Ereb

Ereb (grč. Ἔρεϐος, Erebos)^[1] praiskonski je bog, personifikacija tame i sjene koja je ispunjavala sve kutove svijeta. Hesiodova Teogonija ga identificira kao jedno od prvih pet postojećih bića, rođenih iz Haosa i Niktin brat s kojom je imao kćer Hemeru i sina Etera. Ujedno je to naziv i za dio podzemnog svijeta.

Riječ Ereb vjerovatno dolazi iz praindoeuropskog jezika, *hregwos,^[2][3] koja ima svoju srodnu riječ u starom nordijskom jeziku roekkr, gotskom riqis = tama, sanskrt rajani = noć,^[4] toharskom orkäm = tama. Još jedna mogućnost jest da je riječ posuđena iz hebrejskog jezika - erebh i akadskog jezika -erebu = zalazak sunca, večer (otuda povezanost s tamom). Ista etimologija "zalaska sunca" predložena je i za Evropu.

Hesiodova Teogonija (8. vijek p. n. e.) prikazuje Ereba kao potomka Haosa,^[5] i kao brata Nikte, po kome je on otac Etera i Hemere.^[6]

Prema Higinovim Fabulama, Ereb, Nikta (Noć), Eter i Dies (Dan) su potomci Haosa i Kaligine (Magle); a Ereb, po Noksu, je otac Sudbine, Starosti, Smrti, Uništenja, Svađe, Sna, Snova, Zamišljenosti, Hedimela, Porfiriona, Epafa, Nesloge, Jada, Gnušanja, Neprijatelja, Vedrine, Prijateljstva, Sažaljenja, Stiksa, Parcae (Clotho, Lachesis i Atropos) i Hesperides (Aegle, Hesperia i Erythea).^[7]

U Ciceronovom De Natura Deorum, sljedeća se priča da su djeca Erebusa i Noxa (Noći): Eter, Umire (Dan), Amor (Ljubav), Dolus (Prevara), Metus (Strah), Rad (Trud) , Invidentia (Zavist), Fatum (Sudbina), Senectus (Starost), Mors (Smrt), Tenebrae (Tama), Miseria (Jad), Querella (Lamentacija), Gratia (Usluga), Fraus (Prevara), Pertinacia (Tvrdoglavost ), Parcae (Sudbine), Hesperide i Somnia (Snovi).^[8]

Kosmogonija koja se pripisuje Alkmanu (7. vijek p. n. e.) očigledno čini Ereba četvrtim bićem koje je nastalo, posle Tetide, Porosa i Tekmora.^[9]

U Aristofanovoj komediji Ptice, Haos, Ereb, Nikta i Tartar bili su prva bića, prije postojanja zemlje, zraka ili neba.^[10] Nikta je "složila jaje bez klica u njedra beskrajnih dubina Ereba", iz kojih je došao Eros. Eter se takođe naziva Erebovim sinom.^[11]

Ereb funkcioniše kao neantropomorfizirana personifikacija Tame u Teogoniji, a malo se pojavljuje u grčkoj mitološkoj tradiciji i književnosti. Iako ne igra nikakvu aktivnu ulogu božanstva u kasnijim radovima, "Ereb" se koristi kao naziv za region grčkog podzemlja gde mrtvi prolaze odmah nakon umiranja, a ponekad se koristi naizmenično sa Tartarom.^{[12][13][14][15][16]}

Prema nekim kasnijim legendama, Ereb je bio jedan od dijelova podzemnog svijeta u kojem se nalazila palača boga Hada, gdje on, zajedno sa svojom ženom Perzefonom vlada bogovima podzemnog svijeta i dušama mrtvih. Ereb je istovremeno bio sinonim za Hada, boga podzemnog svijeta, i mračan, sumoran prostor kroz koji su duše ulazile u podzemni svijet. U Erebu su dvije rijeke - Leta i Mnemozina. Duše bi pile vodu iz rijeke Lete, rijeke zaborava, da se ne sjećaju prošlog života nakon reinkarnacije. Onaj ko bi pio iz Mnemozine, sjećao bi se svega i postao sveznajućim.

1. ^ Wells, John C. (2008), Longman Pronunciation Dictionary (3rd izd.), Longman, ISBN 9781405881180
2. ^ R. S. P. Beekes, str. 451.
3. ^ Harper, Douglas. "Online Etymology Dictionary: Erebus". Pristupljeno 1. 7. 2011.
4. ^ Ἔρεβος. Liddell, Henry George; Scott, Robert; A Greek–English Lexicon at the Perseus Project.
5. ^ Hesiod, Theogony 116–124; Gantz, str. 4; Hard, str. 23; Fowler, str. 5; Caldwell, str. 6.
6. ^ Hesiod, Theogony 124–126; Gantz, str. 4; Hard, str. 24; Caldwell, p. 6; Smith, s.v. E'rebos.
7. ^ Hyginus, Fabulae Theogony 1 (Smith and Trzaskoma, str. 95).
8. ^ Cicero, De Natura Deorum 3.44.
9. ^ Alcman, fr. 5 Campbell (pp. 392–395).
10. ^ Aristophanes, Birds 690–694.
11. ^ Aristophanes, Birds 1191–1194.
12. ^ For example, later in the Theogony, the word "Erebus" is used to refer to the place below the earth to which Menoetius is sent by Zeus, and from which the Hecatoncheires are brought. (Hesiod, Theogony 510–517, 668–671; Gantz, str. 4) The name is also used multiple times by Homer to refer to the underworld (Iliad 8.366–369, 9.565–573, 16.325–329; Odyssey 10.526–529, 11.37-39; Gantz, str. 4.); according to Hard, p. 24, the word was used "quite often from the time of Homer onwards as a poetic name for the Underworld in its nature as a realm of gloom". (See also in the "Homeric Hymn" to Demeter (2), 335–339, 347–349.) In Ovid's Metamorphoses, Proserpina is called the "queen of Erebus" (5.572–573), the underworld deities are called the "gods of Erebus" (10.74), and Circe "invoke[s] the aid of Night (Nyx) and all the gods of Night from Erebus and Chaos" (14.394–396). Similarly, in Quintus Smyrnaeus, Fall of Troy, 12.18–19: "When rose the dawn (Eos), and thrust back kindly night (Nyx) [t]o Erebus...".
13. ^ Elizabeth, Alice (1896). The Sources of Spenser's Classical Mythology. New York: Silver, Burdett and Company. str. 52, 55. ISBN 9780598920058.
14. ^ Morford, Mark P. O. (1999). Classical Mythology: Sixth Edition. New York: Oxford University Press US. str. 36, 84, 253, 263, 271. ISBN 0-19-514338-8., ISBN 9780195143386
15. ^ Rengel, Marian (2009). Greek and Roman Mythology A to Z. Infobase Publishing. str. 51. ISBN 978-1-60413-412-4., ISBN 9781604134124
16. ^ Turner, Patricia (2001). Dictionary of Ancient Deities. Oxford University Press. str. 170. ISBN 0-19-514504-6., ISBN 9780195145045

• Ereb u klasičnoj literaturi (en)