Giampiero Boniperti

Giampiero Boniperti
Giampiero Boniperti
Lični podaci
Puno ime	Giampiero Boniperti
Datum rođenja	4. juli 1928 (96 godina)
Mjesto rođenja	Barengo, Italija
Visina	175 cm
Pozicija	Napadač, desni vezni
Datum i mjesto debija	2. marta 1947. protiv AC Milana, Serie A
Profesionalni klubovi*
	Nacionalna reprezentacija**
	* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.; * Posljednji put ažurirano: 9. 9. 2012..

Giampiero Boniperti (4. jul 1928 — 18. jun 2021)) bivši je italijanski nogometaš i reprezentativac. Rođen je 4. jula 1928. u Barengu, malom mjestu u regiji Piemont. Cijelu igračku karijeru proveo je igrajući za italijanski Juventus između 1946. i 1961. Nakon okončanja karijere bio je predsjednik Juventusa i zastupnik u Evropskom parlamentu.

Sa 182 gola u svim takmičenjima skoro 45 godina bio je najbolji strijelac Juventusa sve dok Alessandro Del Piero (koga je sam Boniperti doveo u klub za vrijeme svog mandata kao predsjednika) nije oborio njegov rekord 10. januara 2006. Del Piero je oborio i Bonipertijev rekord po broju nastupa u Serie A (444) 14. februara 2010.

Jedanaesti je strijelac Serie A svih vremena, a Pele ga je uvrstio u svoj spisak 125 najboljih živućih igrača u martu 2004.

Karijera

Boniperti je kao već afirmirani omladinac potpisao za Juventus u 11. godini.

Za prvi tim debitira 2. marta 1947. u utakmici Serie A protiv Milana kad ulazi s klupe (Milan je pobijedio 2-1). Prvi gol postiže Sampdoriji i te sezone u 6 mečeva postiže 5 golova. Juventus tu sezonu završava na 2. mjestu iza gradskog rivala Torina.

Iako je počeo kao napadač, često je igrao i kao desni krilni igrač. U drugoj sezoni, kao 20-godišnjak, s impozantnih 27 golova osvaja titulu najboljeg strijelca lige. U sezoni 1949/50. prvi put osvaja scudetto.

Pred sezonu 1957/58. Juventus dovodi dvojicu sjajnih igrača, Johna Charlesa i Omara Sívorija. S njima je Boniperti je činio "magični trio" koji je u naredne 4 sezone odveo Juventus do 3 scudetta i 2 trofeja Kupa Italije. Od 1954. pa do kraja karijere bio je kapiten ekipe.

Već u svojoj prvoj seniorskoj sezoni pozvan je u nacionalni tim. Debitirao je u velikom porazu od Austrije od 5-1. Dvije godine kasnije postiže debitantski gol u dresu Azzura za pobjedu od 3-1 upravo protiv Austrije. Igrao je na svjetskim prvenstvima 1950. i 1954. U 38 nastupa (u kojima je 24 puta bio kapiten) postigao je 8 golova. Ipak, nije imao zapaženu međunarodnu karijeru.