjeka vodiča.

• Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene, Beograd, 2007.

• Otpornik
• Električni otpor

Ohmov zakon na Wikimedijinoj ostavi