Muza

Baldassare Peruzzi: Muze

Muze (grčki Μοῦσα, Moũsa; Μοῖσα, Moĩsa ili Μῶσα, Mȭsa: muza), u grčkoj mitologiji božice zaštitnice pjesnika te umjetničkih i znanstvenih disciplina, kćeri Zeusa i Mnemozine. Sama riječ nepoznate je etimologije (najvjerojatnije dolazi od korijena men- koji označava sjećanje i mišljenje), a s njome su povezani pojmovi muzike (tà mousiká, tj. mousikḗ tékhnē: umijeće pod pokroviteljstvom muza) i muzeja (tὸ Mouseĩon, lat. museum: sjedište muza). Najvjerojatnije su u izvornoj tradiciji bile tri, ali naposljetku se uvriježio broj od devet muza. Rođene na području Pijerije podno Olimpa, prebivale su u gaju na gori Helikonu u Beotiji, gdje su ih posebno poštovali. Mjesto muza i Apolonov kult bili su i gora Parnas s pripadnim izvorom Kastalijom; zbog povezanosti s gorskim izvorima držalo ih se i nimfama.[1]

Vjerovalo se da muze nadahnjuju slikare, muzičare pjesnike, a sama riječ muza koristi se u prenesenom značenju za onoga ko nadahnjuje umjetnika.

Porijeklo

[uredi | uredi izvor]

Prema Heziodovoj Teogoniji, Muze su kćeri Zeusa, kralja bogova, i Mnemozine, božice pamćenja. Alkmen i Mimnermo govore da su Muze kćeri Urana i Geje. Pauzanije tvrdi da su postojala dva naraštaja Muza - prve su Muze kćeri Urana i Geje, a druge su kćeri Zeusa i Mnemozine. Još je postojalo jedno vjerovanje da su Harmonijine kćeri, no to je u kontradikciji s mitom u kojem plešu na Harmonijinu vjenčanju s Kadmejom.

Nazivlje

[uredi | uredi izvor]

Bile su vodene nimfe, povezane s helikonskim i pirenskim izvorom, znane i kao Pieride. Rimljani su imali nešto slično u nimfama Kamenama (izvor Camenae). Posebno su ih štovali u Beotiji, kod Helikona, u Delfima i na Parnasu, gdje je Apolon postao poznat kao vođa muza - Apollon Mousagetes.

Muze su se ponekad nazivale Aganipidama jer su se vezale uz izvor Aganipe. Još su dva izvora - Hipokren i Piren - bila važna za Muze. Još jedan naziv za Muze bio je Korikide ili korikijske nimfe prema Korikijskoj špilji na Parnasu.

Grčka riječ mousa označava pjesmu. Kod Pindara "nositi Muzu" znači "pjevati pjesmu". Riječ vjerovatno potječe iz praindoeuropskog korijena men- od kojeg su nastale riječi poput muzika, memorija, mentalan. Pri tome mousike (muzika, muzika) = umjetnost Muza. Druga je vjerovatnoća da potječe od korijena mont- = planina, budući da su živjele na brdu Helikonu.

Mitologija

[uredi | uredi izvor]
Izvorne Muze, 4. vijek p. n. e.

Prema Pauzaniju, postojale su tri izvorne Muze - Aoida (grč. Αοιδη = pjesma, glas), Meleta (grč. Μελετη = vježba, prilika) i Mnema (grč. Μνήμη = sjećanje), tzv. starije Muze. U Delfima su poštovane kao Neta, Mesi i Hipata, što su ujedno i imena triju žica lire. Poslije je pridružena i četvrta Muza - Arha (Arche).

Frans Floris: Atina i Muze, 1560.
Hans Rottenhammer: Minerva (Atina) i Muze, 1603.

Ovo je kanonskih devet "mlađih Muza":

  • Euterpa (Eυτερπα = razveseljavanje)
Zaštitnica muzike, lirike. Atribut joj je dvocijevna frula ili flauta.
  • Kaliopa (Καλλιοπη = lijepa glasa)
Zaštitnica epskog pjesništva i govorništva. Atributi su joj voštana pločica i pisaljka ili pak svitak papira.
  • Klio (Κλειω = slava)
Zaštitnica historije i junačkog pjesništva. Atributi su joj svitak papirusa i lovorov vijenac.
  • Erato (Ερατω = ljupka)
Zaštitnica ljubavnog i himničkog pjesništva. Atribut joj je lira ili pak kitara.
Zaštitnica tragedije. Atributi su joj tragična maska, koturni, bršljanov vijenac.
Zaštitnica svete pjesme i himni, a također i agrikulture i pantomime. Atributi su joj veo i plašt.
Zaštitnica korske lirike. Atributi su joj lira, cimbali, lovorov vijenac.
  • Talija (Θαλεια = cvjetna)
Zaštitnica komedije i bukolike. Atributi su joj komična maska, pastirski štap, bršljanov vijenac.
Zaštitnica astronomije. Atribut joj je globus.
Andrea Mantegna: Parnas, 1497.

Poznata metoda za pamćenje imena muza naziva se "TUM PECCET". U renesansi prikazivane su s navedenim atributima.

Platon je klasičnu pjesnikinju Sapfu s otoka Lezba prozvao desetom Muzom zbog svoje slave i darovitosti.

Mitologija

[uredi | uredi izvor]

Muze su sudile na takmičenju između Apolona i Marsije. Pokopale su Orfejovo tijelo, Kaliopina sina i nećaka ostalih osam Muza. Oslijepile su Tamirisa zbog drskosti kad ih je izazvao na nadmetanje.

Muze sjede blizu Zeusova trona te pjevaju o njegovoj moći, historiji svijeta i herojima.

Invokacije

[uredi | uredi izvor]

O junaku mi kazuj, o Muzo, o prometnom onom
Koji se mnogo naluto razorivši presvetu Troju
(...)
I nama, Zeusova kćeri, pripovjedi o tome svemu!

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Kragić, Bruno, ured. (2021). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 1. 2. 2023.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]