Vladimir Čerkez

Vladimir Čerkez (Sarajevo, 26. studenog 1923. – 9. studenog 1990.) je bio bosansko-hercegovački i jugoslovenski revolucionar, pjesnik, pisac, pisac za djecu.

Autor je više poznatih dela partizanske lirike, među kojima su Čovjekova pjesma, Pjesma u žitu, Vojnik i cvijet.[1]

Život

[uredi | uredi kod]

Vladimir Čerkez je rođen u Sarajevu 26. 11. 1923. Četiri razreda gimnazije i tri razreda Srednje tehničke škole završio je u Sarajevu.

Bio je dobrovoljac u španskom građanskom ratu, o čemu je kasnije napisao poemu Espanja.[2]

Drugi svetski rat

[uredi | uredi kod]

Tokom drugog svetskog rata, od 1941. do 1942. godine Vladimir Čerkez je bio logoraš u Jasenovcu i Staroj Gradiški. On je, s velikim transportom građana Sarajeva, koje su tada nazivali »političkim zatvorenicima«, poslije mukotrpne vožnje u teretnim vagonima, dopremljen u Jasenovac.[3] »Židovi, dajte satove!« »Moraćete progutati, ako nešto sakrijete!« bilo je prvo što je čuo od čuvara.[4] Čerkez svjedoči kako je ujesen 1941. prilikom dolaska u jasenovački dio logora Ciglana tamo zatekao veliku skupinu Roma “zvanih Parapatići,” koji su bili “odrpani, prestravljeni, mršavi, izgladnjeli.”[5]

O ljudskim patnjama prije smrti ne mogu nam reći ništa oni čije kosti leže sabijene pod zemljom na gubilištima logora. Umjesto njih, reći ćemo nešto mi koji smo preživjeli jasenovački pakao.[6]

– Vladimir Čerkez, Riječi o ljudskoj patnji

Nakon logora, otišao je u partizane i bio instruktor u agit-propu u više partizanskih odreda.

Period SFRJ

[uredi | uredi kod]

Od 1947. do 1952. u Sarajevu je uređivao list Oslobođenje, te književne časopise Zoru i Život. Od 1971. je savjetnik Skupštine SR BiH.

Stvaralaštvo

[uredi | uredi kod]

Prvu pjesmu Braniocima Barcelone objavio je 1939. u listu Snaga. U partizanskim biltenima i listovima javljao se pjesmama i aktovkama. Nakon rata bavio se književnim i publicističkim radom te objavljivao u Stvaranju, Republici, Životu, Književnosti, Kolu, Delu, Letopisu Matice srpske, Mogućnostima, Mostu, Književnim novinama, Odjeku, Forumu i dr. Jedan je od najplodnijih pisaca u BiH. Pisao je ljubavnu i domoljubnu liriku, nastavio estradnim i revolucionarnim pjesničkim ispovijedima, te dodirnuo i neke probleme svakodnevnice. Objavio je više knjiga žanrovske proze za djecu i omladinu s temama iz rata. Autor je više poučnih knjižica za djecu. Pisao je i drame, a neke su i izvođene. Njegove su pjesme uvrštene u više antologija svjetske poezije. Prevodio je rusku liriku, od Puškina do suvremenika. Bavio se i slikarstvom, a triput je samostalno izlagao u Sarajevu (1964, 1965, 1966).[7][8]

Djela

[uredi | uredi kod]
  • Na livadama (pjesme, 1948.)
  • Zastave Krajine (poema, 1949.)
  • Majska lirika (pjesme, 1949.)
  • Ruže u oluji (pjesme, 1951.)
  • Cvijeće (pjesme, 1952.)
  • Poema o ljubavi 1953.)
  • Špijuni (drama, 1955.)
  • Dječja knjiga (stihovi, 1955.)
  • Bez povratka (kronika, 1955.)
  • 12 knjižica za djecu (stihovi, 1956.)
  • Krv i ćudnje (pjesme, 1958.)
  • Sunce u dimu (roman, 1958.)
  • Žuti zarobljenik (bajke, 1957.)
  • Arena (roman, 1961.)
  • Bajke (stihovi, 1964.)
  • Doba zrenja ( pjesme, 1965.)
  • Orlovi i vuci (roman, 1965.)
  • Vino voća iz mog vrča (pjesme, 1967.)
  • Breza među rovovima (roman, 1969.)
  • Stihovi (izbor, 1969.)
  • Svemir (poeme, 1971.)
  • San i život (pripovijetke, 1971.)
  • Hrabri vojnik Cvitan (roman, 1971.)
  • Zajedništvo/pojam i suština (separat, 1973.)
  • Lenjin o umjetnosti, umjetnost o Lenjinu (1974.)
  • Sunčana zemlja (poeme, 1975.)
  • Sjaj života, sjena smrti (pripovijetke, 1977.)
  • Zemlja sunca (poeme, 1979.)
  • Zlato iz stijene (pjesme, 1981.)
  • Noć strepnje (drama, 1982.)
  • Espanja (poema, 1983.)
  • Brojevi i ljudi (poeme, 1984.)

Nagrade

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]