Panamski skandali
Panamski skandali, znani još i kao Panamska afera ili Skandal s Panamskim kanalom je naziv za korupcijsku aferu koja je 1892. godine izbila u Trećoj Republici, a povezana je s gradnjom Panamskog kanala. Izgubljeno je gotovo milijardu franaka u aferi tokom koje je francuska vlada primala mito kako bi zataškala da su francuski investitori u financijskim problemima. Danas se Panamski skandali smatraju najvećom korupcijskom aferom XIX. vijeka.
Godine 1889., francuski Tribunal Civil de la Seine naredio je likvidaciju Kompanije Panamskog kanala, koja je bila jedno od društava koja su vršila radove na Panamskom kanalu. Sud je imenovao likvidatora, no francuska vlada je sve više i više odgađala izvršenje likvidacije što je dovelo do još većih financijskih gubitaka. Dimenzije bankrota bile su poznate 1892. godine - gotovo 800,000 Francuza je izgubilo svoje uloge u društvu, a od kapitala u iznosu od gotovo dvije milijarde franaka tek je nešto manje od milijardu otišlo do Paname, dok su ostatak utajili političari i financijeri.
Tokom 1892. i 1893., francuski nacionalisti iznose optužbe protiv nekoliko vladinih ministara, uključujući i Clemenceaua, da su primali mito od Ferdinanda de Lessepsa tokom 1888. godine, što za posljedicu ima pokretanje kaznenog postupka protiv Lessepsa, njegova sina Charlesa i Gustavea Eiffela. Oni su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, ali iste su brzo poništene. U međuvremenu, čak 510 parlamentarnih zastupnika je optuženo da su primali mito kako bi od javnosti sakrili situaciju u Panami. Optuženi za primanje mita su izvedeni pred sud. Godine 1897. pokrenuta je nova istraga, ali svi okrivljenici su oslobođeni optužbi.
Panamska afera je imala cijelu seriju političkih posljedica, a Hannah Arendt je čak ustvrdila kako je dovela do porasta antisemitizma u Francuskoj te kako je, indirektno, dovela do zloglasne afere Dreyfus, koja će biti najveći politički skandal u povijesti Treće Republike.