Henry II od Engleske

Henry II
Kralj Engleske
Vladavina	25. oktobar 1154. – 6. jul 1189.[1]
Prethodnik	Stephen
Nasljednik	Richard I
Krunidba	19. decembar 1154.
Supružnik	Eleanor od Akvitanije
Djeca	William IX, grof Poitiersa Henry Mladi Matilda od Engleske Richard I Gotfrid II, vojvoda Bretanje Eleonora od Engleske Joana od Engleske John od Engleske
Dinastija	Plantagenet
Otac	Gotfrid V, grof Anžuja
Majka	Matilda, gospodarica Engleza
Rođenje	5. mart 1133.
Smrt	10. septembar 1189.

Henry II ili Henrik II (kako ga navodi južnoslavenska enciklopedistika (5. mart 1133. - 6. jul 1189.) bio je prvi monarh Kraljevine Engleske iz Dinastije Plantagenet.

Rođen je u gradu Le Mansu, kao sin Carice Matilde, kćerke kralja Henrya I koja se neuspješno borila za englesku krunu, i anžuvinskog grofa Gotfrida V.

Riđokosi i pjegavi Henry je na englesko prijestolje stupio 1154. godine, na osnovu Westminsterskog ugovora kojim ga je majčin rođak, kralj Stephen, pristao nakon svoje smrti prihvatiti za nasljednika. Nakon perioda nestabilnosti vlasti i borbi za naslijeđe Henry II prvi je snažni vladar čija je vladavina obilježena relativnom stabilnošću vlasti i teritorijalnom ekspanzijom.

U ratu sa Škotskom do godine 1157. vratio sjeverni dio Engleske (Northumberland i Cumbriju). Ženidbom s akvitanskom vojvotkinjom Eleonorom, bivšom suprugom francuskog kralja Louisa VII, zadobio je kontrolu nad Akvitanijom (većim dijelom jugozapadne Francuske). Zajedno sa normanskim i anžuvinskim nasljedstvom to ga je pretvorilo u najmoćnijeg feudalnog vladara u Francuskoj čime je stekao neprijatelje u francuskim kraljevima. Godine 1169. iskrcao se u Irskoj kod Bannow Baya, te do 1175. faktički i formalno postao vladar najvećeg dijela Irske.

Učinio je mnogo na unutrašnjem razvoju Engleske. Uveo je praksu kodificiranja običajnog prava (Common Law), a zakon su provodili kraljevski putujući suci. Povećao je broj profesionalnih administratora (curiales), uveo redovito vođenje državnog arhiva, te knjiga sa primicima državne riznice što je sve povećalo djelotvornost provođenja državne vlasti. Godine 1170, po uzoru na francuske kraljeve, svog najstarijeg živog sina, Henrya Mlađeg, proglasio je svojim savladarem i organizovao njegovu krunidbu. Međutim, Henry Mlađi je umro 1183. godine ne ostavivši djece.

Henrya II ponajviše se pamti po sukobu s Thomasom Becketom, kenterberijskim nadbiskupom. Naime, Becket je isprva bio Henryev prijatelj, no, nakon što je imenovan za nadbiskupa, branio je prava svećenika na održavanje suđenja pred crkvenim sudovima. U pitanju je bila također i sloboda pritužbi i pristupa papi. Konstitucijama iz Clarendona 1164. godine znatno je ograničio sudsku vlast crkve nakon čega je Becket pobjegao iz države. No, uvažavajući mišljenje pape Henry je pristao na kompromis. Becket se godine 1170. vratio iz prognanstva, ali se nije pridržavao duha Henrikovog kompromisa sa papom. Navodni Henryev izljev bijesa: "Zar me niko neće osloboditi ovog buntovnog svećenika?", doslovno su shvatila četvorica vitezova koji su nadbiskupa Becketa 1170. ubili u njegovoj katedrali. Nadbiskup je naknadno kanoniziran, a duh kompromisa s papom nije se promijenio, pa je Henry, zbog toga što su ga povezivali s ubistvom Becketa, povukao Konstitucije.

Trojica od Henryjevih pet zakonitih sinova preminuli su prije njega, uključujući dvojicu najstarijih, pa ga je naslijedio sin Richard I. nakon njegove smrti 1189. godine u Chinonu.

Kao i njegov djed, kralj Henry I, Henry II je jako dobro poznavao zakone. Bio ja talentovan za jezike, a njegovo poznavanje latinskog jezika je bilo posebno cijenjeno. Oblačio se i hranio skromno, a bio je poznat i kao velikodušan kralj s dobrim smislom za humor. Po jednom hroničaru, kralj se grohotom smijao kada je jedan dvorjanin komentarisao njegovo bavljenje vezom kao nešto što se može očekivati od potomka kopileta krojačeve kćerke (misleći na kraljevo porijeklo od engleskog kralja William I, koji je bio vanbračni sin normanskog vojvode i krojačeve kćerke).

Jedanaest godina stariju akvitansku vojvotkinju Eleonoru oženio je 18. maja 1152. godine. Iako je brak bio uspješan u smislu da su dobili nasljednike, ubrzo je postao veoma nesretan. Svađe su bile iznimno česte, a nakon što je Eleonora pomagala njihovoj djeci u njihovim pobunama protiv oca, Henrik ju je držao u kućnom pritvoru petnaest godina.

Kralj Henry II i kraljica Eleonora su imali pet sinova i tri kćerke:

1. William IX, grof Poitiersa (rođen 1153, umro 1156), nema potomaka
2. Henry Mladi (rođen 1155, umro 1183), danas nema potomaka
3. Matilda, vojvotkinja Saksonije (rođena 1156, umrla 1189), ima potomke
4. Richard I. (rođen 1157, umro 1199), nema potomaka
5. Gotfrid II, vojvoda Bretanje (rođen 1158, umro 1186), danas nema potomaka
6. Eleonora, kraljica Kastilje (rođena 1162, umrla 1214), ima potomke
7. Joana, kraljica Sicilije (rođena 1165, umrla 1199), danas nema potomaka
8. John od Engleske (rođen 1167, umro 1216), imao potomke

Henry je za svog života pokušao osigurati dobar život svojoj djeci. Kćerkama je ugovorio brakove s najmoćnijim evropskim vladarima, a svakom od svojih sinova je želio osigurati po jedno prijestolje. Svom imenjaku i najstarijem preživjelom sinu želio je ostaviti englesku krunu; Richard je trebalo da naslijedi majku u Akvitaniji; Gotfrid je trebalo da vlada Bretanjom, a najmlađi, John, Irskom. Međutim, ti se planovi nisu u potpunosti ostvarili; Henry Mlađi, kojeg je proglasio svojim savladarem, umro je ne ostavivši iza sebe djece, pa je Richard naslijedio i očeve i majčine posjede; kako ni Richard nije imao djece, najmlađi sin, John, je uzurpacijom i zatvaranjem Gotfridovog sina i kćerke zavladao svim posjedima svojih roditelja.

Henry II je imao i veliki broj vanbračne djece, od kojih su najznačajniji:

• Gotfrid, nadbiskup od Yorka (rođen oko 1152, umro 1212), nema potomaka
• William Longespée, 3. grof od Salisburya (rođen oko 1176, umro 1226), ima potomke
• Morgan, biskup od Durhama (rođen pred kraj Henrikovog života), nema potomke

Henry II od Engleske na Wikimedijinoj ostavi