Opuzen
Opuzen | |
|---|---|
 | |
  Opuzen | |
| Koordinate: 43°01′N 17°34′E / 43.02°N 17.57°E | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija | Dubrovačko-neretvanska |
| Uprava | |
| • Gradonačelnik | Ivo Mihaljević |
| Stanovništvo | |
| • Ukupno | 3,242 |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET) |
| • Ljeti (DST) | UTC+2 (CEST) |
| Poštanski broj | 20355 |
Opuzen je grad u Hrvatskoj, koji administrativno pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Grad Opuzen nalazi se 12 kilometara uzvodno od ušća rijeke Neretve. Dolina rijeke Neretve, koja se također naziva i Zelenom dolinom, nalaze se tri grada: Metković, Opuzen i Ploče. Grad Metković koji se prvi put spominje 1442. godine, grad Opuzen koji je naziv dobio po tvrđavi Fort Opus koju su Mlečani sagradili 1684. i grad Ploče koji je najmlađe gradsko naselje koje je sustavno izgrađivano tek poslje 1945. godine, iako se prvi put spominje 1387. pod imenom Porto Tolero.
Počevši od Opuzena rijeka Neretva račva se u dvanaest rukavaca, koji su raj za športske ribolovce. Opuzen je poznat po uzgoju kvalitetnog povrća i voća, u prvom redu mandarina i kivija.
Postoji nekoliko hipoteza o nastanku imena Opuzen od kojih su najpoznatije dvije. Opuzen je naziv dobio po tvrđavi Fort Upus koju su Mlečani sagradili 1684.god. U Opuzenu i bližnjoj okolici otkrivena su arheološka nalazišta iz rimskog doba. Župna crkva sv. Stjepana sagrađena je 1883.god u neoklasicističkom stilu.
Prva hipoteza tvrdi da se u imenu mjesta Opuzen krije latinski korijen. Ime mjesta došlo bi od utvrde koju su 1684. sagradili Mlečani i nazvali je Forte Opus. Nestankom utvrde i vojničkog logora koji je bio u blizini nestala je riječ Forte pa je ostao samo Opus kojem je dodan sufiks – en, i s tim je formuliran današnji oblik imena Opuzen.
Druga vjerodostojnija hipoteza govori kako se u imenu Opuzen ne krije latinski, već hrvatski korjen. Otok Posrednica na kojem leži današnji Opuzen nosilo je ime Opus, kako je to vidljivo iz Coronelijevih karata Neretve.
No, još prije Jakov Petar Lukarić 1551. – 1615. (Luccari) naziva utvrdu Koš Opusena. Otok je nastao od mulja kojeg je rijeka nanosila i taložila te je bio sklizak, tj. opuzljiv. Na tom mjestu strateški važnom sagrađena je utvrda Koš upravo zbog nepristupačnosti.
Zbog nepristupačnosti narod ga je nazvao Opuzina ili Opuz, što je ostalo i u današnjoj terminologiji pučkog govora Neretvanske doline. Mletački naziv Forte Opus značio bi utvrda Opus ili Opuz, tj. utvrda postavljena na mjestu Opuz.
Područje današnjeg teritorijalnog smještaja Opuzena posjeduje bogatu povijest. Ovo područje bilo je naseljeno već u rimsko vrijeme. Arheološka iskapanja iz 1979. na predjelu Jesenske utvrdila su kako je na ovom području postojalo antičko naselje iz početka naše ere. Na temelju nalaza utvrđeno je kako je ovaj spomenuti lokalitet imao vrlo važnu ulogu ulaska iz Jadrana u Neretvu.
Prilikom ovog istraživanja naišlo se na objekte javnog karaktera s mnoštvom amfora, rimske keramike, tegula (crijepovi), te je ujedno pronađen i mozaik na vapnenoj žbuci. Sama prisutnost rimljana vidljiva je u prvim slojevima utvrde Brštanika građevinski element je specifičan za rimsko razdoblje dok prisutnost rimskih tegula i vaza, te natpisa samo potkrepljuju ovu činjenicu.
Velika povijesna naseljenja ovog područja dogodila su se u srednjem vijeku kada je sagrađena utvrda Brštanik od 1254. – 1264. Prava kulminacija ostvarena je uvođenjem trgovine u Neretvu i osnivanjem na otoku Posrednici trgovišta koje je nosilo isto ime.
Stjecanjem povijesnih okolnosti te učestalošću ratova ovo područje kao i čitava dolina Neretve ostala je prazna. Krajem 17. stoljeća u studenome 1684. godine, Mlečani iskoristivši savez cara Leopolda, pape Inocenta XI. i Poljske zaratili su s Turcima u Dalmaciji uz pomoć domaćeg stanovništva, te uplovili u Neretvu i sagradili utvrdu Forte Opus. Tursku kulu kod Norina osvojili su 19. studenog 1684. godine te je tim potezom osigurano vojno uporište u Neretvi.
Pošto su se utvrdili započeli su pridobivati pučanstvo Zažablja i okolnih krajeva za naseljenje novoosvojenog područja. U ovoj akciji posrednik im je bio don Petar Dragobratović koji je jednog od najuglednijih Zažabljanina Nikolu Nonkovića pridobio za tu ideju. Pošto je potpisana kapitulacija između Nonkovića i providura Petra Valiera preko posrednika don Petra, Nonković se obvezao na pokornost Mletačkoj republici kao njezin podanik te na naseljenje većeg broja katolika na njihovom teritoriju. S ovim vezanjem domaćeg stanovništva s Mlečanima započinje aktivni život Opuzena i ujedno čitavog područja donjeg toka rijeke Neretve.
Uz utvrdu Forte Opus podigla su se naselja Smokovo i Trnovo, obnavlja se Brštanik te Opuzen postaje središte Neretve. Mletačka Republika nakon osvajanja Čitluka, današnje Gabele (BIH) 1694. godine Opuzen je izgubio važnost jer je vojska i administrativna uprava prešla u utvrđeni grad Čitluk. Krajem 1714. godine Turci su navjestili Mlečanima rat. Kako Mlečani nisu željeli da Čitluk padne u ruke Turcima porušili su grad a stanovništvo preselili u Opuzen i okolicu. Od tada pa do danas Opuzen neprekinuto nastavlja svoju povijest.
U sastav Grada Opuzena ulazi Buk Vlaka, naselje uz desnu obalu Male Neretve.
Mletačka Republika nije vodila brigu oko opismenjavanja ne samo Neretve već svih osvojenih krajeva, a samom svećenstvu nije bilo dopušteno poučavanje. Padom Mletačke Republike i dolaskom Austrije započelo je s opismenjavanjem.
Pučka škola u Opuzenu otvorena je 28. svibnja 1798. godine. Ovo je bila jedina škola u Neretvi do 1845. godine kada se u Metkoviću otvorila pučka škola a krajem 19. stoljeća i ostalim mjestima Neretve.
Prema vladinoj odredbi iz 1823. opuzenska škola spadala je u nižu pučku školu. Do 1840. godine učitelji su isključivo bili svećenici a od te godine i civili. U prvoj polovici 19. stoljeća imala je dva razreda. U Opuzenu je 1888. otvorena i posebna ženska škola. Ove dvije spojene su u jednu oko 1895. godine. Do 1912. nastava se održavala u privatnim kućama kao u kući obitelji Grossi, obitelji Šarić i Ančić.
Školska zgrada sagrađena je 1912. nasuprot općinske zgrade. Od kraja drugog svjetskog rata škola nosi naziv Stjepan Filipović. Nova školska zgrada radi nedostatka prostorija u staroj sagrađena je 1981. godine zajedno sa športskom dvoranom.
Osnovna škola također je osnovana i u Podgradini 1922. godine a nastava se održavala u privatnim prostorijama obitelji Luje Matage. Ova škola je otvorena kao područna škola jer u samom Opuzenu već tada nije bilo prostora za sve đake. Poslije drugog svjetskog rata nastava se održavala u kući Jure Bjeliša Lule, te ponovno kod Luje Matage.
Nakon što je sagrađen Dom kulture nastava se počela održavati u njemu za prva četiri razreda a viši razredi bili su u Opuzenu. Ova područna škola prestala je s radom 1981. godine kada je otvorena nova zgrada škole.
U Opuzenu je također djelovala i pletarska škola osnovana 1905. godine. U početku je bila zamišljena kao zanatska obrtnička škola. U njoj se izučavalo pletenje košara od pruća, a kasnije izrada namještaja od plemenitog materijala. Zbog nedostatka učenika prekinula je s radom 1. listopada 1959. godine, kad se otvara srednja poljoprivredna škola, no i ona zbog nedostatka đaka biva zatvorena nakon nekoliko godina. Također u Opuzenu je djelovala i građanska škola otvorena 1928. godine no ubrzo je prestala s radom zbog nezainteresiranosti.
U kulturnom životu mjesta veliku ulogu odigrala su razna društva poput: Hrvatska neretvanska sloga osnovana 1890. godine, a ukinuta 1925. godine, Pučka čitaonica osnovana 1908. godine a prekinula s radom 1914. godine, Hrvatski sokol, Jugoslavenski sokol, Hrvatski katolički orao, Hrvatsko kuturno društvo Napredak, Seljačka sloga i neka druga.
Od vjerskih društava treba istaknuti udrugu Vječnog Ružarija i Društvo Srca Isusova za naknadnu svetu pričest. No, najviše pažnje od svih ostalih društava plijeni bratovština Presvetog Sakramenta. Osnovana je 1759. godine na poticaj makarskog biskupa Stjepana Blaškovića. Spada u najstarije vjersko društvo u Neretvi. Njezina pravila i zapisnici danas se nalaze u župskom uredu. U početku je bratovština brojila 22 člana, no 1840. godine broj članova je porastao na 70. Nije bila privilegirana niti za jedan sloj, tako da su članovi bili iz raznih staleža, od priprostih težaka do značajnih i uglednih ljudi. Također vrijedno je spomenuti da su u bratovštini bile i žene.
Na glavnom oltaru nalazi se barokna slika Bogorodice, rad nepoznatog majstora mletačke škole iz 1752.god. Nedaleko od Opuzena iznad Podgradine nalaze se ostatci srednjovjekovnoga grada Brštanika koji je 1382.god dao podići bosanski kralj Tvrtko. Brštanik su u XV.stoljeću srušili Turci, a poslije su ga obnavljali Mlečani i Austrijanci.
Pomoćni splitski biskup Vicko Cima 1858. u pohodu spominje bratovštinu sa 40 članova. Početkom 20. stoljeća bratovština se skoro raspala pa se stoga krenulo na obnovu.
Sastavljen je novi pravilnik kojeg je Biskupijski ordinarijat potvrdio 1907. godine. Novoupisanih u novoformiranu bratovštinu bilo je oko 114. Pravila su još jednom reformirana 1934. godine a bratovština djeluje i danas i broji oko 30 članova
Posebno važni kulturni događaji vezani za grad Opuzen i okolicu, a istovremeno povezani s turističkom ponudom grada jesu "Opuzensko lito" i festival zabavne glazbe "Melodije Hrvatskog juga". Ipak od svih kulturnih i sportskih priredbi nastalih u opuzenskoj radionici zasigurno je jedna od najatraktivnijih sportskih manifestacija uopće "Maraton ladja". Taj sportski spektakl - veslanje 22,5 km tokom Neretve osmišljen je upravo u Opuzenu od članova opuzenske udruge KUUNGO - (Kulturno umjetnička udruga Neretvanski gusari Opuzen), postao je sveneretvanski sportski događaj koji plijeni atraktivnošću.U utrci sudjeljuje oko 35 lađa svake godine iz doline Neretve i svijeta.
Jedan od arhitektonski najvažnijih spomenika koji se sačuvao do danas je utvrda Brštanik. Srednjovjekovna utvrda sagrađena je 1373. godine od bosanskog kralja Tvrtka na temeljima već postojeće rimske utvrde. Osim fortifikacijske uloge u srednjem vjeku ujedno je bio i trgovište sa skladištima soli, a podno njega nalazilo se kraljevsko brodogradilište. Iza 1395. godine nema nikakvog spomena ni o utvrdi ni o trgovištu. Brštanik kakav se danas nalazi obnovljen je 1686. godine od Mletačke Republike, a svoju funkciju utvrde s vojnom posadom zadržat će do 1878. godine. Od 1886. godine služi kao bolnica za oboljele od kolere. Brštanik je 1938. godine zapaljen i danas se nalazi u ruševnom stanju.
Najljepši građevina je župna crkva svetog Stjepana prvomučenika, koji je bio i nebeski zaštitnik Čitluka. Na mjestu današnje građevine građeno je nekoliko manjih i neuglednih crkvica. Današnja crkva sagrađena je 1883. godine dok je ponutrica dovršena 1884. godine. Građena je u neoklasicističkom stilu i u obliku latinskog križa. Od crkvenog inventara ističu se Bilinićevi oltari od kararskog mramora i to glavni oltar sv. Stjepana i pokrajni sv. Ante. Oltar BDM od bijelog kararskog kamena sagrađen je tek 1932. također u Bilinićevoj radionici. Od umjetničkih ostvarenja crkva posjeduje dva umjetnička djela neprocjenjive vrjednosti. Slika Bezgrešnog Začeća s početka XVIII. stoljeća od nepoznatog autora s baroknim pokretnim oltarom od pozlaćenog drva. Drugo, možda značajnije djelo je oltarna pala Mučeništvo sv. Stjepana koju je naslikao Filip Naldi iz Firenze 1752. godine. Posebnost ove slike je to što prikazuje Židove u turskim nošnjama kako kamenuju sv. Stjepana. Slika je restaurirana u tri navrata 1872. godine u Veneciji, 1981., 1998. godine u restauratorskom zavodu u Splitu.
Na mjesnom groblju nalazi se crkva sv. Roka koja se prvi put spominje 1759. godine u pravilniku bratovštine presvetog sakramenta. Bilješka iz pastirskog pohoda koji je obavio kanonik Josip Pavlović Lučić iz 1786. godine uopće je ne spominje. Krajem XVIII. stoljeća taj isti kanonik pregledao je crkvu i podjelio odriješenje mrtvima. Od inventara crkve ističu se dva medaljona Srca Isusova i Marijina, koje je naslikao Filippi iz Verone 1855. godine, te je velika oltarna slika nepoznatog autora.
Godine 1739. sagrađena je pravoslavna crkva posvećena Uznesenju BDM. Nalazi se u Trnovu, a crkva ne popsjeduje ništa važno.
Od ostalih zgrada svoju privlačnost posjeduje općinska zgrada iz 1888. godine. Od spomenika ističe se spomenik melioracije Neretve u obliku obeliska 1885. godine na Rivi, te spomenik u Opuzenskom parku “Pobjeda nad močvarom” podignut 1975. godine od domaćih umjetnika Dragana Popovića i Mate Pečića.
Od pokretnih umjetničkih ostvarenja antičke plasike donesenih iz Narone najvažniji su antički cipus s natpisom, obrubljen bujnim vegetabilnim viticama iz Flavijevskog razdoblja. U Opuzenu se nalazi torzo imperatora iz Trajanova vremena i dobro očuvana statua žene koja je po svoj prilici korištena u počasne ili grobne kipove. Nije isključeno da se radilo čak i o statui carice jer ima rupu za umetanje glave.
Augusteum Narone, sa 15 sačuvanih velikih kipova, od ukupno, vjerojatno, preko 20, predstavlja najbrojniju skupinu rimskih carskih kipova dosad uopće pronađenu. Osim Livije iz Augustova doba, novim otkrićem spoja glave i tijela kipa - koji je prikazan na marci Hrvatske pošte - došlo se i do drugog Livijina kipa, iz Tiberijeva doba, koji je nastao između 14. i 21. god. po Kr. Kip je visok 184 cm. Tijelo je od penteličkog mramora a glava od mramora iz Parosa.
Livia Drusilla, rođena 58. pne., umrla 29. po Kr., u prvom braku bila je žena rimskog vojskovođe Tiberija Klaudija Nerona, majka je cara Tiberija i vojskovođe Nerona Klaudija Druza. 38. pne. udala se za Oktavijana, budućeg cara Augusta. Carski namjesnik u provinciji Dalmaciji Publius Cornelius Dolabella simultano je u Naroni postavio kip Tiberija i kip Livije, koji je sada dobio naziv «Oxford-Opuzen Livija». Livija, kao majka cara, doživjela je u Tiberijevu razdoblju još veće časti od onih koje je imala u Augustovu periodu. Kad je za vrijeme Klaudija 41. konačno deificirana, njezin je kult u Naroni još narastao; naime dva natpisa tada spominju njezina svećenika: sacerdos Divae Augustae.
Livijin kult u Naroni, i prije ovog otkrića, potvrđivali su natpisi, kao i portret izložen u Ashmolean muzeju u Oxfordu, koji je bio pribavio Sir Arthur Evans u Metkoviću 1878. (prethodno ga je bio uočio Mihovil Glavinić, ujesen 1874.). Mramorna Livijina glava iz Ashmolean muzeja, University of Oxford, na izložbi je i višegodišnjoj posudbi Arheološkom muzeju – Split, od 18. prosinca 2000., zahvaljujući upravi Muzeja (Visitors of the Ashmolean Museum), i njegovu direktoru dr. Christopheru Brownu i kustosu prof. dr. Michaelu Vickersu. Tim velikodušnim pridonosom valorizaciji Livijina portreta i kipa, istaknuta je suradnja između dva muzeja, oxfordskog, najstarijeg u Engleskoj i u sjeverozapadnoj Europi, i splitskog, najstarijeg u Hrvatskoj i u jugoistočnoj Europi.
Nastojanje da se pronađe torzo koji bi odgovarao oxfordskoj glavi trajalo je dugo i izazvalo veliku pozornost medija, kako hrvatskih tako i britanskih. U londonskom The Times, iz pera Normana Hammonda, profesora na Bostonskom sveučilištu i Timesova dopisnika za arheologiju objavljena su čak četiri članka:
- How a murderous matriarch lost her head, 25. listopada 2000;
- Oxford thrilled by headless torso discovery, 22. studenog 2000;
- Two heads of Livia are better than one, 4. travnja 2001;
- Body of evidence resolves the mistery of Livia's head, 20. lipnja 2001.
22. siječnja 2001. nedvojbeno je utvrđeno da je spoj oxfordske glave i torza kipa koji se čuvao u Opuzenu perfektan. Opuzenski torzo bio je pronađen prije 1847. u Naroni, najvjerojatnije zajedno s drugim kipom, za kojega se ustanovilo da je bio iz Augusteuma, Tiberijem. Torzo je prvi spomenuo Sir Gardner Wilkinson, koji ga je vidio u Opuzenu i o njemu pisao 1848. godine. Direktor splitskog Arheološkog muzeja Mihovil Glavinić, koji je zabilježio Livijinu i Merkurovu glavu ujesen 1874., vidio je i torzo te iste godine. Kipovi su preneseni u Opuzen 1847. ili nešto ranije, i to pod vodstvom Anđela Vidovića, prefekta, u njegovu kuću u Opuzen. Budući da je i Grad Opuzen posudio torzo splitskom Arheološkom muzeju, «novi» je kip Oxford-Opuzen Livije svečano predstavljen u tom muzeju 14. svibnja 2002.
Taj je kip potom predstavljen široj hrvatskoj i europskoj javnosti zahvaljujući velikom projektu izložbe o Augusteumu Narone, koji je ostvario Emilio Marin, voditelj radova u Naroni od 1988. do 2004. Izložbe su pratila četiri kataloga. U Splitu je izložba Augusteum Narone – Splitska siesta naronskih careva održana od 4. svibnja do 15. lipnja 2004., u Oxfordu The Rise and Fall of an Imperial Shrine – Roman sculptures from the Augusteum at Narona od 6. srpnja do 17. listopada 2004., u Barceloni Divo Augusto – La descoberta d'un temple romà a Croàcia – El descubrimiento de un templo romano en Croacia od 4. studenog 2004. do 30. siječnja 2005. U Vatikanu se izložba L'Augusteum di Narona – Roma al di là dell'Adriatico održava od 22. veljače do 18. svibnja 2005. U Zagrebu će se pak održati u Gliptoteci HAZU od 10. lipnja do 31. prosinca 2005. Na taj je način Oxford-Opuzen Livija iz Narone postala odličnom veleposlanicom hrvatske arheologije te ambasadorom dobre volje između Hrvatske i Velike Britanije.
U Ashmolean muzeju u Oxfordu u suradnji s Aheološkim muzejom u Splitu i uz podršku Veleposlanstva RH u Londonu, otvorena monumentalna izložba rimskih skulptura pronađenih u nalazištu Augusteum u predjelu antičke Narone u Hrvatskoj. Izložba pod nazivom »Uspon i pad carskog hrama: rimska skulptura iz Augusteuma u Naroni« (The Rise and Fall of an Imperial Shrine: Roman Sculpture from the Augusteum at Narona), dopremljena je iz Arheološkog muzeja u Splitu i ostat će otvorena u Oxfordu do 17. listopada 2004.
Središnji izložak izložbe čine, ovom prigodom sjedinjeni, glava carice Livije, supruge cara Augustusa, koja se otprije nalazi u Ashmolean muzeju u Oxfordu, i torzo Livije, koji je stigao iz Arheološkog muzeja u Splitu. Cjelokupno nalazište, na kojem je pronađen torzo, otkriveno je 1995. godine u selu Vid, kod Metkovića. Rušenjem postojećih objekata u selu otkriveni su ostaci rimskog hrama te određeni broj ljudskih figura kojima su nedostajale glave. Jedno od njih bila je i Livija, čiju je glavu donio u Ashmolean muzej još 1878. godine Sir Arthur Evan, tadašnji balkanski dopisnik lista »Guardian« iz Manchestera. Nakon što su u Ashmolean muzeju saznali da je iskopavanjima u Hrvatskoj otkriveno tijelo Livije, počeli su pripreme da se glava i tijelo rimske carice spoje, prvo u Hrvatskoj, a sada i u Velikoj Britaniji.
Uvodno predavanje pred otvorenje izložbe održao je dr. Emilio Marin, direktor Arheološkog muzeja u Splitu, a izložbu je otvorio Joško Paro, veleposlanik RH u Velikoj Britaniji.
Statua antičke žene bila je izložena u Gradskoj vijećnici u Opuzenu sve dok nije spojena s glavom iz Oxforda.
- Nogometni klub "Neretvanac", osnovan 1932. godine
- Rukometni klub "Opuzen - Slivno", osnovan 1977. godine
Grad Opuzen je među prvima u Dalmaciji prije više od dvjesto godina (otvorena 18.svibnja 1798.) imao osnovnu školu, koja je iznjedrila mnoge intelektualce. Danas u Opuezenu osim osnovne ponovono djeluje i srednja škola(koja je ukinuta sedamdesetih godina) sa smjerovima poljoprivredni tehničar i komercijalist.
- Željko Babić, poznati rukometaš i izbornik rukometne reprezentacije Hrvatske
- NK Neretvanac Arhivirano 2017-09-21 na Wayback Machine-u
