Kotor-Varoš

Kotor-Varoš
Općina i naseljeno mjesto
Opština Kotor-Varoš
Pogled na Kotor-Varoš
Pogled na Kotor-Varoš
Službeni grb Kotor-Varoš
Grb
Općina Kotor-Varoš u Bosni i Hercegovini
Općina Kotor-Varoš u Bosni i Hercegovini
Kotor-Varoš nalazi se u Bosna i Hercegovina
Kotor-Varoš
Kotor-Varoš
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 44°37′15.0″N 17°22′13.1″E / 44.620833°N 17.370306°E / 44.620833; 17.370306
Država Bosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
Vlada
 • NačelnikZdenko Sakan[1] (SDS / PDP)
Površina
 • Općina557,34 km2
 • Naseljeno mjesto14,12 km2
Nadmorska visina220 m
Stanovništvo (2013)
 • Općina19.710
 • Općina (gustoća)35,36 /km2
 • Naseljeno mjesto7.603
 • Naseljeno mjesto (gustoća)538,46 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj78 220
Pozivni broj(+387) 51
Matični broj211699[2]
Matični broj općine20281
Veb-sajtopstinakotorvaros.com

Kotor-Varoš je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini, u slivu Vrbanje, u blizini Banje Luke.[3][4][5]

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Položaj

[uredi | uredi izvor]

U prostorno-geografskom smislu, od srednjovjekovne utvrde Kotor, Kotor-Varoš je bio i administrativni i regionalni centar doline rijeke Vrbanje, koja se proteže od Kruševa Brda do Banjaluke. Topografski je podijeljena na šipraški, vrbanjački, kotorvaroški, čelinački i banjalučki prostor. Kotorvaroška dolina je omeđena obroncima Borja i Uzlomca (desne obale Vrbanje) te Čemernice, Skatavice i Lipovca (s lijeve).

Kotorvaroški kraj je u banjalučko-dobojskom geografskom području. Gledano u odnosu na šire područje, to je predio smješten između travničkog na jugu, tešanjskog, tesličkog, te dobojskog i prnjavorskog na istoku, banjalučkog na sjeverozapadu i jajačkog na jugozapadu.

Kotorvaroški dio doline Vrbanje je brdsko-planinsko područje, koje čini oko 1/5 njegove površine. Okruženo je sljedećim uzvisinama:

Na užem području Kotor-Varoša veće uzvisine su: Bukovac (360 m), Čepačko brdo (606 m), Dragiševac (978 m), Grabež (943 m), Gradule (778 m), Ivanovo Brdo (920 m), Jelovac (372 m), Kadinica (805 m), Kuk (634 m), Ladanjska kosa (510 m), Lipa Kruška (495 m), Lipovac (758 m), Oglavak (704 m), Osredak (863 m), Pulice (690 m), Raže brdo (426 m) Rujevska glavica (483 m), Rustina (463 m), Sto (1006m), Vranje Brdo (381 m), Zagrađe (729 m), Žumeri (1004 m) i mnoge druge. Ravničarski dio područja prostire se uz Vrbanju, od lokaliteta Stisle do kraja naselja Podbrđe i na jugozapadu do sela Šibovi.

Naselja

[uredi | uredi izvor]
Nova Varoška džamija u Donjem Varošu
(Stara je srušena do temelja, 1992.)

Donja Varoš je, po starini, drugo naselje u Kotor-Varoši. Kao i ostale varoši u regiji, nastao je uz mjesnu tvrđavu Kotor, koji je od osnivanja bio stolno mjesto porodice Hrvatinića.[6][7] Prema izvorima iz osmanlijske i austrougarske vladavine, Varoš (uključujući i Donji Varoš) se deklinirao kao imenica muškog roda.[8][9]

Obuhvata sjeveroistočni dio nekadašnje ulice Idriza Masle, do potoka Uzlomac (desna pritoka Vrbanje), uključujući i Varošku džamiju (u današnjoj ulici Cara Dušana).

Donji Varoš se brže urbanizirao od naselja Kotor, ispod same utvrde, a do danas je razvio i industrijsku zonu.

Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća, naziv ovog naselja se spajao sa nazivom Kotor – u Kotorvaroš.

Hidrografija

[uredi | uredi izvor]

Sredinom ovog prostora teče Vrbanja (duga oko 85 kilometra, koja izvire ispod Vlašića na Prelivodama, na visini od 1530 metara. Od izvora do ušća u Vrbas kod Banje Luke protječe između brda, brežuljaka i tjesnaca sa velikim krivinama mjesta, primajući nagu od rječica, potoka i potočića, koji se slivaju s okolnih brda. Vrbanja se od izvora do ušća spusti oko 1356 metara, dijeleći uzdužno svoju dolinu na dva približno jednaka dijela.

Porječju Vrbanje obuhvata 703,6 m2 uključuje i mnoštvo rječica, potoka i potočića što izviru na području kotorvaroškoga kraja. Na području od Podbrđa do Kotor-Varoši označeno je sedam, od Kotor-Varoši do Vrbanjaca šest, od Vrbanjaca do Čitluka sedam mlinica izgrađenih na obalama Vrbanje. S desne strane u ovom dijelu toka, u Vrbanju se ulijevaju Smrdelj, Varoški potok i Svinjara, a s lijeve Demićka rijeka, Rika, Jakotina, Gubavac, Durtovački potok i Bijeli potok. Na njima su nekada mljeli brojni mali mlinovi: na Jakotini 10 vodenica, Rici, koja teče u zaleđu Podbrđa – šest-sedam, na Kobašu, koji protiče kroz Zabrđe, na Svinjari i drugim rječicama. Danas više toga nema, ali se postepeno obnavljaju za ugostiteljsko-turističku i rekreativnu ponudu.

Kotorvaroški kraj je bogat i brojnim izvorima pitke vode. Mnogi su izvori već zarobljeni u betonske rezervoare za privatne ili seoske vodovode. Najpoznatiji i danas funkcionalni izvori pitke vode su Bobas, Kremenik i Kokanovac.

Klima

[uredi | uredi izvor]

Kotorvaroški kraj pripada preddinarskom biogeografskom pojasu, u kojem se prosječna godišnja temperatura kreće: oko 12 °C u januaru do 20 °C u julu. Proljeće i ljeto znatno ranije počinju u ravnici oko Kotor-Varoši, nego u okolnim visokim brdsko-planinskim predjelima, što se jasno vidi na pomjeranju sniježnog pokrivača i listanja šume početkom proljeća. Jeseni i zime su ćudljive, više je hladnih, nego toplih dana u godini. Uz Vrbanju, od Podbrđa do Obodnika, česti su toliko snažni vjetrovi (osobito južni) i oluje koje pričinjavaju velike materijalne štete, a u protekloj deceniji odnose i ljudske živote.

Priroda

[uredi | uredi izvor]

Uz Vrbanju se prostiru plodne oranice i livade, a prema uzvisinama se prostire uži ili širi pojas brežuljaka, koji postupno prelaze u brdsko-planinsko područje. Flora, fauna i vegetacija ovog kraja je tipična za Srednju Bosnu, koju karakteriziraju životne zajednice livada i pašnjaka, i hrastovo-grabove šume a prema visovima slijede pojasevi mješovitih listopadno četinarskih sastojina. U agrobiocenozama uzgaja se tradicionalno povrće, voće i žitarice, a u novije vrijeme se uvode i nove poljoprivredne kulture (jagodasto voće, vinova loza, aronija i druge).

Historija

[uredi | uredi izvor]

Područje općine Kotor-Varoš je arheološki i historijski malo istraženo. Historija bilježi, da su na ovim prostorima postojala naselja u dalekoj prošlosti, čak i u periodu neolita. Ovo područje su tada naseljavali Iliri.[10][11][12]

U IV vijeku p. n. e. na ovo područje su prvi put prodrli Kelti, koji su se u više navrata zadržavali na području Bosne i Hercegovine. Pred kraj starog vijeka područje oko Vrbasa, Vrbanje i Sane naseljavalo je ilirsko pleme Mezeji.

U I vijeku n. e. ovo područje osvajaju Rimljani koji postepeno asimiliraju Mezeje i angažuju ih u svoje legije i svoju mornaricu. Iz tog perioda postoji više lokaliteta koji ukazuju na rimske građevine: u Šipragama, pri ušću Crkvenice u Vrbanju [1981. godine otkriveni su "na njivi Omer-bega Šiprage"[13], ostaci ranokršćanske bazilike (III-V vijek). Rimljanskih opeka nađeno je na više lokaliteta: Stari grad Lauš, današnji Lauši u Maslovarama, zatim u Pobrđu i Zabrđu i na ušću potoka Svinjara u rijeku Vrbanju i na putu od Banje Luke do Kneževaa.

U sedmom vijeku ovo područje naseljavaju Južni Slaveni koji su se mješajući sa starosjediocima zadržili do današnjih dana. Slavenizacijom ovog dijela balkanskog poluostrva tu se formiraju prve državice Južnih Slavena, a među njima i prva bosanska država u 10. vijeku. Prema ljetopisu popa Dukljanina (barskog rodoslova), polovinom 12. vijeka župe Uskoplje, Pljeva i Luka bili su u sastavu Bosne. Vjera starobosanska (bogumilska) dugo se opirala, unatoč povremenim, ali mnogim upadima krstaša, da bi konačno bila potisnuta tek u XIII stoljeću.[14][15]

Srednji vijek

[uredi | uredi izvor]

Prvo kotorvaroško naselje, srednjevjekovni grad Kotor, postojalo je svakako dosta prije 9. stoljeća, jer je, prema vjerodostojnim izvorima, prije toga bio "nekoliko puta poharan".[16]

Podatak je preuzet iz djela Baltazara Splićanina, neosporno kasnog pisca, koji, u vezi sa zbivanjima u 9. stoljeću spominje Bosansko kraljevstvo i porijeklo imena današnjeg grada Kotor u Boki kotorskoj, koji je kao i Risan, tada bio u graničnom području jugoistočnog dijela Kraljevine Bosne

Prema oba izvora, prilikom imenovanja budućeg grada Kotor, u to vrijeme su Ugri često upadali u Bosansko Kraljevstvo i da su više puta opustošili teritoriju bosanskog grada Kotora, koji je u 2. knjizi svoje Geografije Gerard Rudniger označio kao Vesekatro, koji se nalazi "blizu Banje Luke". Moguće je da taj nazi potiče od pojma vazal (lat. vassallus, vassus = sluga, podanik franačkog kralja, a poslije i ostalih evropskih vladara, koji od kralja dobija posjed kao leno ili feud) i prisvojnog pridjeva cataro (=katarski). Ne može se isključiti ni mogućnost da je Vasekatro bio utočište i/ili naseobina Katara jer isti korijen imaju i latinski termini za imenice vaza (văs, vasis, mn. vāsa, vasōrum = posuda, ratna naprava) i jamac/jemac, danas žirant, garant (= văs, vădis).

Plemići iz bosanskog Kotora, po imenu Nedor, Miroslav i Vuksan, uz još neke druge, saznavši da se zida novi grad na moru, krenuše sa svom svojom imovinom velike vrijednost u zlatu i srebru prema poznatoj lokaciji, budući da je Bosansko Kraljevstvo bilo bogato rudama plemenitih metala. Kada su, prema navodima Mihajla Solinjanina (u opisu Dalmacije), stigli u Risan, razglasili su svoju namjeru da tu podignu tvrđavu u kojoj će biti sigurni. Kad su to doznali građani tadašnjeg naselja Askrivija, pozvali su da planirani trošak ulože u izgradnju već započetog grada, "te da združeni žive kao pravi prijatelji i građani".

Bosanci, koji su to inače željeli, ne prihvatiše odmah ovaj prijedlog već poslije nekoliko dana odgovoriše da su spremni udovoljiti njihovom traženju, ali pod uslovom da se novi grad nazove imenom njihove otadžbine, Kotor. Ovo nisu prihvatili Askrivljani, ali se docnije (kaže Solinjanin), po nagovoru svog biskupa, složiše da bace žrijeb, te da tako odluče kojim imenom da se grad nazove. I žrijeb ispade u prilog Kotorana Bosanaca.

Naredni pisani dokumenti o naselju na ovom području datiraju tek iz 1322, 1323. i 1412. godine. To je povelja Stjepana II Kotromanića (bosanskog bana od 1322. do 1353. godine), koji daruje Vukosavu Hrvatiniću 1322. godine župe Danicu i Vrbanju sa gradovima Ključem i Kotorom kao lični posjed, zato što mu je ovaj pomogao prilikom preuzimanja vlasti u sukobu sa Babunićima. Ovaj feudalni posjed Hrvatinića je kasnije, 1404. godine još više proširio Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Stjepančić), koji se nazivao gospodarem Donjih kraja (područje od rijeke Vrbasa do preko Sane a kasnije je još više prošure). Iako su Ugarski kraljevi Ludovik I Sigismund, (koji je kasnije osvojio Hrvatsku, Češku i Njemačku) pokušali osvojiti Bosnu, nije im polazilo za rukom. Čak je Ugarski kralj Sigismund I 1411. godine Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću priznao pravo posjeda Donjih kraja. U to vrijeme gradovi Kotor i Zvečaj u Tijesnom kod Banje Luke su imali strateški značaj za odbranu Bosanske države.

Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1404.)

Još iz tih vremena datiraju današnja narodna vjerovanja o čudotvornosti vode sa izvora (točka) Bobas, koji se nalazi iznad istoimenog vodopada na desnoj litici Jakotine, ispod samih zidina tamnice u (danas devastiranoj) utvrdi Kotor (na lijevoj litici).

Od 1519. srednjovjekovni grad Kotor je pod turskom upravom. Tad se pored naselja Kotor formira naselje Varoš na području današnjeg Donjeg Varoši. Širenjem grada u oba pravca po riječima arheologa Đurđevića, nastao je grad koji je u svom nazivu zadržao oba imena Kotor-Varoš, u čiji sastav su ušla naselja: Kotor katolički, Kotor turski, Čepak, Slatina i Varoš, a koji se prvi put pod tim imenom spominje 1889. godine, poslije popisa stanovništva, koje je tada organizovala Austro-Ugarska monarhija, a koja je odlukom velikih sila okupirala BiH 1878. godine.

U Kotor-Varoši postoje ostaci stare tvrđave Kotor, odnosno Bobas, kako se u nekim dokumentima naziva, koja se 1322. godine pominje prvi put, kada je pripadala župi Vrbanja i služila kao neka vrsta predstraže Jajcu, zbog sve češćih napada Ugarske na Bosnu.

Tvrđava je sagrađena na teško pristupačnom visu iznad kotor-varoške kotline. Nema podataka ko je i kada tvrđavu sagradio i ko je njome prvi gospodario. Tvrđava je dugačka oko 40, a široka oko 6 do 12 metara. Kameni zidovi su debeli oko dva metra. Na istočnom dijelu tvrđava se gotovo nadvila nad strmu stranu iznad oštre okuke riječice Jakotine, koja tu pravi mali lijepi vodopad Bobas, visine oko 7 metara. U tvrđavi se nalaze ostaci zvonika, koji je bio širok oko 5 metara. Od njega se spuštaju kamene stepenice ka tvrdo zidanoj i dosta očuvanoj tamnici, čije zidine dopiru do samog korita rijeke Jakotine, iznad vodopada.

Početkom 17. vijeka naselje ispod tvrđave Kotor bilo je manje od sela Večići, i počelo se širiti tek krajem toga i početkom narednog vijeka. Tome je doprinijela tadašnja migracija stanovništva na to područje. Među doseljenicima bilo je Turaka iz daleke Anadolije i muslimanskog življa iz Hercegovine, koje je tu dobijalo posjede i napuštalo svoja dotadašnja neplodna obitavališta. Bilo ih je i iz Banjaluke, Jajca, Travnika i Visokog. Među doseljenim hrvatskim življem najviše je bilo Dalmatinaca, nešto iz okoline Kupresa, a srpske porodice bile su iz Hercegovine, sa područja Mrkonjić-Grada, kao i s područja Prnjavora, kad se južno od rijeke Save u 18. vijeku pojavila kuga. Kada je kuga "poharala" i stanovništvo Kotora (1732.) i lokalni živalj je bježao u druga područja, između ostalog i u sela sjeverozapadno od Banje Luke.[17]

U varoši su izgrađene dvije džamije i dvije crkve: katolička i pravoslavna. Osnovna škola sa 4 razreda je izgrađena tek 1892. godine, poslije okupacije Bosne od strane Austrougarske, te je dugo bila jedina na tom području.

U to vrijeme izgrađena je cesta Banj Luka – Kotor-Varoš–Teslić i bolnica, što je uz otvaranje rudnika uglja u Maslovarama i izgradnju uskotračne željezničke pruge prema Banjaluci bio početak kakvog-takvog razvoja."[18]

Od 1. decembra 1918. godine Kotor-Varoš je u sastavu Kraljevine SHS, pa Kraljevine Jugoslavije, a od 1945-92.– FNRJ (kasnije SFRJ). Od 1992. je u osamostaljenoj Bosni i Hercegovini, a po potpisivanju Dejonskog sporazuma, pripala je entitetu Republici Srpskoj.

Drugi svjetski rat

[uredi | uredi izvor]

Pred kraj II svjetskog rata na ovim prostorina (1944), partizanski inženjerci su zabilježili zatečeno stanje u i oko tvrđave Kotor, koje je kasnije opisao jedan od oslobodilaca Kotor-Varoši. Isti izvor pritom donosi niz malo poznatih historijskih, geografskih, arheoloških podataka o Kotor-Varoši i Kotorvarošinima.

"Štab 11. NOU divizije vodio je računa o specifičnim uslovima za vođenje narodnooslobodilačke borbe na terenu srednje Bosne. Težio je da svakoj potčinjenoj brigadi, kao svojoj operativnoj jedinici, obezbijedi život i borbena djejstva pod približnim uslovima. Kako oni, u odnosu na ishranu, smještaj, klimatske i zemljišne uslove, pa i neprijatelja, nisu svuda bili jednaki, već na jednom prostoru teži i složeniji, a na drugom lakši,on je srednju Bosnu, prema tome, razvrstao u tri područja: na Župu, pod kojom se podrazumijevao širi prostor oko Prnjavora, prostor prema pruzi Derventa — Doboj i na Vrhovinu, pod čim se podrazumijevao prostor južno od planine Borje – Uzlomac. Napravio se i ustalio plan po kome su se svaka dva mjeseca brigade pomjerale sa prostorije na prostoriju, po izvjesnom redoslijedu.

Po tom planu 14. SBNOU brigada morala je koncem februara 1944. da ide na prostor Kotor-Varoš – Šiprage – Skender-Vakuf, odnosno u Vrhovinu, i da tamo smijeni 12. KNOU brigadu Petra Mećave. Sa prostora oko Prnjavora 14. brigada je krenula u tom pravcu 25. februara. Marševala je u dvije kolone: jednom preko sela Kokora, a drugom preko sela Vijačana, za Karač. Odatle se, jednom kolonom preko Jošavke a drugom preko Donje Šnjegotine, produžilo za Opsječko. U toku pokreta preko Vijačana, u šumi Reljevac, pripucali su četnici, pri čemu je poginuo Hakija Asima Tabaković iz sela Lišnja, borac 1. čete 1. bataljona. Kolona koja je od Karača išla preko Jošavke vodila je 27. februara borbu sa jošavačkom četničkom brigadom. Borba je trajala oko tri sata, a dva borca iz brigade su ranjena. Jedan od njih bio je Boško Segić iz sela Štrbci. Pošto su četnici razbijeni i potisnuti u okolna brda, brigada je izbila sa obje kolone na Opsječko, a odatle se preko Skatavice spustila u rejon Kotor-Varoši.

Rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995)

[uredi | uredi izvor]
Stara Kotorska džamija (srušena 1992)

Za vrijeme rata u Bosni, došlo je do sukoba između pripadnika Vojske Republike Srpske i Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine u kojima su stradali civili i vojnici. Lokalno stanovništvo je ubijano i protjerano, pritvarano i mučeno u logorima, koje je organizirala novoosnovana vlast Republike Srpske.

Već početkom rata u Bosni i Hercegovini, počeo je hapšenje, mučenje, ubijanje i protjerivanje civila (Bošnjaka i Hrvata) u dolini Vrbanje, od Kruševa Brda do Banje Luke.[19][20][21][22][23][24][25][26][27][28][29] [30] Samo u Grabovici je bestragom nestalo oko 200 Bošnjaka iz Večića, Hrvaćana i drugih okolnih sela, a traga se za još oko 370 nestalih civila. O progonima Bošnjaka iz doline Vrbanje, uživo su izvještavale najuglednije svjetske medijske agencije (BBC, Reuters, CNN i dr.).[31]

Prema jednoj od optužnica i presudi Tribunala u Hagu, u tački 40, među ostalim lokacijama logora u 12 krajiških općina, stoji:

"40. Logori i zatočenički objekti, u kojima je radio i kojima je upravljao vojni i policijski kadar, pod rukovodstvom kriznih štabova i VRS-a, uključuju sljedeće: u opštini Kotor Varoš: školu u Grabovici, policijsku stanicu u Kotor Varoši, osnovnu školu, zatvor i pilanu u Kotor-Varoši"...[32]

14. augusta 1992. u napadu Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine na vojnike Vojske Republike Srpske poginulo je 13 vojnika, a 13 ih je ranjeno.[33] U produkciji Saveza logoraša RS, koji se finansira iz budžeta RS, snimljen je dokumantarno-igrani film Krvava jesen u Serdarima, koji govori o zločinima u proteklom ratu na području općine Kotor-Varoš.[33]

U selu Serdari u napadu pripadnika Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) 17. septembra 1992. godine počinjen je ratni zločin u kom je ubijeno 16 srpskih civila. Optužnica je podignuta 2011. godine , a optuženi se terete da su kršeći pravila Međunarodnog humanitarnog prava za vrijeme rata i oružanog sukoba učestvovali u napadu na civilno stanovništvo i objekte, te da je napad imao za posljedicu smrt, teške tjelesne povrede civila i uništavanje imovine, čime su počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.[34] Optužnica je bila protiv bivših pripadnika pripadnika TO BiH: Seada Menzila Fikreta Planinčića i Mirsada Vatrača, koji su osuđeni na kazne zatvora, a Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, u predmetu "Fikret Planinčić i drugi" ukinulo je 2014. ovu presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te je odredilo novi proces.

Nova hapšenja su obavili pripadnici SIPA-e, koji su, 18. 11. 2015, priveli

na području Banjaluke, Kotor Varoša i Prnjavora šest lica visokog nivoa odgovornosti osumnjičenih za ratne zločine.

Uhapšeni su Slobodan Župljanin, Boško Peulić, Aleksandar Petrović, Manojlo Tepić, Janko Trivić i Nedeljko Đekanović, saopšteno je iz Tužilaštva BiH, po čijem nalogu je izvršeno hapšenje.

Oni su pod istragom zbog ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima na području Kotor-Varoši 1992. godine, ali i u kasnijem periodu, a riječ je o predmetu kategorije dva u kojem je istraga započeta u Tužilaštvu pri Haškom tribunalu, te proslijeđena na dalje procesuiranje Tužilaštvu BiH.

Među uhapšenima ima i građana Srbije.[35][36][37][38]

"Zbog silovanja 14-godišnjakinje 1992. godine, pripadnici Vojske Republike Srpske Bosiljko i Ostoja Marković, osuđeni na po 10 godina zatvora i plaćanje odštete."[39][40]

Apelaciono vijeće ICTY je 30. juna 2016. pravosnažno potvrdilo prvostepenu presudu kojom su Stojan Župljanin i Mićo Stanišić, osuđeni na po 22 godine zatvora, uz dio obrazloženja koje slijedi:

"Sudije su zaključile da su tužioci dokazali da su policijske snage u nadležnosti dvojice optuženih učestvovale u takozvanom preuzimanju vlasti u Republici Srpskoj početkom 1992. „Preuzimanje vlasti“ sastojalo se u razoružavanju policijaca nesrpske nacionalnosti i nasilnoj smeni izabranih funkcionera Bošnjaka i Hrvata, njihovim hapšenjem i odvođenjem u logore.

Sudije su u prvostepenoj presudi zaključile da su obojica optuženih odgovorni za zločine protiv čovečnosti, koji su izvršeni progonima, ubistvima, mučenjima, razaranjem gradova i sela, i uništavanjem verskih i kulturno-istorijskih objekata. Odgovorni su i za kršenje zakona i običaja ratovanja. Zločini, za koje su osuđeni Stanišić i Župljanin, s većim ili manjim intenzitetom počinjeni su, navedeno je u presudi, u 20 opština – od Bosanske Krajine, do Istočne Bosne...";

među nabrojanim općinama su i Kotor-Varoš i Knezevo.[41][42][43]

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Demografija Kotor-Varoši i Spisak naseljenih mjesta u općini Kotor-Varoš

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Kotor-Varoš imala je 36.853 stanovnika, raspoređenih u 42 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma općina Kotor-Varoš, gotovo u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušao je dio područja naseljenog mjesta Kruševo Brdo.

Nacionalni sastav stanovništva – općina Kotor-Varoš

[uredi | uredi izvor]
Sastav stanovništva – općina Kotor-Varoš
2013.[44]1991.[45]1981.[46]1971.[47]1961.[48]
Osoba19 710 (100,0%)36 853 (100,0%)35 713 (100,0%)32 832 (100,0%)32 516 (100,0%)
Srbi13 091 (66,42%)14 056 (38,14%)14 771 (41,36%)15 255 (46,46%)18 443 (56,72%)
Bošnjaci5 234 (26,56%)11 090 (30,09%)19 667 (27,07%)18 366 (25,48%)14 717 (14,51%)1
Hrvati1 116 (5,662%)10 695 (29,02%)9 572 (26,80%)8 863 (27,00%)7 298 (22,44%)
Nisu se izjasnili115 (0,583%)––––
Ostali38 (0,193%)267 (0,725%)349 (0,977%)79 (0,241%)37 (0,114%)
Pravoslavci27 (0,137%)––––
Muslimani23 (0,117%)––––
Nepoznato20 (0,101%)––––
Jugoslaveni19 (0,096%)745 (2,022%)1 298 (3,635%)176 (0,536%)1 978 (6,083%)
Crnogorci12 (0,061%)–37 (0,104%)76 (0,231%)26 (0,080%)
Bosanci11 (0,056%)––––
Slovenci1 (0,005%)–3 (0,008%)10 (0,030%)8 (0,025%)
Albanci1 (0,005%)–13 (0,036%)5 (0,015%)5 (0,015%)
Ukrajinci1 (0,005%)––––
Bosanci i Hercegovci1 (0,005%)––––
Makedonci––3 (0,008%)2 (0,006%)3 (0,009%)
Mađari––––1 (0,003%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva – naseljeno mjesto Kotor-Varoš

[uredi | uredi izvor]
Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Kotor-Varoš
2013.[44]1991.[45]1981.[46]1971.[47]1961.[48]
Osoba7 603 (100,0%)7 411 (100,0%)5 423 (100,0%)3 746 (100,0%)2 893 (100,0%)
Srbi6 251 (82,22%)2 522 (34,03%)1 310 (24,16%)749 (19,99%)762 (26,34%)
Bošnjaci920 (12,10%)1 800 (24,29%)11 436 (26,48%)11 342 (35,82%)1239 (8,261%)1
Hrvati252 (3,314%)2 432 (32,82%)1 789 (32,99%)1 490 (39,78%)1 170 (40,44%)
Nisu se izjasnili100 (1,315%)––––
Ostali23 (0,303%)110 (1,484%)66 (1,217%)8 (0,214%)8 (0,277%)
Muslimani18 (0,237%)––––
Jugoslaveni15 (0,197%)547 (7,381%)787 (14,51%)110 (2,936%)696 (24,06%)
Pravoslavci6 (0,079%)––––
Crnogorci5 (0,066%)–19 (0,350%)40 (1,068%)8 (0,277%)
Bosanci5 (0,066%)––––
Nepoznato4 (0,053%)––––
Slovenci1 (0,013%)–1 (0,018%)4 (0,107%)4 (0,138%)
Albanci1 (0,013%)–13 (0,240%)3 (0,080%)4 (0,138%)
Ukrajinci1 (0,013%)––––
Bosanci i Hercegovci1 (0,013%)––––
Makedonci––2 (0,037%)–1 (0,035%)
Mađari––––1 (0,035%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Stanovništvo po općinama Sreza Kotor Varoš, 1953.

[uredi | uredi izvor]
Popisno područje Ukupno Srbi Hrvati Slovenci Makedonci Crnogorci Jugoslaveni
neopredijeljeni 		Česi Poljaci Rusini
Ukrajinci 		Ostali Slaveni Ostali neslaveni
Srez Kotor Varoš 37898 25008 6485 4 4 10 6375 2 – 2 – 8
Kotor Varoš 4715 805 2640 2 3 6 1253 1 – 1 – 4
Maslovare 4574 3966 8 – – – 600 – – – – –
Previle 4576 3537 696 – – – 342 – – – – 1
Skender Vakuf 7100 6566 16 – – – 518 – – – – –
Šiprage 7746 6036 24 1 1 – 1682 – – – – 2
Vrbanjci 4919 1678 1728 1 – 4 1505 1 – 1 – 1
Zabrđe 4268 2420 1373 – – – 475 – – – – –

[49]

Kultura

[uredi | uredi izvor]

Nacionalni spomenici

[uredi | uredi izvor]

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Kotor-Varoš nalazi se sljedeći spomenik:

Poznate osobe

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Kotor-Varoš". izbori.ba. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 6. 12. 2020.
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
  3. ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Prnjavor (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  4. ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  5. ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  6. ^ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  7. ^ Petrić N. (2006): Sto pedeset godina moje porodice – 1885-2005. Radnička štampa, Beograd, ISBN 86-7073-1134.
  8. ^ Radimsky V. (1892): Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Podbrgju, za tim starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina IV, Knjiga I: 75-80.
  9. ^ Kreševljaković H. (1950): Kapetani i kapetanije u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, God. II: 89-141, Sarajevo.
  10. ^ Mulalić (2011): Rimski vuk i ilirska zmija – Posljednja borba. Filozofski fakultet, Sarajevo, ISBN 978-9958-625-21-3.
  11. ^ Abdić K. (2014): Ilirski narodi sjeverozapadne Bosne i Hercegovine. Filozofski fakultet, Sarajevo.
  12. ^ Enciklopedija Jugoslavije, Ed. (1983): Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina – Separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
  13. ^ Radimsky V. (1892): Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Podbrgju, za tim starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina IV, Knjiga I: 75-80
  14. ^ Petrović R. (2010): Bogumili. Rubikon & Mak, Novi Sad – Visiko, ISBN 978-9958-9777 pogrešan ISBN, ISBN 978-86-84989-26-2.
  15. ^ Naziv Crkva bosanska uveli su katolički misionari (u XIII stoljeću), po kojima nije bilo drugih bogomolja osim crkve, niti prave vjere osim katoličanstva.
  16. ^ Orbin M. (1601). Regno degli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni. Historia di Mavro Orbini raveseo Abbate Melitense. 3. Dalmatia, Croatia, Bosna, Servia & Bvulgaria / Kraljevstvo Slavena (prijevod iz 1968.). Pesaro/Beograd: Girolamo Concordia/Srpska književna zadruga.
  17. ^ Gavranović B. (1959): Povijest Franjevačkog samostana Petrićevac i franjevačkih župa u Bosanskoj Krajini, Sarajevo.
  18. ^ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  19. ^ Iris M. (2009). NAPA Bulletin, Passages: The Ethnographic Field School and First Fieldwork. John Wiley & Sons, ISBN 9781444306965.
  20. ^ „Families remember dead from 1992 Grabovica massacre ahead of Mladic trial. ITNSource. Reuters.
  21. ^ Irwin R. (2012):Mladic Trial Witness Describes Escaping Mass Killing. Institute for War and Peace Reporting. Retrieved 2014-08-12.
  22. ^ ICTY Prosecution: General Mladic had a hand in crimes. Sense. 16 May 2012. Retrieved 2014-08-12.
  23. ^ Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 9781444306965.
  24. ^ Beč J. (1997): Pucanje duše. Samizdat B92, Beograd, ISBN 86-7208-010-6.
  25. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 4. 2015. Pristupljeno 16. 10. 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  26. ^ http://www.nato.int/sfor/organisation/mission.htm
  27. ^ ICTY Prosecution: „General Mladic had a hand in crimes“. Sense.
  28. ^ http://www.icty.org/x/cases/brdanin/trans/en/030527IT.htm.
  29. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 28. 10. 2014. Pristupljeno 2. 2. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  30. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 4. 11. 2014. Pristupljeno 2. 2. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  31. ^ http://www.reuters.com/article/us-warcrimes-mladic-trial-idUSBRE8680YG20120709.
  32. ^ http://www.icty.org/x/cases/brdjanin/ind/bcs/brd-5ai021007b.htm
  33. ^ a b Kotor Varoš: Obilježena 17. godišnjica od stradanja srpskih boraca[mrtav link]
  34. ^ Optužnica protiv tri lica za zločin nad Srbima u Serdarima kod Kotor Varoši[mrtav link]
  35. ^ http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sipa-uhapsila-sest-osoba-zbog-ratnog-zlocina-u-kotorvarosi.
  36. ^ http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/latest/500/500.html?id=27372465.
  37. ^ http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/20151118/500/500.html?id=27372465.
  38. ^ http://pressrs.ba/info/vijesti/sest-uhapsenih-zbog-ratnog-zlocina-u-kotor-varosu-18-11-2015 Arhivirano 22. 3. 2016. na Wayback Machine.
  39. ^ http://balkans.aljazeera.net/vijesti/za-silovanje-u-ratu-zatvorska-kazna-i-placanje-odstete.
  40. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 28. 6. 2015. Pristupljeno 26. 6. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  41. ^ http://www.dw.com/sr/kona%C4%8Dne-presude-stani%C5%A1i%C4%87u-i-%C5%BEupljaninu/a-19364622.
  42. ^ http://www.sense-agency.com/sense.26.html?case_id=9 Arhivirano 30. 7. 2016. na Wayback Machine.
  43. ^ http://www.icty.org/en/press/appeals-chamber-affirms-stanisic-and-zupljanin-sentences.
  44. ^ a b "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "popis2013" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  45. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 66)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 16. 10. 2016.
  46. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 16. 9. 2015.
  47. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 16. 9. 2015.
  48. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.
  49. ^ http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1953/pdf/G19534001.pdf.
  50. ^ "Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Kotor-Varoš)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 15. 2. 2016.[mrtav link]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Kotor-Varoš
Portal iconPortal Bosna i Hercegovina
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kotor-Varoš&oldid=3546692"