Pierluigi Collina

Pierluigi Collina
Lični podaci
Datum rođenja	13. februar 1960.
Mjesto rođenja	Bologna, Italija
Nacionalnost	Italijan
Državljanstvo	Italijansko
Ostala zanimanja	Finansijski savjetnik
Domaći
Godine Liga Uloga 1988–1991. Serie C2 Sudija 1988–1991. Serie C1 Sudija 1991–2005. Serie B Sudija 1991–2005. Serie A Sudija
Internacionalno
Godine Konfederacija Uloga 1994–2005. UEFA i FIFA Sudija

Pierluigi Collina nekadašnji je italijanski nogometni sudija. Šest puta uzastopno proglašavan je FIFA-inim "najboljim sudijom godine" i mnogi ga smatraju najboljim sudijom svih vremena.^[1]

I dalje je uključen u nogomet kao neplaćeni konsultant pri Italijanskoj asocijaciji nogometnih sudija (AIA), član Sudijskog odbora UEFA-e i predsjedavajući Sudijskog odbora FIFA-e.

Rođen je u Bologni, gdje je pohađao i univerzitet, diplomiravši iz ekonomije 1984. U tinejdžerskim godinama igrao je kao stoper za jedan lokalni tim, ali je 1977. na nagovor odlučio pohađati kurs za sudije, gdje je otkriveno da ima naročitu sposobnost za taj posao. U roku tri godine sudio je utakmice najvišeg regionalnog nivoa, odsluživši uporedo i obavezni vojni rok. Godine 1988. napredovao je do treće lige (Serie C1 i Serie C2) brže nego što je normalno. Nakon tri sezone promoviran je da sudi utakmice u Seriji B i Seriji A.

Otprilike u to vrijeme obolio je od teškog oblika alopecije, trajno ostavši bez kose, brade i obrva, što mu je dalo njegov prepoznatljiv ćelavi izgled te donijelo nadimak Kojak.

Godine 1995, nakon što je odsudio 43 utakmice u Seriji A, FIFA ga je uvrstila na svoj spisak sudija. Na Olimpijskim igrama 1996. dodijeljeno mu je da sudi pet utakmica, uključujući i finale između Nigerije i Argentine. Sudio je i finale Lige prvaka 1999. između Manchester Uniteda i Bayerna; tu utakmicu naveo je kao onu koju najviše pamti zbog navijačke buke na kraju, koju je opisao kao "lavlju riku".^[2]

U junu 2002. dosegao je vrhunac karijere kada je izabran da sudi finale Svjetskog prvenstva između Brazila i Njemačke. Prije utakmice njemački golman Oliver Kahn rekao je za Irish Times: "Collina je sudija svjetske klase, u to nema sumnje, ali on ne donosi sreću, zar ne?", aludirajući na dvije prethodne važnije utakmice u kojima je igrao Kahn: spomenuto finale Lige prvaka 1999. i visok poraz Njemačke kod kuće od Engleske (1:5) u septembru 2001.^[3] Kahnova sreća nije se promijenila ni u ovom finalu i njegov tim poražen je s 2:0.

Sudio je i finale Kupa UEFA 2004. između Valencije i Marseillea. Njegovo posljednje veliko međunarodno takmičenje bilo je Evropsko prvenstvo iste godine, s obzirom na to da je u februaru 2005. dosegao FIFA-inu dobnu granicu za sudije. Posljednja reprezentativna utakmica bila mu je Portugal – Slovačka, odigrana u Lisabonu u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2006.

Nogometni savez Italije podigao je dobnu granicu za povlačenje na 46 godina kako bi Collina mogao suditi još jednu sezonu. Međutim, početkom augusta 2005. nastao je spor između nacionalnog saveza i Colline kad je on odlučio potpisati sponzorski ugovor s Opelom (također reklamirajući Vauxhall Motors u Ujedinjenom Kraljevstvu – oboje tada u vlasništvu General Motorsa). Budući da je Opel bio sponzor i AC Milana, ugovor je shvaćen kao sukob interesa te Collini nije bilo dozvoljeno suditi utakmice najvišeg ranga u Italiji.

Kao odgovor na to, Collina je dao otkaz, čime mu je karijera praktično okončana. Asocijacija italijanskih nogometnih sudija tada je pokušala odbiti njegov otkaz, ali je on ustrajao na odluci da se povuče. Doduše, sudio je humanitarne utakmice u okviru programa Soccer Aid u maju 2006. i septembru 2008. U potonjoj je doživio nezgodan pad i iznesen je na nosilima nakon 21 minute igre. Također je sudio prvo poluvrijeme Soccer Aid utakmice 6. juna 2010.

Njegova posljednja takmičarska utakmica bila je Everton – Villarreal, odigrana 24. augusta 2005. u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Uskoro potom objavio je da se povlači.

Izazvao je bijes Luciana Moggija, izvršnog direktora Juventusa i glavnog poticatelja italijanskog nogometnog skandala 2006. Collina je bio jedan od sudija koje je Moggi pokušao dati kazniti zbog odluka donesenih protiv Juventusa. U presretnutom telefonskom razgovoru Moggi je tvrdio da su Collina i njegov kolega Roberto Rosetti previše "objektivni" i da ih treba "kazniti" zbog toga.^[4][5] Kao rezultat toga, on i Rosetti bili su dvojica od malobrojnih sudija koji su iz tog skandala izašli neokaljani.

U septembru 2005. njegovo lahko prepoznatljivo lice (ljubiteljima nogometa) dovelo je do toga da se pojavi u reklami za Vauxhall Vectru, koja je emitirana tokom Svjetskog prvenstva 2006. u Ujedinjenom Kraljevstvu. Također se pojavio u reklamama za MasterCard i Adidas tokom istog prvenstva.

Iako je blisko povezan s nogometom, njegov omiljeni sportski klub jest onaj košarkaški; doživotni je navijač Fortituda iz Bologne.^[6] Dana 25. januara 2010. učestvovao je u posebnoj utakmici za podršku žrtvama zemljotresa u Haitiju između "Prijatelja Zidanea i Ronalda" i ekipe Benfike u Lisabonu.^[7][8]

Collina je šef sudija Nogometnog saveza Ukrajine od 2010.^[9] Njegov rad na toj poziciji kritiziraju nacionalne sudije, koje ne odobravaju njegov nedostatak angažmana u ukrajinskom nogometu (u Ukrajini ne provodi više od dvije sedmice godišnje) i moguću toleranciju prema korupciji u Savezu.^[10]

Bio je uključen u uvođenje i evaluaciju sistema VAR za Svjetsko prvenstvo 2018. Tokom turnira naglasio je efikasnost sistema^[11] i kasnije pozitivno komentirao njegovu primjenu.^[12]

Godine 1988. Collina je upoznao svoju buduću suprugu Giannu u Versiliji. Nakon što su živjeli zajedno gotovo od njihovog susreta, preselili su se u obalni gradić Viareggio. U braku su dobili dvije kćerke. Godine 2003. objavio je autobiografiju Moja pravila igre (Le Mie Regole del Gioco). U augustu 2005, nakon penzionisanja, koncentrirao se na vlastiti posao, kao finansijski savjetnik. Danas živi u Forte dei Marmiju.^[13]

Nakon što je sudio utakmicu drugog kola na Svjetskom prvenstvu 2002. između Japana i Turske, postao je poznat u Japanu te se pojavio u televizijskoj reklami za zamrznute takojaki proizvode. Također je vrlo popularan u Turskoj jer nijedan turski tim, nacionalni ili klub, nije izgubio utakmicu kad je on sudio.^[14]

U julu 2002. pojavio se u animiranoj formi u spotu Georgea Michaela "Shoot the Dog".^[15]

Izabran je za lice na naslovnicama nogometnih videoigara Pro Evolution Soccer 3 i Pro Evolution Soccer 4, pojavivši se uz zemljaka Francesca Tottija i Thierryja Henryja na potonjoj. To je bilo neobično s obzirom na to da su nogometne videoigre gotovo isključivo prikazivale samo igrače i trenere na naslovnicama, a on se nije pojavljivao ni u jednoj. Osim toga, pojavio se kao sudija koji se "ne može zaključati" u konkurentskoj igri EA Sportsa FIFA Football 2005, objavljenoj malo prije PES-a 4.

Osim spomenute reklame za Vauxhall Vectru, 2006. pojavio se u reklamama za srbijansko MB pivo te turski GSM operater Ariju, zbog svoje popularnosti u Turskoj.

• IFFHS najbolji svjetski sudija: 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003.^[16][17]
• IFFHS najbolji svjetski sudija svih vremena (1987–2020)^[18]
• Počasne akademske titule:^[19] doktor nauka (2004), dodijeljena od Univerziteta u Hullu "za njegov doprinos svijetu sporta"
• Sudija godine u Seriji A: 1997, 1998, 2000, 2002, 2003, 2004, 2005.
• Kuća slavnih italijanskog nogometa: 2011.^[20]

Datum	Stadion	Grad	Faza	Utakmica	Ref.
13. 6. 1998.	Stade de France	Saint-Denis	Grupna faza	Nizozemska – Belgija	[1]
24. 6. 1998.	"Félix-Bollaert"	Lens		Francuska – Danska	[2]
7. 6. 2002.	Sapporo Dome	Sapporo	Grupna faza	Argentina – Engleska	[3]
18. 6. 2002.	"Miyagi"	Miyagi	Osmina finala	Japan – Turska	[4]
30. 6. 2002.	Međunarodni stadion	Yokohama	Finale	Brazil – Njemačka	[5]

Datum	Stadion	Grad	Faza	Utakmica	Ref.
11. 6. 2000.	ArenA	Amsterdam	Grupna faza	Nizozemska – Češka	[6]
17. 6. 2000.	Stade du Pays	Charleroi		Engleska – Njemačka	[7]
25. 6. 2000.	"Jan Breydel"	Brugge	Četvrtfinale	Španija – Francuska	[8]
12. 6. 2004.	"Dragão"	Porto	Grupna faza	Portugal – Grčka	[9]
21. 6. 2004.	"Luz"	Lisabon		Hrvatska – Engleska	[10]
1. 7. 2004.	"Dragão"	Porto	Polufinale	Grčka – Češka	[11]

Datum	Stadion	Grad	Faza	Utakmica	Ref.
20. 7. 1996.	"Camping World"	Orlando	Grupna faza	Španija – Saudijska Arabija	[12]Arhivirano 30. 6. 2013. na Wayback Machine
23. 7. 1996.				Nigerija – Japan	[13]Arhivirano 22. 2. 2014. na Wayback Machine
27. 7. 1996.	"Orange Bowl"	Miami	Četvrtfinale	Portugal – Francuska	[14]Arhivirano 22. 2. 2014. na Wayback Machine
3. 8. 1996.	"Sanford"	Athens	Finale	Nigerija – Argentina	[15]Arhivirano 29. 10. 2013. na Wayback Machine

• Profil na transfermarkt.de (de)
• Profil na mondefootball.fr (fr)