Talasa (mitologija)

Talasa
Rimski mozaik Talase iz 5. vijekau Arheološkom muzeju Hatay
Grupe	Grčki primordijalni bogovi
Suprug(a)	Pont
Mitologija	Grčka mitologija

Talasa (/Thalassa/ grč.: Θάλασσα, bukvalno "more" ),^[1] jedno od grčkih primordijalnih božanstava. Bila je opća riječ za 'more' i za njegovu božansku mitologiju oličenja na grčkom jeziku. Riječ je možda bila predgrčkog porijekla.^[1]

Prema komentaru Apolonija s Rodosa, pjesnik iz petog vijeka p. n. e. Ijon s Hiosa je tvrdio da je Talasa majka Aegaeona (Briareus, jedan od Centimana).^[2] Diodor Siculus (pr. 1. vijek p. n. e.), u svom djelu Bibliotheca historica, navodi da je "Talata" majka Telhini i morske nimfe Helije,^[3] dok je u Orfičkoj himni moru Tetidu, koja je ovde izjednačena sa Talasom,^[4] naziva majkom Kiprisa (Afrodita).^[5]

Rimski mitograf Higin (oko 64. p. n. e. – 17. godine n. e.), u predgovoru svojim Fabulama, naziva "Mare" (More) kćerkom Etera i Diesa (Dana), a time i sestrom Tere (Zemlje) i Cela (Nebo).^[6] Sa Pontom, rodila je sve vrste riba.^[7]

Dvije prilično slične basne zabilježio je Babrius. U jednom, pod brojem 168 u Perryjevom indeksu, farmer svjedoči brodolomu i zamjera moru da je „neprijatelj čovječanstva“. Uzimajući oblik žene, ona odgovara okrivljujući vjetrove za svoju turbulenciju. Inače, “Ja sam nježnija od te tvoje suhe zemlje.”^[8] U drugoj, preživjeli iz brodoloma optužuje more za izdaju i dobija isto opravdanje. Ali za vjetrove, “po prirodi sam mirna i sigurna kao zemlja.”^[9]

U još jednoj basni, Perryjevom broju 412 i koju je zabilježio samo Syntipas, rijeke se žale moru da njihova slatka voda postaje slana i nepitka u kontaktu s njom. More odgovara da, ako znaju toliko, trebaju izbjegavati takav kontakt. Komentar sugeriše da se priča može primijeniti na ljude koji kritikuju nekoga neprimjereno iako im oni zapravo pomažu.^[10]

U 2. vijeku n. e., Lucijan je predstavljao Talasu u komičnom dijalogu sa Ksantusom, bogom rijeke Skamandra, koga je napalo suparničko grčko božanstvo jer se požalilo da je njegov put zagušen leševima tokom Trojanskog rata. U ovom slučaju on je bio jako opečen i traži od nje da mu umiri rane.^[11]

Dok su morska božanstva Tetida i Okean ranije bila predstavljena u mozaicima iz rimskog doba, kasnije su ih zamijenila figura Talase, posebno u zapadnoj Aziji. Tamo je bila prikazana kao žena odjevena u trake morskih algi i napola potopljena u more, s klještima rakova koji su ranije bili atribut Okeana, a sada su prebačeni na njenu glavu. U jednoj ruci drži brodsko veslo, a u drugoj delfina.^[12]

Godine 2011. Swoon je stvorio instalaciju specifičnu za lokaciju koja prikazuje boginju u atriju Muzeja umjetnosti New Orleansa.^[13] U jesen 2016. godine, instalacija je ponovo postavljena u atriju Detroit Institute of Arts.

1. ^ ^{a b} Beekes, s.v. Θάλασσα, str. 530.
2. ^ Ion of Chios, fr. 741 Campbell [= fr. 741 PMG = Scholia on Apollonius of Rhodes, 1.1165c (Wendel, str. 106)]; BNJ, commentary on 3 F43^{[mrtav link]}, commentary on 424 F5^{[mrtav link]}.
3. ^ Diodorus Siculus, 5.55.1, 5.55.4.
4. ^ Morand, str. 338, table 2; Athanassakis and Wolkow, str. 114.
5. ^ Morand, str. 332, table 1; Orphic Hymn to the Sea (22), 7 (Athanassakis and Wolkow, str. 22).
6. ^ Hyginus, Fabulae Theogony 2 (Smith and Trzaskoma, str. 95; Latin text).
7. ^ Hyginus, Fabulae Theogony 5 (Smith and Trzaskoma, str. 95; Latin text).
8. ^ Babrius II.22
9. ^ Babrius I.71
10. ^ Aesopica
11. ^ Lucian, Confabulations of the Marine Deities XI (str. 355–6).
12. ^ Eraslan, str. 5–7 Arhivirano 1. 10. 2022. na Wayback Machine.
13. ^ "Swoon: THALASSA (The Great Hall Project)". Pristupljeno 16. 4. 2013.