Grčki alfabet

Grčki alfabet najstarije je pismo koje se danas još upotrebljava.^[1] Rabi se za označavanje kutova u matematici. Ima 24 slova. Njime su pisana velika djela starine, od Platona i Aristotela do biblijskog Novog zavjeta. Nastaje u prvoj četvrtini 8. st. prije Krista i razvio se od feničkog pisma pri čemu su Grci od Feničana preuzeli znak i zvuk za dvadeset dva slova, dok su ih još šest s vremenom sami stvorili prilagođavajući fenički sustav pisanja svome jeziku.

Izgovor je prikazan transkripcijom i transliteracijom u međunarodnu fonetsku abecedu.

Slovo	Ime			Glas		Latinička transkripcija		Feničko slovo
	starogrčko	novogrčko		starogrčki	novogrčki	starogrčki	novogrčki
Α α	ἄλφα	άλφα	alfa	[a] [aː]	[a]	a	a	alef
Β β	βῆτα	βήτα	beta	[b]	[v]	b	v	bet
Γ γ	γάμμα	γάμμα	gama	[g]	[ʝ], [ɣ]	g	gh, g	gimel
Δ δ	δέλτα	δέλτα	delta	[d]	[ð]	d	dh, d	dalet
Ε ε	εἶ, ἒ ψιλόν	έψιλον	epsilon	[e]	[e̞]	e	e	he
Ζ ζ	ζῆτα	ζήτα	zeta	[zd], [zː]	[z]	z	z	zajin
Η η	ἦτα	ήτα	eta	[ɛː] ([h])	[i]	e, ē	i	het
Θ θ	θῆτα	θήτα	theta	[tʰ]	[θ]	th	th	tet
Ι ι	ἰῶτα	ιώτα	jota	[i], [iː]	[i], [j]	i, ī	i	jod
Κ κ	κάππα	κάππα	kapa	[k]	[k], [c]	k	k	kaf
Λ λ	λάβδα, λάμβδα	λάμδα	lambda	[l]	[l]	l	l	lamed
Μ μ	μῦ	μι	mi	[m]	[m]	m	m	mem
Ν ν	νῦ	νι	ni	[n]	[n]	n	n	nun
Ξ ξ	ξεῖ, ξῖ	ξι	ksi	[ks]	[ks]	ks	ks	sameh
Ο ο	οὖ, ὂ μικρόν	όμικρον	omikron	[o]	[o̞]	o, ŏ	o	ajin
Π π	πεῖ, πῖ	πι	pi	[p]	[p]	p	p	pe
Ρ ρ	ῥῶ	ρω	ro	[r], [r̥]	[ɾ]	r	r	reš
Σ σ, ς	σῖγμα	σίγμα	sigma	[s]	[s]	s	s	šin
Τ τ	ταῦ	ταυ	tau	[t]	[t]	t	t	tav
Υ υ	ὗ, ὓ ψιλόν	ύψιλον	ipsilon	[u], [y], [yː]	[i]	u, y	y	vav
Φ φ	φεῖ, φῖ	φι	fi	[pʰ]	[f]	ph, f	f
Χ χ	χεῖ, χῖ	χι	hi	[kʰ], [ks]	[ç], [x]	kh, ks	h
Ψ ψ	ψεῖ, ψῖ	ψι	psi	[ps]	[ps]	ps	ps
Ω ω	ὦ, ὦ μέγα	ωμέγα	omega	[ɔː]	[o̞]	o, ō	o	ajin

Slovo	Feničko slovo	Ime			Latinička transkripcija	Glas
		latinica	starogrčko	novogrčko
Ϛ ϛ[2]	vav	stigma	―	στίγμα	st	[st]
Ϙ ϙ,[3] Ϟ ϟ[4]	kof	kopa	ϙόππα	κόππα	k	[k]
Ͳ ͳ,[5] Ϡ ϡ[6]	cade	sampi	―	σαμπῖ	ss	[sː], [ks], [ts]

Slovo	Feničko slovo	Ime			Latinička transkripcija	Glas
		latinica	starogrčko	novogrčko
Ϝ ϝ,[7] Ͷ ͷ[8]	vav	digama	ϝαῦ	δίγαμμα	w	[w]
Ͱ ͱ[9]	het	heta	ἧτα	ήτα	h	[h]
Ϻ ϻ[10]	cade	san	ϻάν	σάν	s	[s]
Ϸ ϸ[11]	cade	šo	―	―	sh	[ʃ]

Podrobniji članak o temi: Grčki pravopis

U antičkom grčkom postojale su mnogobrojne oznake kojima su se označavali naglasci, spiritus i hijat samoglasnika.

Spiritus dobivaju samoglasnici i ρ na početku riječi, primjerice ὑγρός 'mokar'. Postoje dvije vrste spiritusa: spiritus asper (oštri hak) i spiritus lenis (tihi hak). Spiritus asper (◌̔) izgovara se kao /h/, primjerice Ἑωσφόρος, dok se spiritus lenis (◌̓) uopće ne izgovara, na primjer αἰνέω. Početno ρ uvijek ima spiritus asper, na primjer ῥάχῐς. Spiritus se stavlja na malo i veliko slovo. Kod dvoglasa samo drugi vokal dobiva spiritus.

Postoje tri naglaska: akut (◌́), cirkumfleks (◌̃) i gravis (◌̀). Samo se akut i cirkumfleks pojavljuju na prvome slogu. Naglasci se na samoglasnicima i dvoglasima bilježe jednako kao i hakovi. Stavljaju se na malo i veliko slovo, a kod dvoglasa drugi vokal dobiva oznaku naglaska.

Hijat se označavao dijerezom (◌̈). Ona označava da se dva samoglasnika jedan uz drugi izgovaraju odvojeno, a ne kao dvoglas.

Kada su naglasak i hak na istome slovu, akut se bilježi desno od haka, a cirkumfleks iznad njega, primjerice Ὦτος. Ako su na istom slovu naglasak i trema, naglasak se piše između točkica treme. Primjer je Ἀΐδης.^[12]

Moderni grčki ima samo oznaku za naglasak (◌́) i za hijat ili dvoglas (◌̈). Dijereza danas označava ili hijat ili dvoglas jer su se antički dvoglasi izgubili i postali jednostavni samoglasnici iako se još uvijek zapisuju kao dvoglasi, to jest riječ je o digrafima koji označavaju jednostavne samoglasnike: παϊδάκια (/paiðaca/) ima dvoglas, ali παιδάκια (/peˈðaca/) ima jednostavan samoglasnik koji se zapisuje kao dva. Dijereza nije potrebna kad je dvoglasu naglasak označen na prvome slogu: γάιδαρος se izgovara s dvoglasom /ai/, a ne samoglasnikom /e/. Naglasak slijedi ista pravila kao i u politonskom pismu antičkog grčkog pa se u digrafa postavlja na drugi samoglasnik, ali, kao što se vidi iz prethodnoga primjera, ako je riječ o dvoglasu, ide na prvi.

Pravila su dakle:

• ako je dvoglas naglašen, onda je prvi samoglasnik označen za naglasak, a drugi ne prima dijerezu
• ako dvoglas nije naglašen, dijereza je potrebna samo ako dvoglas izgleda kao neki od digrafa.^[13]

Dvije se oznake mogu i kombinirati: ταΐζω (/taˈizo/).

Iako nije riječ o dijakritičkom znaku, zarez može također razlikovati dvije ili više riječi: ό,τι ('što god') i ότι ('da' (veznik)).^[14]

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi grčki alfabet

• (en), R. Elsie, « en:Albanian Literature in Greek Script: the Eighteenth and Early Nineteenth-Century Orthodox Tradition in Albanian Writing », en en:Byzantine and Modern Greek Studies, vol. 15, n° 20, Birmingham, 1991, PDF  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2020. (Wayback Machine).
• (en), N. e A. Humez, en:Alpha to omega: the life & times of the Greek alphabet, ed. Godine, Boston, 1981, (ISBN 0-87923-377-X).
• (en), L. Hamilton Jeffery, en:The local scripts of archaic Greece: a study of the origin of the Greek alphabet and its development from the eighth to the fifth centuries B.C., ed. Clarendon Press, Oxford, 1990, (ISBN 978-0198140610).
• (en), M. S. Makratis (ed.), en:Greek letters: from tablets to pixels, ed. Oak Knoll Press, 1996, (ISBN 978-1884718274).
• (en), H. Hansen e G. Quinn, en:Greek: An Intensive Course, ed. Fordham University Press, 1992, (ISBN 978-0823216635).
• (en), B. B. Powell, en:Homer and the Origin of the Greek Alphabet, ed. Cambridge University Press, 1996, (ISBN 978-0521589079).
• (en), M. S. Makratis, en:Character codes for Greek: Problems and modern solutions, 1996.
• Zdravka Martinić-Jerčić, Dubravka Matković: PROMETEJ: udžbenik grčkog jezika za 1.i 2. godinu učenja (ISBN 978-953-0-50510-0)

v • r • u Grčki jezik porijeklo predgrčki supstrat · grčko-arijski · grčko-armenski povijest pragrčki (o. 3. tisućljeća pr. Kr.) · mikenski (o. 1600. – 1100. pr. Kr.) · starogrčki (o. 800. – 300. pr. Kr.) · koine (o. 300. pr. Kr. – 330. po. Kr.) · srednjovjekovni (o. 330. – 1453.) · novogrčki (od 1453.) alfabet linear B · ciparski silabarij · povijest · arhajske forme · pravopis · brajica · romanizacija · dijakritički znakovi · brojke slova alfa · beta · gama · delta · epsilon · zeta · eta · theta · jota · kapa · lambda · mi · ni · ksi · omikron · pi · ro · sigma · tau · ipsilon · fi · hi · psi · omega · zastarjela: digama · stigma · heta · san · kopa · sampi  · šo fonologija starogrčki (naglasak · u nastavi) · koine · novogrčki gramatika starogrčki (tablice) · novogrčki varijante starogrčki arkadociparski · atičko-jonski · dorski (sjeverozapadni) · eolski · epirski · homerski · lokrijski · pamfilski · makedonski novogrčki cakonski · ciparski · dimotiki (demotski) · himarski · istanbulski · italski (grčko-apulijski · grčko-kalabrijski) · judeogrčki · kapadocijski (misthiotika) · katarevusa · kretski · manijski · mariupoljski (rumeíka) · pontski · sarakačanski književnost starogrčka · bizantska · novogrčka promocija i proučavanje Helenska zaklada za kulturu · Centar za grčki jezik povezane teme helenski jezici · prefiksi · izreke · riječi za ljubav · grčko jezično pitanje · grčka wikipedija · heureka

Nedovršeni članak Grčki alfabet koji govori o pismu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.