Tomizam

Tomizam je oblik teološkog i filozofskog razmišljanja koje potiče od Tome Akvinskog, kojim su se posebno koristili dominikanci, i koji je imao jak utjecaj unutar Katoličke Crkve, čak i tokom 19. vijeka. Učilište za tomizam otvoreno je 1538. godine u Santo Domingu.^[1] Nastavak tomističkog razmišljanja u 20. vijeku naziva se često novotomizam i analitički tomizam. Moderni tomizam je važan izvor za demokršćanstvo.

Tomizam ujedinjuje grčku i kršćansku teologiju.

1. Filozofski realizam: Čovjek se sastoji iz dva dijela – tijela i duše. Duša je jedinstvena za svaku osobu.
2. Moralni objektivizam: Nešto može biti moralno ispravno ili pogrešno – ne zbog Božije volje – već zbog Njegove inteligencije i bitka. Moralni objektivizam isključuje moralni subjektivizam.
3. Teleologija: Svemirom upravlja nešto što je izvan svemira.
4. Slobodna volja: Ljudski um upravlja voljom, i zato se i on može pozvati na odgovornost.
5. Uloga osjeta: Osjeti su pasivni primatelji. Um pak može, uz pomoć volje, upravljati što i na koji način, dobivamo od osjetila.
6. Empirizam: Ništa ne može postojati u umu, ako to osjeti prvo nisu doživjeli.
7. Subjektivni temelj duše: U ljudskoj duši, postoji subjektivni temelj za sve znanje.
8. Besmrtnost: Ljudska duša je po prirodi besmrtna.