Arpadovići

Arpadovići^[1] su ugarska dinastija. Vladali su Ugarsko-Hrvatskim kraljevstvom do 1301. Dinastija je dobila ime po vojvodi Arpadu (890 - 917). Pod vodstvom Arpada Ugri (Mađari) su se spustili od Pruta, Dnjestra i Buga u Panonsku niziju. Nisu uspjeli da se probiju dalje na zapad, pa su se okrenuli prema jugu prema Hrvatskoj i Dalmaciji. Kralj Koloman je uspio da zavlada kontinentalnom Hrvatskom 1102. i Dalmacijom 1107, nakon čeka je donio Pacta Conventu.

Arpadovići su često imali sukobe sa hrvatskim plemstvom, ali i sa Bizantom i Venecijom. Sa Bizantom Arpadovići su ratovali zbog Bosne i Srijema. Sistemom darovnica Arpadovići iscrpili kraljevsku moć, tako da je vlast u zemlji prešla u ruke krupnih velmoža. U Hrvatskoj se ističu knezovi Krčki, Bribirski (Šubići), Gusići, Babonići i drugi. Krajem 13. vijeka vladavina Arpadovića pretvorila se u rasulo. Smrću posljednjeg Arpadovića Andrije III Mlečanina 1301. završava se linija ove dinastije na ugarsko-hrvatskom prijestolju. Arpadoviće na ugarskom prijestolju mijenjaju Anžuvinci.

• Stjepan I Sveti (997-1038)
• Ladislav (1077 - 1095)
• Koloman (1095 - 1116)
• Stjepan II (1116 - 1131)
• Bela II (1131 - 1141)
• Gejza III (1141 - 1162)
• Ladislav II (1162 - 1163)
• Stjepan III (1172 - 1196)
• Emerik (1196 - 1204)
• Andrija II (1205 - 1235)
• Bela IV (1235 - 1270)
• Stjepan IV (1270 - 1272)
• Ladislav Kumanac (1272 - 1290)
• Andrija III Mlečanin (1290 - 1301).

• Spisak ugarskih kraljeva
• Historija Hrvatske

Commons ima datoteke na temu: Arpadovići