Oromo

Oromo
Ukupna populacija
30,000,000
Regioni sa značajnim brojem pripadnika
Etiopija 25,489,000 [1]  Kenija 618,000 [2]  SAD 150,563  Somalija 56,300  Jemen 59,500  UK 45,000  Džibuti 25,664  Kanada 17,580 [3]  Australija 12,000  Egipat 3,100 [4]
Jezik/ci
oromski
Religija
Sunitski muslimani uglavnom Arusi,Borani 47%, Etiopska tevahedo crkva 30%, Protestanti 17.7%, Monoteistička Oromo religija (Vaka Tokiča) 3.3%

Oromo (oromski: Snažni, nekoć zvani Galla) je naziv za afričku entičku grupu iz Etiopije, sjeverne Kenije, i u manjoj mjeri nekih dijelova Somalije.^[5] Sa 30 milijuna pripadnika, oni predstavljaju najveću pojedinačnu etničku skupinu u Etiopiji (oko 34,49% stanovništva prema popisu stanovništva iz 2007.)^[6] Njihov materinji jezik je oromski (kojeg se još zove Afan Oromo i Oromiffa), on je dio kušitske porodice afrazijskih jezika.

Oromo (Oromci) su jedan od naroda kušitske govorne skupine koji žive na sjeveroistoku i istoku Afrike. Kušiti su nastanjivali dijelove sjeveroistočne i istočne Afrike od pamitivijeka. Oromci žive pretežno u Etiopiji (99%), ali ih ima i preko granica Etiopije u u sjevernoj Keniji, čak i prema jugu sve do Otoka Lamu. Oromci predstavljaju jednu od najvećih grupa Kušita koji nastanjuju Rog Afrike. Njihova fizička obilježja, kultura, jezik i drugi dokazi nedvojbeno upućuju na činjenicu da su autohtoni u ovom dijelu Afrike.

Iako porijeklo Oromaca još nije u potpunosti istraženo, jedno je sigurno oni su već u pradavna vremena lutali etiopskim pašnjacima kao nomadski pastiri. Iz njihove usmene predaje, običaja i kulture da se zaključiti da su u nekom obliku suživota živjeli na Rogu Afrike uz semitska plemena već od 6. vijeka. Već od ranog srednjeg vijeka Oromci su zauzeli neka područja juga Etiopije. Prema teorijama nekih naučnika, njihova pradomovina bilo je vjerojatno područje Borana u središnjoj Keniji.

Za 16. vijeka, u vrijeme ratova između Sultanata Adal i Etiopije (agresija Ahmada Granja na Etiopiju), Oromci su iskoristili bezvlađe koje je zavladalo na Etiopskoj visoravni i prodrli duboko na sjever, na teritorije historijskih etiopskih pokrajina; Arsi, Šoa, Velega, Godžam, Hararge i Volo. Etiopski monah Abba Bahrej, prvi je pisao o Narodu Oromo (on ih zvao Galla, danas se taj naziv drži za pejorativan), u svojoj Povijesti Galla (1593). On je mislio da se je Narod Oromo uspio raširiti i čvrsto ukorijeniti, zahvaljujući svojoj vrlo efikasnoj plemenskoj vojnoj organizaciji - Sistemu Gada. To je omogućilo Oromskim plemenima da se kombinacijom vojnih i miroljubivih metoda brzo prošire po Etiopiji, jer su imali zahvaljujuću Sistemu Gada klasu ratnika, dobro izvježbanih i koordiniranih, koja je tad nedostajala ostalim etiopskim plemenima.

Oromci su se počeli integrirati u etiopsko društvo (to se je u prvom redu odnosilo na vladajuće i najbliže susjede Amharce) već od 18. vijeka. Tako su mnogi oromski velikodostojnici stekli visoke položaje i moć na etiopskom dvoru, osobito za vrijeme vladavine cara Joasa I (1755- 1769). Tad je oromski jezik postao službeni jezik carskog dvora u Gondaru. Time je otpočelo doba koje je poznato kao Zemene Mesafint. To je bilo doba relativnog bezvlašća u Etiopiji, odnosno smanjenja centralne vlasti, u kojem su su se brojni pokrajinski vladari međusobno borili za što veći teritorij. U sjeni ovih sukoba bili su Oromci iz plemena Jeju, koji su upravljali ovim sukobima pa i samom politikom etiopskog dvora. To stanje trajalo je do početka 20. vijeka U istom periodu neki Oromci su prešli na kršćanstvo kako bi se što više zbližili s etiopskom dvorskom elitom.Danas Oromi čine većinu na jugu i zapadu Etiopije prevashodno su stočari i poljoprivrednici oko 90% žive na selu.Polovina njih su muslimani suniti,uz znatan dio kršćana prevashodno etiopskih pravoslavnih od prije 50 godina proširilo se evangeosko krsćanstvo,neki prakticiraju animizam.

Oromo na Wikimedijinoj ostavi

• Oromo Arhivirano 2010-05-31 na Wayback Machine-u (en)