MYO1A

MYO1A
Identifikatori
Aliasi	MYO1A
Vanjski ID-jevi	OMIM: 601478 MGI: 107732 HomoloGene: 21113 GeneCards: MYO1A
Lokacija gena (čovjek)
Hrom.	Hromosom 12 (čovjek)
Kraj	57,051,198 bp
Lokacija gena (miš)
Hrom.	Hromosom 10 (miš)
Kraj	127,556,809 bp
Obrazac RNK ekspresije
	Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija	• nucleotide binding; • actin binding; • actin filament binding; • cytoskeletal motor activity; • calmodulin binding; • ATP binding; • microtubule motor activity; • microtubule binding;
Ćelijska komponenta	• filamentous actin; • brush border; • citoplazma; • cortical actin cytoskeleton; • microvillus; • apical plasma membrane; • basal plasma membrane; • plasma membrane raft; • myosin complex; • basolateral plasma membrane; • lateral plasma membrane;
Biološki proces	• sluh; • microvillus assembly; • cell projection organization; • vesicle localization; • microtubule-based movement;
	Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
	4640
	432516
	ENSG00000166866
	ENSMUSG00000025401
	Q9UBC5
	O88329
	NM_001256041; NM_005379
	NM_001081219
	NP_001242970; NP_005370
	NP_001074688
	Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek	Pogledaj/uredi – miš

Miozin IA ili MYO1A je protein koji je kodiran istoimenim genom, koji se kod ljudi nalazi na kratkom kraku hromosoma 12. Protein kodiran ovim genom prema funkciji pripada motornim proteinima, miozinima. Protein ima mjesto vezanja za adenozin-trifosfat, nukleotide, molekule aktina i kalmodulina.^[5]

D'Adamo et al. (2003.) mapirali su novi lokus autosomno dominantne nesindromske gluhoće, koji su označili kao DFNA48, u hromosom 12, sekvenca q13-q14 , proučavanjem povezanosti u velikoj višegeneracijskoj italijanskoj porodici. Maksimalna ocjena loda od 3,31 postignuta je markerom D12S83.^[6]

Klinička obilježja

D'Adamo et al. (2003.) izvijestili su o velikoj višegeneracijskoj italijanskoj porodici sa Sardinije u kojoj je 22 člana, u dobi od osam do 83 godine, imalo nesindromski gubitak sluha. Pacijenti su imali postlingvalno, sporo progresivno, bilateralno i simetrično senzorinervno oštećenje sluha, za koje se činilo da je potpuno penetrantno. Dob na početku varirala je od prve do treće decenije. Stepen gluhoće kretao se od umjerene do teške.

Nasljeđivanje

Obrazac prenošenja nesindromskog gubitka sluha u italijanskoj porodici koji su prijavili D'Adamo et al. (2003) bilo je u skladu s autosomno dominantnim nasljeđivanjem.

Molekulska genetika

Donaudy et al. (2003) pregledali su gen MYO1A , koji se mapira unutar lokusa DFNA48, na mutacije kod pacijenata iz velike italijanske porodice o kojima su izvijestili D'Adamo et al. (2003) i nisu identificirali mutaciju u kodirajućoj regiji ili granici egzonsko-intronskog gena.^[7]

Ciljanim slijedećim sekvenciranjem 66 gena gluhoće u 109 pacijenata s autosomno dominantnim nesindromskim gubitkom sluha, Eisenberger et al (2014) identificirali su dvija nove nonsens mutacije i jednu poznatu nonsens varijantu u genu MYO1A, koja je osporila nalaze Donaudyja et al (2003).^[8] Varijante su identifikovane u heterozigotnom stanju, ne samo kod indeksnih pacijenata, već i kod neizlečenih srodnika. Čak je otkriveno da je jedna zdrava osoba homozigotna za jednu od nonses mutacija. U potrazi za genomskim bazama podataka, otkrili su da je većina od 10 prijavljenih varijanti MYO1A u pacijenata s nesindromskim gubitkom sluha dokumentirala učestalost alela, pri čemu ih je četiri iznad granične vrijednosti MAF-a od 0,1% u najmanje jednoj bazi podataka. Također su primijetili da Myo1a nokaut-miševa nema nikakvu otvorenu patologiju sluha ili ravnoteže. Autori su predložili da MYO1A nije potreban za pravilnu percepciju zvuka.

Historija

Donaudy et al. (2003) pregledali su gen MYO1A na mutacije u 230 pacijenata sa oštećenim sluhom. Identificirali su nonsens mutaciju, inserciju trinukleotida i šest misens mutacija kod osam nepovezanih pacijenata iz središnje i južne Italije, pogođenih senzorinervnim bilateralnim gubitkom sluha različitog stupnja, obično u rasponu od umjerenog do ozbiljnog, ali nikad dubokog.

Aminokiselinska sekvenca

Dužina polipeptidnog lanca je 1.043 aminokiseline, a molekulska težina 118.401 Da.^[9]

10	20	30	40	50
MPLLEGSVGV	EDLVLLEPLV	EESLLKNLQL	RYENKEIYTY	IGNVVISVNP
YQQLPIYGPE	FIAKYQDYTF	YELKPHIYAL	ANVAYQSLRD	RDRDQCILIT
GESGSGKTEA	SKLVMSYVAA	VCGKGEQVNS	VKEQLLQSNP	VLEAFGNAKT
IRNNNSSRFG	KYMDIEFDFK	GSPLGGVITN	YLLEKSRLVK	QLKGERNFHI
FYQLLAGADE	QLLKALKLER	DTTGYAYLNH	EVSRVDGMDD	ASSFRAVQSA
MAVIGFSEEE	IRQVLEVTSM	VLKLGNVLVA	DEFQASGIPA	SGIRDGRGVR
EIGEMVGLNS	EEVERALCSR	TMETAKEKVV	TALNVMQAQY	ARDALAKNIY
SRLFDWIVNR	INESIKVGIG	EKKKVMGVLD	IYGFEILEDN	SFEQFVINYC
NEKLQQVFIE	MTLKEEQEEY	KREGIPWTKV	DYFDNGIICK	LIEHNQRGIL
AMLDEECLRP	GVVSDSTFLA	KLNQLFSKHG	HYESKVTQNA	QRQYDHTMGL
SCFRICHYAG	KVTYNVTSFI	DKNNDLLFRD	LLQAMWKAQH	PLLRSLFPEG
NPKQASLKRP	PTAGAQFKSS	VAILMKNLYS	KSPNYIRCIK	PNEHQQRGQF
SSDLVATQAR	YLGLLENVRV	RRAGYAHRQG	YGPFLERYRL	LSRSTWPHWN
GGDREGVEKV	LGELSMSSGE	LAFGKTKIFI	RSPKTLFYLE	EQRRLRLQQL
ATLIQKIYRG	WRCRTHYQLM	RKSQILISSW	FRGNMQKKCY	GKIKASVLLI
QAFVRGWKAR	KNYRKYFRSE	AALTLADFIY	KSMVQKFLLG	LKNNLPSTNV
LDKTWPAAPY	KCLSTANQEL	QQLFYQWKCK	RFRDQLSPKQ	VEILREKLCA
SELFKGKKAS	YPQSVPIPFC	GDYIGLQGNP	KLQKLKGGEE	GPVLMAEAVK
KVNRGNGKTS	SRILLLTKGH	VILTDTKKSQ	AKIVIGLDNV	AGVSVTSLKD
GLFSLHLSEM	SSVGSKGDFL	LVSEHVIELL	TKMYRAVLDA	TQRQLTVTVT
EKFSVRFKEN	SVAVKVVQGP	AGGDNSKLRY	KKKGSHCLEV	TVQ

Simboli

C: Cistein
D: Asparaginska kiselina
E: Glutaminska kiselina
F: Fenilalanin
G: Glicin
H: Histidin
I: Izoleucin
K: Lizin
L: Leucin
M: Metionin
N: Asparagin
P: Prolin
Q: Glutamin
R: Arginin
S: Serin
T: Treonin
V: Valin
W: Triptofan
Y: Tirozin

Reference

^ ^a ^b ^c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000166866 - Ensembl, maj 2017
^ ^a ^b ^c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000025401 - Ensembl, maj 2017
^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
^ "HUGO Gene Nomenclature Commitee, HGNC:7595". Pristupljeno 11. 9. 2017.^{[mrtav link]}
^ D'Adamo, P., Pinna, M., Capobianco, S., Cesarini, A., D'Eustacchio, A., Fogu, P., Carella, M., Seri, M., Gasparini, P. A novel autosomal dominant non-syndromic deafness locus (DFNA48) maps to 12q13-q14 in a large Italian family. Hum. Genet. 112: 319-320, 2003. PubMed: 12596055
^ Donaudy, F., Ferrara, A., Esposito, L., Hertzano, R., Ben-David, O., Bell, R. E., Melchionda, S., Zelante, L., Avraham, K. B., Gasparini, P. Multiple mutations of MYO1A, a cochlear-expressed gene, in sensorineural hearing loss. Am. J. Hum. Genet. 72: 1571-1577, 2003. PubMed: 12736868
^ Eisenberger, T., Di Donato, N., Baig, S. M., Neuhaus, C., Beyer, A., Decker, E., Murbe, D., Decker, C., Bergmann, C., Bolz, H. J. Targeted and genomewide NGS data disqualify mutations in mYO1A, the 'DFNA48 gene,' as a cause of deafness. Hum. Mutat. 35: 565-579, 2014. PubMed: 24616153
^ "UniProt, Q9UBC5". Pristupljeno 12. 8. 2021.

Dopunska literatura

Li W., Wang J., Coluccio L.M., Matsudaira P., Grand R.J. (2000). "Brush border myosin I (BBMI): a basally localized transcript in human jejunal enterocytes". J. Histochem. Cytochem. 48: 89–94.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link) PubMed doi:10.1177/002215540004800109
Skowron J.F., Bement W.M., Mooseker M.S. (1998). "Human brush border myosin-I and myosin-Ic expression in human intestine and Caco-2BBe cells". Cell Motil. Cytoskeleton. 41: 308–324.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link) PubMed doi:10.1002/(SICI)1097-0169(1998)41:4<308::AID-CM4>3.3.CO;2-A
"The status, quality, and expansion of the NIH full-length cDNA project: the Mammalian Gene Collection (MGC)". Genome Res. 14: 2121–2127. 2004. PubMed doi:10.1101/gr.2596504

Vanjski linkovi

	Portal Biologija
	Portal Hemija

[refGRCh38Ensembl-1] GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000166866 - Ensembl, maj 2017

[refGRCm38Ensembl-2] GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000025401 - Ensembl, maj 2017

[3] "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.

[4] "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.

[HGNC-5] "HUGO Gene Nomenclature Commitee, HGNC:7595". Pristupljeno 11. 9. 2017.^{[mrtav link]}

[6] D'Adamo, P., Pinna, M., Capobianco, S., Cesarini, A., D'Eustacchio, A., Fogu, P., Carella, M., Seri, M., Gasparini, P. A novel autosomal dominant non-syndromic deafness locus (DFNA48) maps to 12q13-q14 in a large Italian family. Hum. Genet. 112: 319-320, 2003. PubMed: 12596055

[7] Donaudy, F., Ferrara, A., Esposito, L., Hertzano, R., Ben-David, O., Bell, R. E., Melchionda, S., Zelante, L., Avraham, K. B., Gasparini, P. Multiple mutations of MYO1A, a cochlear-expressed gene, in sensorineural hearing loss. Am. J. Hum. Genet. 72: 1571-1577, 2003. PubMed: 12736868

[8] Eisenberger, T., Di Donato, N., Baig, S. M., Neuhaus, C., Beyer, A., Decker, E., Murbe, D., Decker, C., Bergmann, C., Bolz, H. J. Targeted and genomewide NGS data disqualify mutations in mYO1A, the 'DFNA48 gene,' as a cause of deafness. Hum. Mutat. 35: 565-579, 2014. PubMed: 24616153

[UniProt-9] "UniProt, Q9UBC5". Pristupljeno 12. 8. 2021.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]