The Sixth Sense

The Sixth Sense
Originalni kino poster filma
Žanrpsihološki triler
RežijaM. Night Shyamalan
ProducentKathleen Kennedy
Frank Marshall
Barry Mendel
ScenarioM. Night Shyamalan
UlogeBruce Willis
Haley Joel Osment
Toni Collette
Olivia Williams
MuzikaJames Newton Howard
FotografijaTak Fujimoto
MontažaAndrew Mondshein
DistribucijaSpyglass Entertainment
Kennedy/Marshall
Datum(i) premijere1999.
Trajanje107 min.
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet$40,000,000
The Sixth Sense na Internet Movie Database

Šesto čulo (eng. The Sixth Sense) američka je fantastična psihološka drama iz 1999. godine koju je napisao i režirao M. Night Shyamalan. Radnja filma vrti se oko Colea Seara (Haley Joel Osment), izmučenog i izoliranog dječaka koji ima sposobnost viđenja i komuniciranja s mrtvim ljudima, te oko psihijatra za djecu (Bruce Willis) koji mu pokušava pomoći. Film je etablirao Shyamalana kao scenarista i redatelja te upoznao publiku s njegovim trademarkom neočekivanih obrata pred kraj filmova. Sam film nominiran je za šest prestižnih filmskih nagrada Oscar, uključujući i onu za najbolji film godine.

Sažetak

[uredi | uredi kod]

Dr. Malcolm Crowe (Bruce Willis), dječiji psiholog u Filadelfiji, jedne se večeri vrati kući sa svojom ženom, Annom Crowe (Olivia Williams), nakon što je nagrađen za svoj rad. Anna kaže Malcolmu da mu je sve sporedno osim njegovog posla. U tom trenutku se pojavi mladić sa pištoljem i optuži Malcolma da ga je oborio na ispitu. Malcolm ga prepozna kao Vincenta Greya (Donnie Wahlberg), bivšeg poacijenta kojeg je kao dijete liječio od halucinacija. Vincent upuca Malcolma u abdomen prije nego što uperi pištolj u sebe.

Iduće jeseni Malcolm počne rad sa još jednim pacijentom, osmogodišnjim Coleom Searom (Haley Joel Osment), čiji je slučaj sličan Vincentovom. Malcolm postane posvećen dječaku, mada ga prate sumnje po pitanju toga da li mu može pomoći zbog onoga što se desilo sa Vincentom. Za to vrijeme njegova žena gotovo i ne obraća pažnju na njega. U isto vrijeme Malcolm ima poteškoće u otvaranju vrata svog podrumskog ureda. Cole na kraju prizna svoju tajnu Malcolmu: vidi mrtve ljude koji hodaju okolo, ne znajući da su mrtvi.

Isprva Malcolm misli da se Coleu pričinjava i planira da ga obori. Sjetivši se Vincenta, Malcolm posluša audio traku jedne sesije sa Vincentom, koji je tada bio dijete. Čuje se da je Malcolm napustio sobu, a nakon što se vratio, Vincent je plakao. Pojačavši zvuk, Malcolm čuje uplakanog čovjeka, a ne dijete, te povjeruje da Cole govori istinu i da je Vincent možda imao istu sposobnost. Predloži Coleu da pokuša naći svrhu za svoj dar komunicirajući sa duhovima, te da im možda pomogne sa njihovim nezavršenim poslom. Cole to isprva odbija jer ga duhovi plaše, ali na kraju pristane.

Cole razgovara se jednim duhom, malom bolesnom djevojčicom koja je nedavno umrla, Kyrom Collins (Mischa Barton). Na njen zahtjev, on sa Malcolmom ode na njenu sahranu. Kyrin mu duh dadne kutiju sa videozapisom, kojeg Cole poslije preda njenom ocu. Na snimku se vidi Kyrina maćeha dok je namjerno razbolijeva, tako otkrivši pravi razlog njene smrti.

Naučivši živjeti sa duhovima koje vidi, Cole se počne uklapati u školi i dobije glavnu ulogu i jednom školskom komadu, kojem Malcolm prisustvuje. Doktor i pacijent se rastanu u dobrim odnosima, a Cole predloži Malcolmu da pokuša pričati sa svojom ženom dok ona spava. Cole prizna svoju tajnu majki, Lynn (Toni Collette). Mada mu Lynn isprva ne vjeruje, Cole joj dokaže svoju sposobnost, te ona u suzama prihvati istinu.

Malcolm se vrati kući, gdje nađe uspavanu ženu sa upaljenim snimkom njihovog vjenčanja. Anna u snu upita svog muža zašto ju je napustio i ispusti Malcolmov prsten, za koji on otkrije da ga on ne nosi. Sjeti se šta je Cole rekao o duhovima i shvati da ga je Vincent te noći zapravo ubio i da je svo vrijeme ne znajući bio mrtav. Zbog Coleovih nastojanja, Malcolmov nedovršeni posao - ispravljanje neuspjeha koji je doživio sa Vincentom - konačno je dovršen. Malcolm ispuni i drugi razlog zbog kojeg se vratio: da kaže svojoj ženi da ona nikad nije bila sporedna i da je voli. Pošto je završio svoj posao, slobodan je da napusti svijet živih.

Produkcija

[uredi | uredi kod]

Prema knjizi DisneyWar, zaposlenik Disneyja David Vogel pročitao je Shyamalanov scenarij i odmah ga zavolio. Bez prethodnog odobrenja svog šefa, Vogel je otkupio prava na scenarij za 2 milijuna dolara uz odredbu da ga sam Shyamalan može režirati. Disney je kasnije dao otkaz Vogelu na mjestu Predsjednika Walt Disney Pictures i on je napustio kompaniju. Navodno je Disney imao vrlo malo vjere u uspjeh filma pa je produkcijska prava prodao Spyglass Entertainmentu, a samo je 12,5% distribucijskih pristojbi zadržao za sebe.

U audio komentarima na filmu Superbad, Michael Cera je rekao da je na svoju prvu filmsku audiciju išao za ulogu Colea Seara u filmu Šesto čulo.

Donnie Wahlberg smršavio je 19,5 kilograma kako bi postigao što uvjerljiviju performansu svog lika u filmu.

Crvena boja namjerno je izostavljena iz filma i upotrijebljena je u samo nekoliko kadrova i to u onima "gdje se označuje prava eksplozija emocija"[1] i "za sve ono u stvarnom svijetu što je označeno drugim svijetom"[2]. Primjeri za to uključuju crvena vrata crkve u koja Cole ide pronaći utočište; boje balona, saga i Coleovog pulovera na rođendanskoj zabavi; šator u kojem po prvi put vidi Kyru; oznake za pojačavanje zvuka na Croweovom kasetofonu; ručka od vrata na zaključenom podrumu gdje je Malcolmov izolirani ured; majica koju nosi Anna u restoranu; haljina Kyrine majke na bdijenju; i šal omotan oko Anninog vrata dok spava u trenutku kad Malcolm shvati da je zapravo duh.

Kompletna odjeća koju Malcolm nosi tijekom filma se sastoji od svega onoga što je nosio ili dodirnuo u večeri svoje smrti, a što uključuje zimski gornji kaput, plavi pulover i različite boje istog odijela. Iako su filmaši bili izrazito oprezni u prikazivanju Malcolma tijekom filma, u sceni kad Cole kaže "Vidim mrtve ljude" kamera polako zumira Croweovo lice. U posebnim dodacima istaknuto je da su se u početku filmaši bojali da će taj trenutak otkriti kasniji kraj filma, ali su svejedno odlučili ostaviti kadar.[3]

Kritike i zarada

[uredi | uredi kod]

Film je dobio uglavnom pozitivne kritike, a na popularnoj web stranici Rotten Tomatoes film ima 85% dobrih kritika[4] dok na Metacriticu ima 64.[5]

Produkcijskih budžet filma iznosio je približno 40 milijuna dolara (plus još dodatnih 25 milijuna za izradu kopija i oglašavanje). U prvom vikendu svog prikazivanja film je zaradio 26,6 milijuna dolara i proveo sveukupno 5 tjedana za redom na prvom mjestu američkog Box-Officea. Sveukupna zarada u SAD-u iznosi 293,506,292 milijuna dolara, a u svijetu 672,806,292 milijuna dolara čime je film u travnju 2010. zasjeo na 35. mjesto najgledanijih filmova u SAD-u svih vremena.[6] U Velikoj Britaniji film se otvorio s ograničenim brojem kopija na 9 ekrana te došao na 8. mjesto u prvom vikendu, ali se ubrzo popeo na prvo mjesto nakon što je film zaigrao u 430 kina.[7][8]

Udruženje američkih scenarista SF-a i fantazije dalo je nagradu Nebula Šestom čulu za najbolji scenarij 1999. godine. Film se nalazio na 71. mjestu 100 najstrašnijih filmskih scena i to za onu kada Cole ugleda ženskog duha u svom šatoru. 2007. godine film je stavljen na 89. mjesto najboljih filmova svih vremena prema Američkom filmskom institutu.

Dijalog iz filma "Vidim mrtve ljude" postao je vrlo popularan nakon što je film došao u kina, a sama rečenica završila je na 44. mjestu 100 najboljih filmskih dijaloga u 100 godina. Sam film se također nalazi i na 60. mjestu 100 najuzbudljivijih filmova u 100 godina Američkog filmskog instituta.

Nagrade

[uredi | uredi kod]

Film Šesto čulo primio je brojne nominacije i nagrade, a kategorije su varirale od onih za najbolji film preko onih za scenarij, montažu i režiju pa sve do onih za glumačke performanse. Najviše cijenjena bila je uloga malog Haleyja Joela Osmenta koji je za svoju rolu primio nominacije u kategoriji najboljeg sporednog glumca na Oscarima[9] i Zlatnim globusima.[10] Sveukupno film Šesto čulo bio je nominiran za nagradu Oscar u šest kategorija: najbolji film, najbolja režija, najbolji originalni scenarij, najbolji sporedni glumac, najbolja sporedna glumica (Toni Collette) i najbolja montaža. Film je također nominiran za Zlatni globus i to u dvije kategorije: najbolji sporedni glumac i najbolji scenarij, ali od svih navedenih nije osvojio niti jednu nagradu.[9][11]

Film je primio tri nominacije za People's Choice Awards i osvojio sve tri, uključujući i onu za najboljeg glavnog glumca (Bruce Willis).[12] Satellite Awards nominirali su film u četiri kategorije, a film je osvojio nagradu za najbolji scenarij i montažu.[13] James Newton Howard primio je priznanje Američkog udruženja kompozitora, autora i izdavača za svoju glazbu u filmu.[14]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Producer Barry Mendel, "Rules and Clues" bonus featurette on the DVD.
  2. Screenwriter/director M. Night Shyamalan, "Rules and Clues" bonus featurette on the DVD.
  3. Producer Frank Marshall, "Rules and Clues" bonus featurette on the DVD.
  4. The Sixth Sense na Rotten Tomatoes-u (en)
  5. „The Sixth Sense. Metacritic”. Arhivirano iz originala na datum 2021-03-12. Pristupljeno 2013-10-19. 
  6. „The Sixth Sense – Box Office Data”. Pristupljeno 2008-03-09. 
  7. „United Kingdom Box Office Returns for the weekend starting 5 November 1999”. Internet Movie Database. Pristupljeno 2008-01-27. 
  8. „United Kingdom Box Office Returns for the weekend starting 12 November 1999”. Internet Movie Database. Pristupljeno 2008-01-27. 
  9. 9,0 9,1 „The Sixth Sense – 1999 Academy Awards Profile”. Box Office Mojo. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-19. Pristupljeno December 23, 2010. 
  10. „The Sixth Sense”. Hollywood Foreign Press Association. Arhivirano iz originala na datum 2006-09-29. Pristupljeno December 23, 2010. 
  11. „Awards Database”. British Academy Film Awards. Pristupljeno December 23, 2010. 
  12. „'Sixth Sense' tops People's Choice Awards”. Associated Press. Seattle Post-Intelligencer. January 10, 2000. Pristupljeno December 23, 2010. [mrtav link]
  13. „2000 4th Annual SATELLITE Awards”. International Press Academy. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-06. Pristupljeno December 23, 2010. 
  14. Don Heckman (April 27, 2000). „Howard, Donen Honored by ASCAP”. Los Angeles Times. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]