Miroslav Špiler

Miroslav Špiler (partizansko ime Petrović^[1]; Crikvenica, 19. XII. 1906 – Sarajevo, 1. XII. 1982) je bio skladatelj židovskog porijekla koji se za vrijeme Drugog svjetskog rata pridružio partizanskom pokretu, gdje je radio na muzičkim zadacima u svojoj jedinici.^[2]

Još tokom rata je vršio prikupljanje narodnih partizanskih pjesama, sakupivši zbirku Partizanske narodne pjesme iz Like, 1941- 1943.^[3] Špiler je bio prvi koji je počeo ovakvo sistematsko bilježenje partizanskih narodnih pjesama.^[4]

Pored toga, komponovao je nekoliko Nazorovih pesama, uključujući Mitraljezu i Drug Tito, trudeći se da budu masovne pesme koje narod može prihvatiti.^[4] Takođe je skladao Nazorovu pesmu Majka pravoslavna kao malo složeniju kompoziciju za recitatore i prateći muški bor.^[5]

Do početka rata radio je na Radio-Zagrebu u svojstvu urednika svih muzičkih emisija, zatim kao dirigent malog orkestra i kao pijanista-pratilac gotovo za solističke emisije.^[6]

Kada su, po okupaciji Jugoslavije, Nijemci došli na Radio-stanicu Zagreb, Špiler je otpušten, pa se djelomično izdržavao davanjem privatnih časova iz klavira, korepetiranjem i sviranjem klavira za potrebe plesne škole. U prvo vrijeme nakon otpuštanja bio je, kako se tada govorilo — »zaštićen«, jer je cijela njegova porodica mnogo prije rata prešla na hrišćanstvo i jer mu je žena bila "arijka". Sve veće saznanje o karakteristikama fašizma navode ga da se odluči za odlazak u partizane.^[6]

9. marta 1943. godine, s krivotvorenom propusnicom, prešao je granicu grada Zagreba, gde se našao sa dodeljenom mu vezom za partizane. Po dolasku u Žumberak bio je privremeno dodijeljen Trinaestoj brigadi, koja se tamo nalazila.^[7] Kao muzičaru, odmah su mu povjerili zadatak da zapiše partizanske pjesme koje bi među njima čuo i da okupi mali hor da bi uvježbavali pjesme. Ubrzo je počela ofanziva pa su morali dalje. Na putu prema Lici tamošnji partizanski rukovodilac mu je dao tekst Nazorove pjesme »Mitraljeza«, koju je on tamo, uglavnom boraveći ispred kuće u glavi komponovao.^[8]

Kad su stigli u Otočac, dodijeljen je na rad u agitprop Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske kao muzičar, što ga je začudilo jer nije bio član KPJ.^[9] U agitpropu mu je glavni zadatak bio da skuplja i bilježi partizanske narodne pjesme — i tekstove i melodije. Radi obavljanja tog posla prošao je veliki dio Like, Kordun, Baniju, malo i Hrvatsko primorje, i dio Slavonije.^[9]

Taj rad je otežavalo što nije bilo nikakvih tehničkih sredstava, kao što su, recimo, magnetofoni, pa da pjevač jedanput otpjeva svoju pjesmu, a onaj koji bilježi bi, prema tome, imao prilike da sa snimka pravi bilješke, ponavljajući snimak nebrojeno puta, koliko mu je već potrebno. [...] bilo je potrebno više puta ponavljati pjesmu, što je ljudima prilično nezgodno i neugodno.^[9]

Osim tehničkim problema, bilo je i problema druge vrste za etnomuzikološki rad u ratu:

Dakle, u Slavoniji je to bilježenje bilo naročito teške, zato što su ljudi, stanovnici sela u koja sam išao, bili prilično nepovjerIjivi, odnosno, moglo bi se kazati, oprezni. Oni nisu bili sasvim sigurni jesam li ja zbilja partizan ili možda neki ubačeni neprijatelj, tako da je uvijek trajalo dosta dugo dok sam uspio da u njima probudim izvjesno povjerenje.^[9]

Većinu pjesama zabeleženih u Slavoniji je sakrio u nekoj zemunici, koju je neprijatelj pronoašao i uništio sa sve pesmama, tako da je samo manji broj sačuvan.

Špiler je potom pripremio materijal za prvu partizansku pjesmaricu sa notnim zapisima, "Naše pjesme", objavljenu 1944., te započeo drugi svezak te pjesmarice, koji je dovršio Natko Devčić.^[10]

Od 1953. predavao je na Višoj pedagoškoj akademiji u Sarajevu, zatim na Muzičkoj akademiji, gdje je bio i rektor. Autor je udžbenika iz orkestracije (1973).^[11]

• Partizanske pesme

• Miroslav Špiler, Partizanske narodne pjesme iz Like, 1941- 1943.
• Špiler, Miroslav (enciklopedija.hr)