Hrvatska

Republika Hrvatska
Zastava Grb
Himna: "Lijepa naša domovino"
Položaj Hrvatske
Glavni grad		Zagreb
Službeni jezik		hrvatski
Državno uređenje
• Predsjednik		Zoran Milanović
• Premijer		Andrej Plenković
Zakonodavstvo
Nezavisnost		od Jugoslavije 25. juni 1991.
Površina
• Ukupno		56.594 km2 (126.)
• Vode (%)		0.2
Stanovništvo
• Ukupno		3.871.833[1] (2021.) (122.)
• Gustoća		68,47/km2
BDP (PKM)		Procjena 2023.
• Ukupno		$164 milijardi
• po stanovniku		$40.484[2]
Gini (2020)		▲28.3
HDI (2021)		▲0.858
Valuta		Euro (€)
Vremenska zona		CET (UTC+1) - ljeti CEST (UTC+2)
Pozivni broj		+385
Internetska domena		.hr

Hrvatska je suverena država na razmeđu srednje i jugoistočne Evrope. Graniči sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom i Mađarskom. Izlazi na obale Jadranskog mora, a pomorski graniči i s Italijom. Površina Hrvatske iznosi 56.594 km². Glavni grad je Zagreb. Prema posljednjem popisu iz 2021, u njoj živi 3.871.833 stanovnika^[1], od čega 91,63% čine Hrvati, 3,2% Srbi (1991. 12,15%)^[3], 0,62% Bošnjaci, 0,46% Romi, 0,36% Italijani i 0,36% Albanci, dok je udio ostalih pripadnika nacionalnih manjina pojedinačno manji od 0,3%. Udio osoba koje su se regionalno izjasnile iznosi 0,33%, a osoba koje se nisu željele izjasniti 0,58%. Dominantna religija je katoličanstvo. Od 2004. Hrvatska je bila kandidat za ulazak u Evropsku uniju.

Postala je članica NATO-a u aprilu 2009. Pregovori s Evropskom unijom službeno su otvoreni u oktobru 2005, a zatvoreni u junu 2011. Evropska komisija i Vijeće Evrope postavili su 1. juli 2013.^[4] kao ciljani datum ulaska Hrvatske u EU te je od tog dana Hrvatska primljena u punopravno članstvo Evropske unije.

Hrvatska je članica Vijeća Evrope, Svjetske trgovinske organizacije, Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju, kao i Šengenske i eurozone.

Prije dolaska Slavena na teritoriji sadašnje Hrvatske živjeli su Iliri, koje je Rimsko Carstvo pokorilo u 1. stoljeću. Hrvati su naselili područje u 7. stoljeću i osnovali dvije kneževine: Panonsku i Primorsku Hrvatsku.

U vrijeme primorsko-hrvatskog kneza Branimira, ona je po prvi puta međunarodno priznata; pismom pape Ivana VIII od 7. juna 879. Hrvati su prihvatili katoličanstvo u 9. stoljeću. Većinu hrvatskih zemalja ujedinio je kralj Tomislav u jedinstveno kraljevstvo 925. kralj Tomislav je ujedinio dvije kneževine i stvorio hrvatsko kraljevstvo. Hrvatska je bila moćna država sve do 1102, kad je ušla u sastav Ugarske.

Mohačka bitka 1526. je bila ključni događaj u kojem je propala vlast ugarske dinastije Jagelovića. Nakon poraza Hrvatsko-mađarskih snaga, Osmansko carstvo osvaja Liku, Dalmaciju, i Slavoniju. Kasnije, sa slabljenjem turskog-osmanlijskog carstva (koje je započelo turskim porazom kod Siska 1593), mnoga hrvatska područja postepeno potpadaju pod austrijsku vlast. Hrvatski nacionalni pokret jača u prvoj polovini 19. stoljeća, ali Hrvatska gubi dio svoje autonomije nakon revolucije 1848.

Preostali dio Hrvatske, a to je istočni dio Slavonije koji nije oslobođen u operacijama Bljesak i Oluja, vraćen je 1998. mirnom reintegracijom u političko-pravni sustav Republike Hrvatske nakon čega je nastavljen ekonomski oporavak i obnova ratom uništenih područja.

Predsjednik Tuđman umro je 10. decembra 1999. u svojoj 77-oj godini nakon čega je do tada vladajući HDZ na izborima izgubio vlast. Većinu u Saboru osvaja koalicija 6 stranaka, na čelu sa SDP-om, a za novog predsjednika izabran je Stjepan Mesić. U sljedećih nekoliko godina Hrvatska se transformirala iz poluratnog sustava u suvremenu demokratsku državu. Između ostalog, znatno je smanjena uloga i vlast Predsjednika Republike.

Hrvatska se učlanila u važne regionalne i međunarodne organizacije i 21. februara 2003. kandidirala za članstvo u Evropsku Uniju.

Na izborima 2003. na vlast je opet došao HDZ, ali je uglavnom nastavljena politika prošle vlade. Kvaliteta života je porasla, te se nastavilo s velikim razvojnim projektima, kao što je gradnja autocesta. 18. juna 2004. dobiven je pozitivan odgovor Evropske Unije i počelo se s pristupnim pregovorima.

Stjepan Mesić je ponovno izabran za predsjednika 2005.

Godine 2009. postaje članica NATO-a. Iste te godine Jadranka Kosor postaje predsjednicom vlade nakon odlaska Ive Sanadera. U njenom mandatu započinje borba protiv korupcije, jednog od najvećih problema hrvatskog društva, te uspješno završava pregovore u junu 2011.

Godine 2010, nakon dva mandata predsjednika Mesića, za predsjednika Republike izabran je Ivo Josipović. Na parlamentarnim izborima 2011. pobjeđuje Kukuriku koalicija predvođena SDP-om. Hrvatska je 1. jula 2013. primljena u Evropsku Uniju uz protivljenje 33,2 posto hrvatskih građana i građanki koji su dali glas protiv EU.

Godine 2015. nakon dva kruga izbora predsjednica Republike postala je Kolinda Grabar-Kitarović

Zastava Hrvatske sastoji se od ujedinjene bivše hrvatske crveno-bijele zastave i slavonske bijelo plave. Crvena, bijela i plava boja složena su jedna ispod druge vodoravno, svaka zauzimajući jednu trećinu zastave. Omjer širine i dužine zastave je 1:2. Grb je smješten u sredini zastave u sjecištu dijagonala. Trobojnica još od hrvatskog preporoda (sredina 19. vijeka) simbolizuje težnju za ujedinjenje hrvatskih zemalja.

Grb Republike Hrvatske je historijski hrvatski grb, koji se nalazi na hrvatskoj zastavi. Ima oblik štita, te je dvostruko podijeljen vodoravno i uspravno u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom uglu štita crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna sa pet šiljaka koja se u blagom uglu spaja sa lijevim i desnim gornjim dijelom štita.

Lijepa naša domovino (ili kraće "Lijepa naša") je hrvatska državna himna.

Prema ustavu iz 1991, Hrvatska je parlamentarna demokratija. Ustav je bio usvojen 22. oktobra 1991. Hrvatska je postigla nezavisnost od bivše Jugoslavije 25. juna 1991. Ustav je bio mijenjan četiri puta.

Glavni sud Republike Hrvatske je vrhovni sud. Sudci vrhovnog suda bira državno sudbeno vijeće. 14 članova državno sudbenog vijeća izabire Hrvatski Sabor svakih osam godina. Također je važan ustavni sud koji se sastoji od 13 sudaca. Predsjednik Ustavnog suda bira se svake četiri godina.

Zakonodavna vlast Republike Hrvatske je Hrvatski Sabor koji može imati između 100 i 160 članova (zastupnika). Izbori za zastupnike u Saboru se održavaju svake četiri godine. Sabor zasjeda od 15. januara do 30. juna, te od 15. oktobra do 15. decembra.

Trenutni predsjednik Vlade Republike Hrvatske je Andrej Plenković, a predsjednik države je Zoran Milanović. Glavne političke stranke Hrvatske su Socijaldemokratska Partija Hrvatske, Hrvatska Demokratska Zajednica, Hrvatska Seljačka Stranka, Hrvatska Narodna Stranka, Hrvatska Stranka Prava, Istarski Demokratski Sabor, Hrvatska Stranka Penzionera te Hrvatska Socijalno-Liberalna Stranka.

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nosilac zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Prema Ustavu, Hrvatski sabor je jednodomno predstavničko tijelo koje može imati najmanje 100 a najviše 160 zastupnika koji se na osnovu općeg i jednakog biračkog prava biraju neposredno, tajnim glasanjem. Sadašnji saziv Sabora ima 151 zastupnika. Zastupnici se biraju na četiri godine, nemaju obavezujući mandat, a imaju imunitet. Među sadašnjim zastupnicima osam je zastupnika nacionalnih manjina, izabranih u posebnoj izbornoj jedinici (koja obuhvata cijelu zemlju). Pripadnici nacionalnih manjina mogu biti izabrani i na stranačkim listama. I hrvatski iseljenici imaju pravo birati zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici, i to primjenom nefiksne kvote, što znači da će broj zastupnika dijaspore zavisiti od brojnog izlaska birača dijaspore na izbore.

Predsjednik Republike je poglavar države, a bira se svakih pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik države imenuje mandatara za sastav Vlade (predsjednika Vlade), koji mora za sebe i svoje ministre dobiti potvrdu (povjerenje) Sabora.

Vlada Republike Hrvatske, kao izvršna vlast, predlaže zakone i proračun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Na čelu hrvatske Vlade nalazi se predsjednik Vlade ili premijer. Vlada ima 4 potpredsjednika i 15 ministara zaduženih za određena područja upravljanja.

U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju, prekršajni sudovi, općinski sudovi, županijski sudovi, trgovački sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Upravni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je najviši sud u državi. Zasjedanja suda su otvorena za javnost i presude se donose javno, osim u pitanjima privatnosti optuženih. Suci se imenuju na period od osam godina.

Državno sudbeno vijeće u skladu s ustavom i zakonom imenuje, razrješuje i odlučuje o disciplinskoj odgovornosti sudaca. Ima jedanaest članova iz redova istaknutih sudaca, advokata i univerzitetskih profesora pravnih nauka, s tim da većina članova Državnog sudbenog vijeća mora biti iz redova sudaca. Predsjednici sudova ne mogu biti birani za njegove članove.

Državno tužilaštvo Republike Hrvatske je samostalno i nezavisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinilaca krivičnih i drugih kažnjivih dijela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona. To tijelo, dakle, nije sudska vlast i pred sudovima ima status stranke. Na čelu državnog tužilaštva nalazi se glavni državni tužilac.

Komunistička partija Hrvatske bila je jedina stranka tokom socijalističke Jugoslavije. Nakon prvih višestranačkih izbora (1990), desničarska Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) došla je na vlast i držala je do 2000. Na izborima 2000. Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) i Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS) bile su glavni partneri u koaliciji u kojoj su bile i Hrvatska seljačka stranka (HSS), Hrvatska narodna stranka (HNS), Liberalna stranka (LS) i Istarski demokratski sabor (IDS). Ta koalicija lijevog centra pobijedila je na izborima i vladala do juna 2001, kad je IDS istupio iz koalicije jer nije dobio veću istarsku autonomiju.

HSLS se raspao 2002. (po drugi put, a prvi put je tako nastao LS); većina stranke je izašla iz vlade, dok je ostatak osnovao stranku LIBRA i ostao na vlasti.

Koalicija pod vodstvom SDP-a ostala je na vlasti do izbora 2003. kad je izgubila od HDZ-a i drugih stranaka desnog centra.

HDZ je stvorio vladu u decembru 2003. iako nije ušao u koaliciju sa strankama kao što su HSS i HSP

Na izborima 2019/2020. pobijedio je Zoran Milanović

Hrvatska je podjeljena na dvadeset županija. Županije su uspostavljene 1990. nakon usvajanja novog Ustava. Teritorijalna podjela je definirana međunarodnim standardom ISO 3166-2:HR. Svaka županija je dalje podjeljena na nekoliko gradova i općina. Svaka županija ima svoju županijsku skupštinu. Članovi skupštine se biraju svakih četiri godina u izborima. Na čelu županije je premijer (župan). Osim županija postoji i službeni grad Zagreb, koji je zbog stanja i važnosti odvojen od svoje županije.

Županije Hrvatske su:

Županija	Sjedište	Površina (km2)	Stanovništvo (Popis 2021.)
Bjelovarsko-bilogorska	Bjelovar	2.652	101.879
Brodsko-posavska	Slavonski Brod	2.043	130.267
Dubrovačko-neretvanska	Dubrovnik	1.783	115.564
Istarska	Pazin	2.820	195.237
Karlovačka	Karlovac	3.622	112.195
Koprivničko-križevačka	Koprivnica	1.746	101.221
Krapinsko-zagorska	Krapina	1.224	120.702
Ličko-senjska	Gospić	5.350	42.748
Međimurska	Čakovec	730	105.250
Osječko-baranjska	Osijek	4.152	258.026
Požeško-slavonska	Požega	1.845	64.084
Primorsko-goranska	Rijeka	3.582	265.419
Sisačko-moslavačka	Sisak	4.463	139.603
Splitsko-dalmatinska	Split	4.534	423.407
Šibensko-kninska	Šibenik	2.939	96.381
Varaždinska	Varaždin	1.261	159.487
Virovitičko-podravska	Virovitica	2.068	70.368
Vukovarsko-srijemska	Vukovar	2.448	143.113
Zadarska	Zadar	3.642	159.766
Zagrebačka	Zagreb	3.078	299.985
Grad Zagreb	Zagreb	641	767.131

Hrvatska se nalazi na raskrsnici srednje, južne, i istočne Evrope. Hrvatska graniči sa šest država. To su Bosna i Hercegovina, Slovenija, Mađarska, Srbija, Crna Gora i Italija preko jadranskog mora. Hrvatska obala na Jadranu podijeljena je na dva dijela zbog bosanskohercegovačkog grada Neuma.

Hrvatska ima jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine), pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, i kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje, i Dalmacija.

Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu sredozemna (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u kninskom,drniškom i sinjskom zaleđu podsredozemna (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini, jadranska obala jedna je od najsunčanijih u Sredozemlju, a temperatura mora ljeti je do 25 °C.

Ukupna površine Hrvatske je 56.542 km². Jadranska obala duga je 5.835 km. Hrvatskoj pripada ukupno 1.185 otoka.

Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Pula, i Zadar (Također pogledajte Spisak gradova u Hrvatskoj).

Privreda Hrvatske zasniva se na lakoj industriji, kao i sektoru usluga. Turizam je značajan izvor prihoda. Bruto domaći proizvod po osobi (base PPP) 2002. iznosio je $11.200 ili 42,7% prosjeka Evropske unije. Prema procjenama iz 2002. godine, 21,7% radnika su nezaposleni. Potrebno je istaknuti problem visoke zaduženosti države (oko 84% BNP-a) gdje je poradi razvoja i stvaranja nužnog kapitala za poslovanje država na čelu s bankama bila primorana se dodatno zaduživati u inostranstvu. Stanje hrvatske privrede je tipično za zemlje u tranziciji iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe privredne reforme. Situaciju otežava loš sistem sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama.

Glavni poljoprivredni proizvodi Hrvatske su žito, kukuruz, ječam, lucerna, masline, i krompiri. Glavne industrije su za hemijske proizvode, plastiku, tekstilnu rob, i turizam. Glavni partneri za izvoz su Italija (22,4%), Bosna i Hercegovina (14,4%), Njemačka (12,5%), Slovenija (8%) i Austrija (7,3%). Glavni partneri za uvoz su Italija (16,8%), Njemačka (16.4%), Slovenija (7,8%), Rusija (6,8%), Austrija (6,7%), i Francuska (5,2%).

Hrvatska ima visoko razvijenu mrežu autocesta. Značajni projekti izgradnje autoputa započeli su 2000. godine kada su započele intenzivna gradnja i integracija Hrvatske.

U Hrvatskoj postoji preko 1400 km autocesta koje povezuju Zagreb s drugim velikim gradovima. Sredinom 2005. pokrenuta je autocesta A1 koja povezuje dva najveća grada, Zagreb i Split. Autocesta A2 vozi od slovenske granice prema Zagrebu. Autocesta A3 prolazi panonskom Hrvatskom od Bregane do Lipovca. A4 kreće iz Goričana na mađarskoj granici prema Zagrebu. Autocesta A5, tzv Slavonika povezuje Slavoniju, tj. Osijek i Baranju sa Zagrebom i Jadranom. Autocesta A6 povezuje Zagreb i Rijeku. Autoceste A8 i A9 čine Istarski Ypsilon.

Rijeka je najveće jadransko pristanište s više od 13 milijuna tona tereta u 2007.

Hrvatska ima sedam međunarodnih zračnih luka u Zagrebu, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku i Puli. Croatia Airlines nacionalni je prijevoznik. Jadrolinija je najveći i nacionalni brodarski prevoznik.

Hrvatska ima razvijen željeznički sustav Hrvatske željeznice je željeznička kompanija u državnom vlasništvu.

U Hrvatskoj je u 2008. godini registrirano 88.217 novih automobila, što je najveći broj u povijesti i predstavlja porast od 6,7% u odnosu na prošlu godinu. Najprodavaniji brend je Opel, a slijede Renault, Volkswagen, Peugeot i Škoda. U prva dva mjeseca 2009. u odnosu na isto razdoblje prošle godine u Hrvatskoj je registrirano 40,9% manje novih automobila kao rezultat globalne ekonomske krize. U Hrvatsku 300 automobila dolazi na 1.000 stanovnika

Oružane snage Republike Hrvatske (skraćeno OSRH) je službeni naziv za Hrvatsku vojsku (HV). Oružane snage štite suverenitet i nezavisnost Republike Hrvatske te brane njenu teritorijalnu cjelovitost, što im je glavna zadaća. Pored toga, OSRH mogu učestvovati u međunarodnim mirovnim, humanitarnim i drugim operacijama i misijama, obavljati određene zadatke u stanju neposredne ugroženosti, te pružati pomoć institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća. Oružane snage RH razvile su se iz Zbora narodne garde 3. novembra 1991. Pripadnici hrvatske kopnene vojske Oružane snage organizirane su u Glavni stožer, zapovjedništva, jedinice i ustanove Oružanih snaga. Oružane snage sastoje se od grana, rodova, služba i struka. Grane OSRH su:

• Hrvatska kopnena vojska (HKoV)
• Hrvatska ratna mornarica (HRM)
• Hrvatska ratna mornaricaHrvatsko ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana (hrv. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana) (HRZ i PZO).

Oružane snage imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav Oružanih snaga čine aktivne vojne osobe, državni službenici i namještenici raspoređeni u Oružane snage, kadeti, regruti te rezervisti kada se nalaze na vojnoj vježbi u Oružanim snagama. Ratni sastav Oružanih snaga, pored prethodno navedenih osoba, čine i ostali rezervisti.

Vrhovni zapovjednik OSRH je predsjednik Republike Hrvatske.

U Hrvatskoj je po popisu stanovništva iz 2011. živjelo 4.284.889 stanovnika od čega 2,218.554 žene i 2,066.335 muškaraca. Prosječna starost stanovništva bila je 41,2 godine (42,9 godina za žene i 39,4 godine za muškarce). Očekivano trajanje života je 2006. godine bilo 79,3 godine za žene i 72,5 godina za muškarce.

U 2009. u Hrvatskoj je rođeno 44.577 djece a umrlo je 52.414 osoba, što čini negativan prirodni priraštaj od 7.837 osoba. Stopa nataliteta iznosila je 10,1‰, a stopa mortaliteta 11,8‰, sklopljena su 22.382 braka dok je bilo 5.076 rastava.

Od 1996. Hrvatska bilježi pozitivan migracijski saldo, tj. veći broj osoba se doseljava u Hrvatsku nego što ju napušta. Tako se 2005. u Hrvatsku doselilo 14.230 osoba dok se odselilo 6.012. Većina doseljenih su došli iz Bosne i Hercegovine dok je većina onih koji su napustili Hrvatsku otišla u Srbiju i Crnu Goru.

Veliku većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (90,42%). Glavna nacionalna manjina su Srbi (4,36%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 1% stanovništva.

Po hrvatskom demografu prof. dr. Stjepanu Štercu, Hrvatska bilježi demografske gubitke u svakom od popisa stanovništva nakon 1910, te jedina od zemalja u svojem okruženju bilježi pad stanovništva u svim popisima stanovništva nakon svjetskih ratova u 20. stoljeću. Ukupni demografski gubitak od početka 20. stoljeća do 2011. procjenjuju na 2 434 000 stanovnika ili čak na oko 57% današnje

hrvatske populacije. Šterc pripisuje te događaje teškim posljedicama ratova, izloženosti stranim dominacijama u višenacionalnim državama tokom 20. stoljeća, te neprikladnim državnim politikama u ekonomskim i demografskim pitanjima. "Ovakvi bi procesi i s tim intenzitetom razorili svaku populaciju, bez obzira na razinu njezine gospodarske razvijenosti i zato je danas Hrvatska praktički u demografskom slomu", ocjenjuje Šterc

Hrvatska nema službenu religiju. Sloboda religije je pravo definirano ustavom koji određuje sve vjerske zajednice kao jednake su pred zakonom i odvojene od države. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, 91,36% Hrvata su se izjasnili kao kao kršćani; od njih, rimokatolici čine najveću skupinu, što čini 86.28% stanovništva, nakon čega slijedi pravoslavci (4,44%), protestantizam (0,34%) i drugih kršćani (0,30%). Najveći religija nakon kršćanstva je islam (1,47%). 4.57% populacije se izjašnjavaju kao nereligiozni.U Eurostat Eurobarometar anketi 2010. godine, 69% stanovništva Hrvatske je odgovorio da „oni vjeruju u Boga”.

U Hrvatskoj je 2008. radilo 645 dječjih vrtića koji su ostvarivali programe predškolskog odgoja i naobrazbe. Udio privatnih vrtića je 33,9%, dok ostatak čine vrtići u gradskom, općinskom i županijskom vlasništvu. Ukupan broj djece koja su obuhvaćena nekim programom je 149.300 ili 56,6% djece u dobi od šest mjseci do šest godina. U privatnim vrtićima je smješteno 12,9% djece. Djeca s teškoćama u razvoju čine 3,6% vrtićke populacije dok je udio darovite djece 1,1%. Na 18 djece dolazi jedan odgojitelj, ako ubrajamo i kraće programe, a na 11 djece dolazi jedan odgojitelj u cjelodnevnom programu.

Broj osnovnih škola na kraju 2006. je 839 koje su u svom sastavu imale 1246 područnih škola. Ukupno je u 2085 škola bilo 384.634 učenika. Učenici obrazovanje započinju sa navršenih sedam godina, a završavaju sa petnaest. Osnovna škola ima osam razreda. U prva četiri djecu obrazuje jedan učitelj. U druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog predmeta. Odnos broja učitelja i učenika u redovitom obrazovanju bio je 1:13, a obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju 1:2,9. Udio žena u učiteljskom populacije je 78,9%. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na hrvatskom, u 19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na češkome, u pet na mađarskome. Osim na hrvatskom jeziku 28 škola nastavu izvodi na jezicima nacionalnih manjina. Prvi put u školske klupe sjelo je 43.286 prvašića što je gotovo 3% manje prvašića nego lani.

U Hrvatskoj postoji 69 bolnica i banja, i to 3 klinička bolnička centra, 4 kliničke bolnice i 7 klinika, 22 opće bolnice, 27 specijalnih bolnica, 2 banje i 3 privatne bolnice. Pored toga, u manjim gradovima je radilo još 9 općih bolnica i 6 ambulantnih porodilišta. Broj bolničkih kreveta smanjio se za oko 24% između 1990. i 2000. U 2004. bilo je 24.549 bolničkih kreveta. Iste godine u bolnicama se liječilo 726.320 osoba.

Hrvatska, sa 276 liječnika na 100.000 stanovnika, ispod je prosjeka zemalja u tranziciji i zemalja EU. Manjak liječnika mogao bi biti dugoročni problem za Hrvatsku, na što ukazuje i sve manji interes mladih za studij medicine, jer se 1990. godine za jedan upis kandidiralo sedam kandidata, a danas ima samo 2,2 kandidata. Ovo je takođe praćeno negativnim odabirom, odnosno nižim prosječnim ocjenama. U hrvatskim bolnicama radi oko 7000 liječnika, a u samo četiri osnovne grane medicine, interne, kirurgije, ginekologije i pedijatrije nedostaje 925 specijalista. U Hrvatskoj postoji 16.956 liječnika od čega 12.149 u zdravstvenim ustanovama, a 3992 ljekara u ljekarništvu i drugim djelatnostima

Hrvatska kultura zasniva se na viševjekovnoj historiji iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i naučna djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da je Hrvatska ostavila trag i na historiji kravata kao izvor tih odjevnih predmeta.

Hrvatska je dala mnoge umjetnike i naučnike svjetskog glasa kao što su kipar Ivan Meštrović, fizičari Ruđer Bošković, Nikola Tesla i mnogi drugi. Posebnost Hrvatske su njeni brojni i plodni izumitelji, među koje spadaju Eduard Slavoljub Penkala (nalivpero) i Faust Vrančić (padobran).

Iz Hrvatske dolaze mnogi važni znanstvenici i izumitelji. Ljubomorni Eduard Penkala izumio je mehaničku olovku, Faust Vrančić izumio je padobran, a Ivana Lupis-Vukić izmislila je torpedo. Ivan Vučetić izumitelj je otiska prsta, sustava identifikacije otisaka prstiju. Za pronalazak prve naftne bušotine odgovoran je Antun Lučić. Najistaknutiji naučnici su Ruđer Bošković, Dragutin Gorjanović-Kramberger, Andrija Mohorovičić i Milutin Milanković. Ivan Lučić naziva se ocem hrvatske historiografije, a ostali značajni povjesničari su Juraj Rattkay, Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Racki, Tadija Smiciklas, Vjekoslav Klaic i Ferdo Šišić

Arhitektura Hrvatske ( hrvatska Hrvatska arhitektura ) -Do sada su, u jednom ili drugom stupnju, prolazile sve glavne faze razvoja evropske arhitekture, kroz brojne utjecaje zemalja i naroda koji su na ovaj ili onaj način u povijesti nadzirali zemlje današnje Hrvatske.

Značajka hrvatske arhitekture je tijesno preplitanje historije kulturne tradicije zapada i istoka. Druga važna značajka razvoja arhitekture na hrvatskim zemljama bila je relativno rana i visoka razina urbanizacije , jer zemlja ima mnogo gradova utemeljenih još u antičko ili srednjovjekovno razdoblje. Nesporni vrhunac arhitektonskog stvaralaštva u Hrvatskoj bila je arhitektura dalmatinske renesanse ; značajan utjecaj na hrvatsku arhitekturu imao je i boravak u strukturi Austro-Ugarske, što je omogućilo mnogim arhitektima, austrijskim i predstavnicima drugih nacionalnosti iz cijelog carstva, da rade u hrvatskim gradovima, što je općenito odredilo moderni izgled mnogih gradova, uključujući glavni grad Zagreb . Stvaranje hrvatske države (u obliku sjedinjenja sa susjednim južnoslavenskim zemljama) i konačno postizanje neovisnosti ( 1991. ) također su dali poticaj intenzivnom razvoju i modernizaciji hrvatske arhitekture.

Muzika Hrvatske, kao i podjele same zemlje, ima dva glavna utjecaja: srednjoevropska, prisutna u središnjim i sjevernim dijelovima zemlje, uključujući Slavoniju, i mediteranska, prisutna u obalnim regijama Dalmacije i Istre.U Hrvatskoj su popularni i pop i rock,pod utjecajem dalmatinskih ili slavonskih folklornih elemenata.

Hrvatska kuhinja je heterogena i poznata kao kuhinja više regija, jer svaka regija Hrvatske ima posebnu kulinarsku tradiciju. Kuhinja datira unazad od drevnih vremena. Razlike u izboru prehrane i oblika kuhanja su najzapaženije između onih na kopnu i i onih na priobalnim regijama. Kopnena kuhinja je okarakterizirana ranim slavenskim i u zadnje vrijeme kontaktima sa susjednim kulturama - mađarskom i turskom, koristeći mast za kuhanje, i začine kao biber, papriku i bijeli luk. Priobalna regija ima utjecaje grčke i rimske kuhinje, kao i kasnije mediteranske kuhinje, posebno italijanske (posebno venecijanska). Priobalna kuhinja koristi maslinovo ulje, i biljke i začine kao što su ruzmarin, kadulja, lovorov list, origano, mažuran, cimet, klinčić, muskantni oraščić, koru limuna i naranče. Seoske kuharske tradicije su bazirane na maštovitim varijacijama nekoliko osnovnih sastojaka (žitarice, mliječni proizvodi, meso, riba, povrće) i procedure za kuhanje (dinstanje, pečenje, prženje, pečenje), dok buržoaska kuhinja uključuje više komplikovane procedure i korištenje odabranih bilja i začina. Charcuterie je dio hrvatske tradicije u svim regijama. Hrana i recepti iz drugih zemalja bivše Jugoslavije su popularni u Hrvatskoj.

Hrvatska kuhinja može se podijeliti u nekoliko regionalnih kuhinja (Istra, Dalmacija, Dubrovnik, Lika, Gorski Kotar, Zagorje, Međimurje, Podravina, Slavonija) od kojih sve imaju svoje posebne tradicije kuhanja, karakteristične za područje, a ne nužno dobro poznate u drugim dijelovima Hrvatske. Većina jela, međutim, može se naći širom zemlje, sa lokalnim varijantama.

Filatelija u Hrvatskoj počinje raspadom Kraljevine Jugoslavije 1941. i osnivanjem NDH. Raspadom zajedničke države Jugoslavije hrvatska pošta 1991. izdaje marke sa natpisom Republika Hrvatska. Područje Rijeke (Fiume) je zbog informativnih razloga obuhvaćeno ovim člankom, pripada inače filatelistički Italiji. Raspadom Kraljevine Jugoslavije 6. aprila 1941. i osnivanjem NDH 10. aprila već 12. aprila Hrvatska pošta izdaje, zapravo koristi seriju jugoslovenskih marki sa likom kralja Petra I i označava ih različitim žigovima. U prvoj seriji je žig NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA preko lika kralja, a riječ Jugoslavija je precrtana sa šest okomitih crta. Vrijednosti su još u dinarima i iznose od 50 para do 5,50 dinara. Ta se serija smatra prvim hrvatskim markama.

Na drugoj seriji, sa više vrijednosti je utisnut grb Hrvatske sa tekstom NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA. Vrijednosti su od 25 para do 30 dinara.

Sve do 7. jula 1941 koriste se jugoslovenske marke u dinarskim vrijednostima uvijek sa žigom NDH.

Tek u julu 1941 uvođenjem kune kao platežnog sredstva izlazi serija od 19 maraka sa motivima iz Hrvatske, kao i Bosne i Hercegovine i Zemuna. Tu su detalji iz Karlovca, Jajca, Varaždina, Velebita, Zagreba, Osijeka, Konjica, Dubrovnika, Banja Luke, Sarajeva, Hvara, Senja, Splita... Vrijednosti su od 25 banica do 100 kuna.9.septembra 1991. izlazi prva hrvatska marka u Republici Hrvatskoj. Na njoj se nalazi avion u čijoj je pozadini Zagrebačka katedrala i grad Dubrovnik. Marka ima vrijednost od 1 jugoslovenskog dinara i svijetlo plave je boje. Postoje dvije varijante sa raznim nazubčenjem, kao i nekoliko varijanti sa greškom u tisku. Izdanje je ukupno oko 8.000.000 komada. Grb Hrvatske u gornjem uglu je crven, a posebno je tražena marka sa grbom u crnoj boji.

Uvodenjem hrvatskog dinara 1992. sve nove marke imaju vrijednost u HRD. Motivi su osobe iz Hrvatske prošlosti ban Josip Jelačić, Stjepan Radić, Ante Starčević, kralj Tomislav, ali i gradovi pogođeni ratom (Knin, Dubrovnik, Vukovar, Šibenik).

Vremenom se teme mijenjaju i prilagodavaju filatelističkim krugovima Evrope, te su izdanja Olimpijada, otkriće Amerike, Božić, umjetnost, flora i fauna sve češči na hrvatskim markicama.

Najveći uspjeh hrvatskog nogometa postigla je nogometna reprezentacija osvajanjem srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Luka Modrić osvojio je Zlatnu loptu kao najbolji igrač.GNK Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki evropski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967, preteču Kupa UEFA i Evropske lige. Drugi najpopularniji nogometni klub je splitski Hajduk koji je od hrvatskih klubova najuspješniji u najelitnijim nogometnom natjecanju ligi prvaka gdje je došao do 1/4 finala.

Hrvatska rukometna reprezentacija ubraja se u najbolje rukometne reprezentacije svijeta. Hrvatska ima čak 13 medalja s velikih natjecanja. Osvojila je dva zlata s Olimpijskih igara te povijesni trofej svjetskog prvaka 2003., a bila je viceprvak Evrope 2008. i 2010.

Hrvatska košarkaška reprezentacija je igrala finale sa Sjedinjenim Državama čija je reprezentacija nazvana Dream team na olimpijskim igrama u Barceloni. Dražen Petrović se smatra najvećim evropskim košarkašem svih vremena koji je Evropljanima otvorio put u NBA.

TE Plomin

TE Rijeka

HE Čakovec

HE Dubrava

HE Dubrovnik

HE Đale

CHE Fužine

HE Gojak

HE Jaruga

HE Kraljevac

RHE Lepenica

HE Miljacka

HE Orlovac

HE Peruća

HE Rijeka

HE Senj

HE Varaždin

HE Velebit

HE Sklope

HE Vinodol

HE Zakučac

Energetski izvori Hrvatske

• Komunikacije u Hrvatskoj
• Prijevoz u Hrvatskoj
• Vanjski poslovi Hrvatske
• Vojska Hrvatske
• Udruženje hrvatskih pravoslavnih vjernika
• Geografija Hrvatske
• Sport u Hrvatskoj
• Požari u Hrvatskoj 2007.
• Registarske oznake za vozila u Hrvatskoj

Commons ima datoteke na temu: Hrvatska

• Vlada Hrvatske
• Hrvatska turistička zajednica

p r u Hronologija državnosti jugoslavenskih zemalja
Regija	Do 1918.	1918–1929.	1929–1945.	1941–1945.	1945–1946.	1946–1963.	1963–1992.	1992–2003.	2003–2006.	2006–2008.	Od 2008.
Slovenija	Dio Austro-Ugarske uključujući Boku kotorsku Također pogledajte Kraljevina Hrvatska-Slavonija 1868–1918 Kraljevina Dalmacija 1815–1918 BiH u Austro-Ugarskoj 1878–1918	Država Srba, Hrvata i Slovenaca (1918–1929) Kraljevina Jugoslavija (1929–1943) Također pogledajte Država Slovenaca, Hrvata i Srba 1918 Republika Prekmurje 1919 Banat, Bačka i Baranja 1918–1919 Slobodna Država Rijeka 1920–1924 1924–1947 Zadarska provincija Italije 1920–1947		Anektiralea Fašistička Italija, Nacistička Njemačka i Mađarska	Demokratska Federativna Jugoslavija 1943–1946 Federativna Narodna Republika Jugoslavija 1946–1963 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija 1963–1992 Sastav od socijalističkih republika Slovenije (1944–1991) Hrvatske (1943–1991) Bosne i Hercegovine (1943–1992) Srbije (1943–1992) (u sastavu i autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo) Crna Gora (1943–1992) Makedonija (1944–1991) Također pogledajte Slobodna teritorija Trsta (1947–1954)i			Slovenija Rat u Sloveniji
Dalmacija				Nezavisna Država Hrvatskaj 1941–1945 Marionetska kvazi-država Nacističke Njemačke. Dijelovi koje je anektirala Fašistička Italija. Međimurje i Baranja koje je anektirala Mađarska.				Hrvatskab Rat u Hrvatskoj
Slavonija
Hrvatska
Bosna								Republika Bosna i Hercegovina (1992-1995)c Rat u Bosni i Hercegovini	Bosna i Hercegovina sastoji se od: Federacije Bosne i Hercegovine (od 1994), Republike Srpske (od 1995) i Brčko distrikta (od 2000)
Hercegovina
Vojvodina	Dio mađarske regije Délvidék			Autonomni Banatd (Dio njemačke vojne uprave u Srbiji)				Savezna Republika Jugoslavija Sastojala se od Republike Srbije (1992–2006) i Republike Crne Gore (1992–2006) Također pogledajte Republika Kosovo (1991–1999)	Srbija i Crna Gora	Republika Srbija Uključeno AP Vojvodina i AP Kosovo i Metohija, pod upravom UN-a (UNMIK)	Republika Srbija Uključuje autonomnu pokrajinu Vojvodinu
Srbija	Kraljevina Srbija 1882–1918			Vojna uprava u Srbiji 1941–1944 e
Kosovo	Dio Kraljevine Srbije 1912–1918			Uglavnom anektirala Albanija 1941–1944 zajedno sa zapadnom Makedonijom i jugoistočnom Crnom Gorom							Republika Kosovog
Metohija	Kraljevina Crna Gora 1910–1918 Metohiju kontrolisala Austro-Ugarska (1915–1918)
Crna Gora				Italijanski guvernatorat za Crnu Goruf 1941–1944						Crna Gora
Vardarska Makedonija	Dio Kraljevine Srbije 1912–1918			Anektirala Bugarska 1941–1944				Sjeverna Makedonijah
a Prekmurje anektirala Mađarska. b Također pogledajte SAO Kninska Krajina (1990) → SAO Krajina, Dubrovačka Republika (1991), SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, SAO Zapadna Slavonija (1990–1991) i Republika Srpska Krajina (1990–1995); svi zamijenjeni UNTAES-om (1996–1998). c Također pogledajte Republika Bosna i Hercegovina, Hrvatska Republika Herceg-Bosna, Autonomna pokrajina Zapadna Bosna i Srpske autonomne oblasti: SAO Bosanska krajina, SAO Semberija, SAO Romanija, SAO Sjeverna Bosna i SAO Hercegovina (1991–1992); svi kombinirani za oblikovanje Srpske Republike Bosne i Hercegovine (1992–1995). d Bačku je anektirala Mađarska, dok je Srem anektirala Nezavisna Država Hrvatska (1941–1944). e Također pogledajte Užička republika.							f Anektirano od strane Fašističke Italije (1941–1943) i Nacističke Njemačke (1943–1944). Manji dio anektirala Nezavisna Država Hrvatska (1941–1944). g Kosovo je predmet spora između vlada Kosova i Srbije. h Sjeverna Makedonija do 2019. bila je poznata u UN-u kao Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija zbog spora o imenu s Grčkom. i Slobodna teritorija Trsta je osnovana 10. februara 1947. Njena uprava je bila podijeljena na dvije oblasti: Zona A (Italija) i Zona B (SFRJ). Godine 1954. potpisan je Sporazum o suglasju gdje su Italija i SFRJ podijelile teritoriju, a Slobodna teritorija Trsta prestala je postojati. j Također pogledajte Bihaćka republika.