Zijaridi

Zijaridi, također poznati kao Zejaridi (perz. زیاریان ili آل زیار), su bili dinastija iranskih vladara koja je upravljala kaspijskim pokrajinama Gorganom i Mazandaranom (također poznatim kao Tabaristan) od 928. do 1043. Osnivač dinastije je bio Mardavidž, perzijski ustanički vođa koji je iskoristio kako slabost abasidskih kalifa tako i samanidskih emira sa istoka, kako bi stvorio državu u sjevernom Iranu, osvojivši gradove Hamadan i Isfahan. Iako je najveći dio tih teritorija izgubljen nakon Mardavidževe smrti 935. godine, njegovi nasljednici su uspjeli održati jezgro države, pa čak i ući u historiju kao pokrovitelji nauke i umjetnosti.

Bilo je šest zijaridskih emira:

• Mardavidž 928-934
• Vušmgir 934-967
• Bisutun 967-976
• Kabus 976-1012 (znameniti toranj Gonbad-e Kabus, dosl. Kabusova kupola, njegova je grobnica)
• Manučeher 1012-1031
• Anuširvan 1031-1043

• Ziyarid architecture^{[mrtav link]}