Sukulentna biljka

Sukulentne biljke (latinski jezik|lat.]] suculentus = sočan) ili sukulente su one koje skladište vodu u povećane listove, stabljike ili korijenje. Povećanje listova je očitije vide kod tkiva biljke Aloe vera. Iako sve biljke iz tla ili na drugi način uzimaju vodu, sukulente su se najbolje prilagodile za dugotrajno čuvanje vode. Ova prilagodba im omogućava preživljavanje u ekološkim uvjetima u kojem druge biljke teško opstaju ili nikako ne mogu. Tokom dana njihovo okruženje je veoma vruće, a noću hladnije, što im pomaže da reguliraju odavanje vode.^[1][2] Mnoge sukulente imaju voštani zaštitni sloj na stabljici i lišću, što pomaže čuvanje i ekonomisanje vlagom. Neke od porodica u kojima su česte sukulente su: Cactaceae (kaktusi), Agavaceae (agave), Crassulaceae i Aizoaceae.

Sukulente obuhvataju skupinu biljaka sa mesnatim, sočnim listovima i/ili stabljikama, rjeđe korijenom. U takvom tkivu mogu skladištiti velike rezerve vode koju tokom suše štedljivo koriste u procesima transpiracije i asimilacije. Tako prilagođene na suha okruženja, kao što je stepa, polupustinja i pustinja ili bilo gdje su suha staništa.

Prema uvjetima u kojima rastu i način prilagodbe, pripadaju kategorijama hemikserofita ili kserofita. Razlikuju se lisnnate (s mesnatim listovima) i stabljične sukulente (s mesnatim stabljikama); rjeđe su korijenske sukulente. Prvoj grupi pripadaju naprimjer Sedum i čuvarkućag, iz porodice Crassulaceae, te aloja iz porodice ljiljana, gdje pripadaju i rodovi Mesembryanthemum i Carpobrotus iz porodice Aizoaceae i druge. Tipski predstavnici stabljičnih sukulenti su valjkasti i stubasti kaktusi, s polulpptastom, kuglastom ili pljosnatom stabljikom i ograncima koji liče na debele, mesnate listove (opuncija), a drugi listovi sureducirani ili preobraženi u trnove.

Neke vrste, kao npr. divovski kaktus Carnegiea gigantea, mogu narasti do dvadesetak metara, i kada padne kiša, mogu skupiti ogromnu količinu vode (do 90% svježe mase tijela). Tokom dugotrajne sušie mogu bez fizioloških poteškoća potrošiti do 70% srezervi vode. Po obliku stabljike, kaktusima su slične i mnoge biljke iz drugih porodica. To je tipski primjer konvergene evolucije (konvergencije), kao prilagodba na slične ekološke prilike u prošlosti. Takve su naprimjer mnoge vrste sukulentnih vrsta roda Euphorbia, koje se vrlo lahko brkaju s kaktusima. Na mjestu rane, mlječike izlučuju mliječni sok, po čemu se razlikuju od kaktusa.

• Hidrofite

Commons ima datoteke na temu: Sukulentna biljka