Legura

Legura je mješavina metala s jednim ili više drugih elemenata.

Čisti metali imaju uglavnom relativno loše mehaničke ili hemijske osobine. Miješanje metala s drugim elementima iz tog razloga omogućava poboljšanje mehaničkih ili hemijskih osobina metala kroz povećanje čvrstoće, obradivosti ili smanjenja podložnosti hrđanju.

Osnovni metal u leguri se naziva "bazni metal" ili "baza". Elementi koji se svjesno dodaju bazi u leguri u cilju poboljšanja mehaničkih ili hemijskih svojstava se nazivaju legurni ili dodatni elementi, dok se neželjeni elementi nazivaju onečišćenjima.

Legurni elementi su također uglavnom metali, ali se ponekad baznom metalu dodaji u drugi hemijski elementi, kao npr. karbon u čeliku ili gusnom željezu, silicijum u aluminijumu itd. Ukoliko se metalu dodaje nemetal, uglavnom se radi o veoma maloj količini. Tako je npr. koncentracija karbona u čeliku manja od 2% ukupne mase, dok se gusnom željezu dodaje manje od 6% karbona. S druge strane se npr. mesing obično pravi od bakra i cinka u odnosu 50:50.

I u prirodi se daju naći legure, ali je to jako rijetko. U historiji je zabilježeno korištenje prirodne legure zlata i srebra pod imenom elektra.

Primjeri osnovnih legura

[uredi | uredi kod]

Legure bakra

[uredi | uredi kod]

Manje poznate legure

[uredi | uredi kod]
  • amalgam : živa + neki drugi metal, npr. nikl i srebro ili bakar (naziv amalgam se također koristi za mješavinu metala koja se koristi za izradu zubarskih plombi)
  • monel® ­­ (registriran žig) : nikl + bakar
  • zamak : cink + aluminijum + magnezijum + bakar
  • invar : legura skoro neosjetljiva na temperaturne razlike (36% nikl, 0,4% mangan, 0,1% ugljik, 63,5% željezo)