Termistor
Tip komponente | pasivna, senzor |
---|---|
Princip rada | električni otpor |
Izumitelj | Michael Faraday (1833) Samuel Ruben (1930) |
Pinovi | ulaz i izlaz |
Elektronski simbol | |
Termistor (skraćeno od termo rezistor - toplotni otpornik[1]) je tip otpornika čiji se električni otpor mijenja sa promjenom temperature. Zbog te osobine, nalazi primjenu kao senzor temperaturnih promjena. Razlikujemo termistore sa negativnim (NTC) i pozitivnim (PTC) temperaturnim koeficijentom, a to zavisi od toga da li će se vrednosti sa povećanjem spoljne temperature povećavati ili smanjivati.[2]
Nažalost, zavisnost otpora od temperature je ne-linearna, što otežava korišćenje termistora. Sa druge strane, osjetljivost je velika i na male promjene temperature. Zbog tih osobina, termistori se najviše koriste tamo gdje je potrebno testiranje gornje i donje granične temperature, a ne mjerenje iste.
Termistor je sačinjen od puluprovodnog materijala, obično neke vrste metalnog oksida.
Termistor se može postaviti u otporni most ili naponski djelitelj. Kod naponskog djelitelja (na slici), promjena otpora sa temperaturom dovodi do promjene izlaznog napona, što se lako registruje voltmetrom ili dalje obrađuje analogno-digitalnim pretvaračem.
U specifikaciji obično se navodi otpornost termistora na 25 stepeni Celzijusa, što je približno sobna temperatura. Pre upotrebe, preporučljivo je otpornost termistora izmeriti multimetrom na nekoliko različitih temperatura. Tako ćete dobiti vrednosti otpornosti na svakoj od njih i moći ćete da kalibrišete termistor. Ukoliko će na određenoj temperaturi termistor pokrenuti neku akciju, obavezno izmerite otpornost na toj temperaturi.[3]
Termistori imaju dva izvoda bez polariteta, tako da ne morate brinuti koju ćete žicu povezati sa izvorom napona (+V).[3]
Postoje dva tipa termistora:
- Termistor s negativnim temperaturnim koeficijentom (NTC): Otpornost ovog termistora opada s porastom temperature. Temperaturno im je područje od –50 do 220 °C, a primjenjuju se na primjer za zaštitu od pregrijavanja električnih motora (obično se umeću u namote statora).
- Termistor s pozitivnim temperaturnim koeficijentom (PTC): Otpornost ovog termistora raste s porastom temperature. Temperaturno im je područje od –50 do 150 °C, a primjenjuju se na primjer za stabilizaciju električnog napona (rabi se nelinearno naponsko-strujna karakteristika) i za mjerenje temperature u termometrima.[1]
Na svakom termistoru trebalo bi da postoji oznaka tipa (NTC ili PTC). Ako oznake nema, tip termistora se može odrediti proverom da li otpornost raste ili se smanjuje s porastom temperature.[3]
Dobre osobine:
- male dimenzije
- niska cijena
- velika osjetljivost na promjene temperature
- brza reakcija
Loše osobine:
- Nelinearna R-T karakteristika
- Ograničen temperaturni opseg
- Greške mjerenja, moguće uništenje, zbog samo-zagrijavanja
Termistori se koriste svuda oko nas: mere temperature u kabini i motoru automobila, u klima uređajima, frižiderima i tako dalje. Termistori su zaduženi za očitavanje temperatura ključnih komponenti računara i možemo ih videti, recimo, ispod procesora ili na matičnoj ploči. Takođe se nalaze na obodu namotaja trafoa i prilikom većih opterećenja prvi stradaju.[2]
Pri niskim temperaturama, i vrlo male struje kroz termistor mogu da proizvedu dovoljno topline da dolazi do povišenja temperature istog i smanjenja otpora. Ovo smanjenje otpora uzrokuje još veću struju kroz termistor, i dolazi do efekta lavine, koji može da uništi termistor ili da dovede do pogrešnog mjerenja. Zbog ovih poteškoća, termistor treba biti redno povezan sa običnim otpornikom u naponski djelitelj ili most, i struja kroz termistor treba biti minimizirana.